U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća. Kapacitet je oko 200 mjesta. Nedovoljno
U Bosni i Hercegovini postoji i radi osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Brčko distrikt nema sigurnu uću. Osim nedovoljnog broja skloništa za žrtve nasilja, Bosna i Hercegovina nema ni jedinstveni registar podataka, kao ni jedinstvenu evidenciju nasilja u porodici.
“Zadnje tri godine za mene su bile pakao, a presudno je bilo u trenutku kada me istjerao napolje, u pidžami, golu i bosu, a tri dana prije toga me pretukao da sam bila sva crna. Donijela sam odluku da sama moram potražiti pomoć. Ujutru sam odmah pozvala policiju.”
Ovo je svjedočenje žrtve porodičnog nasilja iz Tuzle. Tokom boravka u sigurnim kućama žrtve porodičnog nasilja dobijaju svu vrstu pomoći. Važno je pripremiti žrtvu i na život poslije.
„Imamo socijalno savjetovanje, pravnu pomoć, medicinska podrška i oni su kompletno njegovani od nas“, kaže za BHRT Augustina Rahmanović, psihoterapeutkinja u Sigurnoj kući u Tuzli.
„Žrtva u sigurnoj kući može ostati šest mjeseci sa mogućnošću produženja na još šest mjeseci, a u izuzetnim slučajevima ukoliko traje sudski postupak, a sudski postupci i pokretanje sudskog postupka uglavnom traje, može ostati i duže“, kaže Mirzeta Tomljanović, koordinatorica Sigurne kuće Fondacije “Lara”, Bijeljina.
U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća. Kapacitet je oko 200 mjesta. Nedovoljno.
“Evropski standardi propisuju da na 10.000 stanovnika dolazi jedno porodično mjesto. Dakle, ne jedno mjesto u sigurnoj kući nego porodično mjesto pod kojim se podrazumijeva žena i prosječan broj djece što kada prenesmo na naš slučaj bilo bi troje. Žena i dvoje djece”, rekla je Amela Bašić Tomić, koordinatorica Sigurne kuće u Banjoj Luci.
Finansiranje sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini nije stabilno.Trideset odsto sredstava izdvajaju lokalne zajednice/kantoni, dok bi 70 odsto sredstava trebalo da obezbijede budžeti entiteta.
„To je na nivou kantona i entiteta. Nije na državnom nivou. Sad su oni meni u razgovoru rekli, ja oko toga nisam bio upućen, u zadnjih 10 godina kako postoji zakon, Federacija ne ispunjava obaveze za sigurne kuće”, kaže ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić.
“Smatramo da novca unutar budžeta dovoljno ima samo se ne raspoređuje po prioritetima. To nama govori da pitanje nasilja nad ženama još uvijek nije prioritet iako je država potpisnica Istanbulske konvencije, imamo domaće zakonodavstvo”, rekla je Suzdina Bijedić, koordinatorica Sigurne kuće u Tuzli.
Obavezu nije ispunilo ni društvo. Nasilje je društveni problem. Zajednica mora da reaguje – kategorični su u Udruženju „Cure“.
„Živimo u zabludi da je važno da se sačuva brak bez obzira na količinu nasilja neshvatajući da posljedice djeca trpe. Vjerujte, djeca već od četiri godine pamte sve to. Sada samo zavisi kolike će posljedice ostaviti na tu našu djecu. Zato je bolje prekinuti, pokušati. Ali šta i ako žena odluči da to prekine. Koliku smo joj dali sigurnost? Koliko je sistem zakazao?”, pita Jadranka Miličević iz Fondacije “Cure”.
Žrtve nasilja svoja prava i savjete mogu čuti putem SOS telefona. U Federaciji Bosne i Hercegovine 1265, u Republici Srpskoj 1264. Važno je pobijediti strah!
Činjenica da je, prema podacima zvaničnih agencija, od 2015. do 2022. godine ubijeno najmanje 75 žena (ne uključujući slučajeve iz 2023.) u Bosni i Hercegovini ukazuju na zastrašujuću rasprostranjenost nasilja nad ženama u jednoj maloj zemlji s procijenjenih 3.453.000 stanovnika.
Međutim, površnost i “kratka pamet” kao da su postale dominantno obilježje našeg vremena i društva, pa se i najkompleksnije društvene pojave i procesi pojednostavljuju, skraćuju, “prelamaju preko koljena”.
Kako ćemo-lako ćemo. Živi se od danas do sutra, pa ono što zahtijeva interdisciplinarni pristupu kojem će za rješenjima tragati eksperti iz raznih oblasti, a učestvovati predstavnici vlasti, nevladinog sektora, vjerskih i drugih zajednica, kao i medija, te u takvoj debati proizvoditi stvarno primjenjive strategije – svodi se na neutaživu želju za lajkom, samopromocijom i bahatim pojednostavljivanjem. Do besmisla.
To je ona situacija u kojoj političari TV-u, kao, prijete, mršte se, gestikuliraju, protestiraju, sve zabrinuti pozivaju na akcije, “krvi daju za Bosnu” itd.
Zaštita za žrtve
S toga ovaj tekst objavljujemo upravo danas, dan nakon dženaze rahmetli Nizami Hećimović, mladoj osobi iz naše zajednice koja je postala žrtvom femicida. Kao otpor zaboravu ove mlade žene i desetina istih. Makar kao pokušaj da se makar na ovakav način suprotstavimo tendenciji da se i najužasniji primjeri patologija u našem društvu svedu na reality, da se zaboravljaju – do neke nove mrtve glave, do neke nove saobraćajne nesreće, do neke nove poruke na društvenim mrežama, poteza ili izjave koju ćemo osuđivati ili hvaliti.
Tek ukoliko uspijemo uzdignuti iznad tog pukog konzumerizma medijskih i sadržaja na društvenim mrežama postoji nada da će ovo društvo možda shvatiti zastrašujuće razmjere činjenice o desetinama ubijenih žena samo proteklih nekoliko godina.
Tek tad će postojati mogućnost da će se stvoriti društveni okvir u kojoj će žrtvama porodičnog nasilja, makar jednoj ženi-žrtvi, biti spašen život, u kojoj će se žrtva osjećati zaštićena od sistema, društva čiji je dio.
Jedan takav odgovoran pristup već duže vrijeme zagovara nevladina organizacija Atlantska inicijativa (AI) iz Sarajeva, koja se nastoji suočiti s teškim traumama našeg društva.
U tom smislu valja istaknuti bilten pod naslovom “Femicid” koji je u februaru 2022. godine objavila ova organizacija.
“Važno je femicid učiniti vidljivijim i prepoznatljivijim jer želimo pojačati svijest o tome da nasilje u porodici nosi smrtonosne posljedice, da seksualno nasilje može prouzročiti smrt, da patrijarhalno-konzervativne prakse i tradicije nekada ugnjetavaju žene do smrti, te da brojne smrti žena nisu slučajnost, već su dio sistemske opresije gdje muška ljutnja na žene i potreba za dominacijom rezultira smrću. Femicid se najčešće posmatra kao izolirano nasilje, a u svojoj suštini predstavlja dio sistema opresije žena”, navodi urednica tog biltena dr. Majda Halilović.
Inače, u ovom biltenu autorice i autori se slažu da je postupanje sa slučajevima femicida kao jednokratnim i završenim djelima nasilja pogrešan konceptualni okvir koji ne doprinosi zaštiti i prevenciji femicida.
Sve naše Bademe
Otežavajuću okolnost u suočavanju s ovom opasnom društvenom devijacijom svakako predstavlja “dubina predrasuda prema nasilju nad ženama kako u društvu tako i u postupanju službi zaštite”. Te predrasude su, prema Halilović, “tako duboko ukorijenjene da su se reflektovale kroz različite načine na koje se formiraju mišljenja i stavovi”.
Ako se samo osvrnemo na decenije moderne prošlosti postaje jasno kako su mitovi o ubistvima žena nastajali, te kako su održavani u privatnom i javnom prostoru.
“Značajnu perspektivu o femicidu ponudio je Nebojša Jovanović analizirajući u svom eseju ono što naziva bosanski rat spolova. Izlažući psihoanalitičkoj i sociološkoj kritici popularni film Kuduz iz 1989. i efekte koje je ovaj film imao na gledaoce Jovanović prikazuje kako filmske reprezentacije, a možemo reći i medijske, reflektuju ideološki i društveno-politički kontekst i stvarnost kada prikazuju ubistva žena. Film je baziran na stvarnom događaju, a prikazuje svirepog ubicu Kuduza kao grubijana nježnog srca, a Bedemu kao njegovu žrtvu koja je ovo ubistvo isprovocirala izdajom tradicionalnih normi pokorne žene. Film nije o Bademi, već o Kuduzu i njegovoj patnji, njegovoj ljubavi, njegovim emocijama. Toliko je film naklonjen Kuduzu da je u tim predratnim godinama ovim filmom ubica postao dopadljiv, slobodno se može reći i junak jedne tragedije”, piše Halilović.
Foto: N. G. / Radiosarajevo.ba: Protest u Sarajevu zbog ubistva Nizame Hećimović
Iako smo u godinama nakon Kuduza donekle smo se odmakli od ovog diskursa da su ubice žena “grubijani nježnog srca” i ovakva opravdanja više nisu popularna, odnosno ne iznose se ovako eksplicitno, ukupni odnos prema femicidu u praktičnom smislu nije doživio značajniju promjenu.
“Prema podacima do kojih je došla Agencija za ravnopravnost spolova BiH, prikupljajući podatke od pravosudnih institucija i nevladinih organizacija, od 2015. do 2020. godine ubijeno je ukupno 56 žena, ali se ta ubistva ne tretiraju kao femicid. Da postoji rodna analiza nasilnih smrti u Bosni i Hercegovini, mi bismo sada napisali koliko žena je ubijeno u posljednjih pet godina, na koji način i kako je pravosuđe procesuiralo ova djela, koji propusti su napravljeni u zaštiti, ali takvo nešto još uvijek nemamo. To bi bilo važno jer bi službama zaštite dalo smjernice za dalji rad, ali i pokazalo da javnost prati femicid s dužnom pažnjom i brigom koju najozbiljniji oblik nasilja nad ženama zaslužuje”, ističe Halilović.
Opravdanje nasilja nad ženama
U poglavlju “Potrebna promjena diskursa o nasilju u porodici u Bosni i Hercegovini”, Majda Halilović piše:
“Žene koje su učestvovale u ovom istraživanju govorile su o tome kako su tretirane od strane svojih porodica, policije, socijalnih radnika i članova pravosudne zajednice. Navodile su kako su one smatrane uzrokom nasilja, i uvjeravane su da će nasilje prestati ako one učine ili promijene određene stvari. Žene su prisiljavane na pokornost, a njihovi muževi su ih potčinjavali i kontrolirali, što je bio ‘normalan’ dio svakodnevnog života.” ‘Normalno’ je i kad policija pokušava pomiriti muža i ženu neposredno nakon nasilja, tvrdeći da njihov dalji zajednički život predstavlja najvažniji prioritet, ili kad advokati i sudije koji provode zakone javno kažu da ‘ne dijele to feminističko shvatanje nasilja'(!)”.
“Normalizacija” i “opravdavanje” nasilja nad ženom – čak i od strane policajaca i sudija – itekako doprinosi retraumatizaciji već traumatizirane žrtve, navodi autorica.
“Ali nije dovoljno samo tradicionalnu, patrijarhalnu ideologiju zamijeniti modernom, liberalnom. Treba uvesti nove policijske metode i zakone koji će efikasno zaštititi ženu žrtvu zlostavljanja, i spriječiti femicid. Treba educirati sudije, tužioce i policiju, i informisati ih o najnovijim saznanjima u oblasti nasilja u porodici. A to je posao i obaveza nas, stručnjakinja i stručnjaka za mentalno zdravlje”, zaključuje Halilović.
Femicid: medijske i društvene percepcije
Autori biltena upućuju kritike i nama medijima i novinarima. S pravom. Majda Halilović zaključuje da su pomaci u izvještavanju neznatni, i osim ponekih analitičkih članaka kada je nasilje u fokusu, uglavnom se izvještavanje o femicidu zaustavlja na rubrikama crne hronike.
Svijest javnosti se ne može promijeniti ako femicid nazivamo zločinom iz strasti i ljubomore, jer na taj način implicitno tražimo opravdanja za nešto što je neprihvatljivo. Postavlja se pitanje građani promišljaju o ovim ubistvima žena nakon konzumiranja ovakvih medijskih sadržaja u BiH.
“Da li su shvatili šta je sve prethodilo ubistvu i da su ubice imale jasnu i jaku namjeru da ubiju bivše supruge zato što više nisu pristajale da trpe nasilje? Da li ovakvo izvještavanje budi ljutnju kod građana da ubijene žene nisu bile zaštićene? Ubistva žena zaslužuju adekvatnu medijsku, ali i pažnju sistema zaštite, istraživanje uzroka, propusta, konstantno upozoravanje i stvaranje mehanizama kojim će se odgovorni u sistemu zaštite pozivati na odgovornost za svoje propuste. Sve ovo kontinuirano izostaje u Bosni i Hercegovini. Šta će se desiti ako u pisanju o ovom i drugim svirepim ubistvima koristimo drugačiju terminologiju, ako objasnimo šta je femicid, ako usmjerimo napore novinara na to da osvijeste javnost, da upozore druge žene u nasilnim vezama da i one mogu biti žrtve, ako policiji i socijalnim radnicima jasno stavimo do znanja daa pažljivo posmatramo kako postupaju i da ćemo ih pozivati na odgovornost za propuste. Pitamo se hoće li i tada zanemariti znakove da je žena u smrtnoj opasnosti, hoće li i tada propustiti da počinioca nasilja pritvore na vrijeme, ili da ga uvedu u program pomoći koji će ga odvratiti od nasilja i time umanjiti šanse da počini ubistvo”, navela je Halilović.
Europska komisija je u maju 2019. godine postavila 14 ključnih prioriteta pred vlasti u Bosni i Hercegovini, kako bi naša zemlja ušla u Europsku uniju.
Od postavljanja ovih prioriteta, prošlo je više od četiri godine, a porazna je činjenica da su vlasti u Bosni i Hercegovini od 14 prioriteta ispunili samo jedan. To se navodi u izvještaju Europske komisije, koji je objavljen u novembru 2022. godine.
Ključni prioritet, u čemu je saglasan veći broj analitičara, je vladavina prava. Radi se o glavnom prioritetu čije neispunjavanje koči Bosnu i Hercegovinu ne samo na putu ka EU, već i na putu ka normalnom funkcionisanju države.
Vladavina prava, kao pojam, obuhvata stanje u državi gdje svi građani, bez obzira na njihov politički status, nacionalnost, religijsku pripadnost, rasu, spol, seksualnu orijentaciju ili bilo koju drugu odrednicu, uživaju ista prava, privilegije i odgovornosti. Naravno, ovo je osnovna definicija, a kada se uđe u detalje, stvari postaju mnogo kompleksnije.
Šira definicija vladavine prava, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine, znači usvajanje seta zakona kako bi svi građani mogli biti jednaki pred zakonom. Vladavina prava je inače dosta teška prepreka za mnoga društva u tranziciji, kao što je to situacija u Bosni i Hercegovini, ali je prepreka koja se mora preći kako bi došli do Europske unije, što je ključni vanjskopolitički prioritet svih političkih aktera u BiH, ili oni to barem tvrde.
Kako bi dobili jasniju sliku kako BiH može doći do napretka u ovom segmentu, ekipa portala Radiosarajevo.ba kontaktirala je profesora Davora Trlina, eksperta za ustavno pravo.
Prije nego što dođemo do posla koji nije učinjen, vrijedi istaknuti neke reforme koje su pokazale pozitivan kurs djelovanja u bosanskohercegovačkoj politici, posebno u segmentu vladavine prava.
Na pitanje šta je dosada učinjeno, profesor Trlin odgovara: “Direkcija za Evropske integracije je objavila da su usvojene izmjene Izbornog zakona BiH; provedeni izbori u Mostaru 2020. godine; započeta izrada Programa integrisanja BiH u EU; osigurano pravilno funkcioniranje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje; izmijenjen i dopunjen u skladu s propisima EU je Zakon o javnim nabavkama; uspostavljena je saradnja s EUROPOL-om i pokrenuta procedura za početak pregovora u zaključivanju ugovora sa EUROJUST-om; usvojene su Strategija za borbu protiv organiziranog kriminala u BiH 2023. – 2026.; revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina, kao i Strategija iz područja migracija i azila za period 2021. – 2025.”
Ipak, dodaje Trlin, neke ključne stvari nisu urađene.
“Međutim, neki od ovih rezultata su upitni jer navedeni Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje još nije profunkcionisao, Izborni zakon nije izmijenjen u skladu sa demokratskim standardima, te presuda Sejdić-Finci kojom je utvrđena otvorena ustavna diskriminacija nije provedena“, rekao je profesor Trlin.
Na to šta nas čeka na putu ka ispunjavanju ovog ključnog prioriteta, profesor kaže – mnogo toga.
“Ključna bi bila pitanja izmjena i dopuna Zakona o VSTV koji se odnose na integritet; usvajanje novog zakona o VSTV; novog zakona o sudovima BIH i novog zakona o sprečavanju sukoba interesa.
Utvrđivanjem Nacrta Zakona o sudovima Bosne i Hercegovine, nominalno je treba da započne nova, šesta faza reforme organizacije pravosuđa. U proceduru uz ovaj zakon u cijelosti ide novi Zakon o VSTV BIH kojim bi se izvršila unutrašnja reorganizacija i modernizacija regulatora pravosudnog sistema.
Cilj novog zakona je unutrašnja reorganizacija VSTV BIH, formiranje dva odvojena vijeća (sudijsko i tužilačko), te dalje unapređenje antikoruptivnih mehanizama, kako bi se povratilo povjerenje građana i ojačao integritet.
Godine 2004. potpisan je Sporazum o prenosu pojedinih ovlašćenja sa entitetskog VSTV na državni VSTV, a to je učinjeno kao uslov za potpisivanje SSP i sticanje kandidatskog statusa”, rekao je Trlin.
Kako nastavlja, važna je i uloga međunarodne zajednice u BiH, a posebno je izdvojio visokog predstavnika.
“Kritičke ocjene napretka vladavine prava su svakako potkrijepljene. Negativna percepcija javnosti o radu pravosuđa i izostavljanju priznavanja postepenih reformi (tzv. ‘evolutivni pristup’) koje je preduzelo VSTV (kao specifičan novi organizacioni oblik i novu varijantu odnosa prava i politike) po mom mišljenju nije potkrijepljena.
Svakako, nedostaci pravosudnog aparata identificirani po izvještajima relevantnih međunarodnih organizacija ne mogu se zanemariti i legitimno su na vrhu liste prioriteta za novo Vijeće Ministara BiH. Ipak, određeni nivo priznanja bh. pravosuđu treba s obzirom na to nalazi se formalno-pravno u velikom stepenu autonomije i stanja da tako manevrira između autonomije i odgovornosti i potrebe za transformacijom pravosudnog sistema i njegovog ujednačavanja sa savremenim demokratskim stavovima.
OHR i uopšte međunarodna zajednica tu ne smije biti pasivni posmatrač. I generalno, smatram da Bosna i Hercegovina ima dobar pravni okvir za nezavisnost sudstva (prioritet 4 c) i da jedini jaki vid zavisnosti, i to finansijske, predstavlja činjenica da ne postoji zaseban pravosudni budžet, već se pravosuđe finansira iz 14 budžeta vlada/Vijeća ministara (vlada finansijski partikularizam)”, izjavio je profesor.
Trlin potcrtava i određene dijelove prioriteta koji nisu ključni u ovom trenutku, ma koliko ih određeni političari željeli predstaviti kao takve.
“Pitanje međunarodnih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (prioritet 4 d) treba riješiti, ali se ovo pitanje tokom pregovora za članstvo u EU može označiti kao stvar koja ce biti riješena nakon prijema u članstvo. Bez obzira što Milorad Dodik potencira rješavanje ovog pitanja sada, ono se može izuzeti iz 14 prioriteta u riješiti u vremenu kada sam naveo.
Prioritet 4 e) je po mom mišljenju u ovom trenutku teško izvesti, jer podrazumijeva formiranje Vrhovnog suda BiH, a da bi on imao instancionu nadležnost u odnosu na vrhovne sudove entiteta , potrebno je izvršiti brojne izmjene i dopune u materijalnim , procesnim i organizacionim propisima.
Potrebno je izvršiti izmjene i u antikorupcijskom zakonodavstvu, posebno zaštiti ‘zviždača’, zakonu o finansiranju političkih stranaka i zakonu o slobodi pristupa informacijama.”
Za kraj, dodao je i da je pokazan negativan trend u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine.
“Da određeni bosanskohercegovački nivoi vlasti idu i u suprotnom pravcu govori i ponovna kriminalizacija klevete (u bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj) i svojevrsno uvođenje cenzure kroz nacrt Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u kantonu Sarajevo”, rekao je na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba profesor Davor Trlin.
U toku je procedura izdavanja dokumenata za izgradnju tvornice namještaja u Maglaju, potvrdio je ove sedmice Mirsad Mahmutagić, načelnik općine Maglaj.
On je podsjetio da je riječ o tvornici za koju se već radila izmjena regulacionog plana.
Mahmutagić nije iznio više detalja, no BiznisInfo.ba podsjeća da je riječ o projektu iza kojeg stoji Hajrudin Ahmetlić iz Tešnja. Ahmetlić je, inače, vlasnik kompanije Hifa Petrol, jedne od vodećih naftnih kompanija u Bosni i Hercegovini.
Osim toga, on je nedavno postao većinski vlasnik firme za proizvodnju premium masivnog namještaja InterProcess Tešanj i firmu Mobello u Sloveniji.
InterProcess će ići u izgradnju i opremanje najveće fabrike masivnog namještaja u BiH u Maglaju gdje planiraju investirati oko 20 miliona maraka, a plan je uposliti oko 400 radnika u narednih par godina.
Tvornica će biti građena u poslovno-radnoj zoni Liješnica. Ahmetlić je već vlasnik zemljišta na kojem je planirana gradnja kompleksa.
Dobra vijest je da pripreme napreduju i da je u toku izdavanje svih potrebnih dozvola.
Plan je izgradnja proizvodno-poslovnog objekta sa pratećim sadržajima, za obradu drveta i proizvodnju namještaja.
Podsjetimo da je proizvodnja namještaja u velikom usponu u Bosni i Hercegovini.
Direktor Nezavisnog operatora sistema u BiH Nemanja Pandurević i izvršni direktor Crnogorskog elektroprenosnog sistema Ivan Asanović potpisali su danas u Sarajevu memorandum o razumijevanju o preliminarnim aktivnostima za dva energetska projekta ukupne vrijednosti nekoliko desetina miliona evra.
Potpisivanju memoranduma prisustvovao je i predsjednik odbora direktora Crnogorskog elektroprenosnog sistema Aleksandar Mijušković.
“Riječ je o projektima Rekonstrukcija postojeće interkonekcije dalekovoda 220 kilovolta Hidroelektrane Perućica-Trebinje i Izgradnja nove interkonekcije dalekovoda 400 kilovolta Brezna`- Sarajevo 20 ili dalekovoda 400 kilovolta Brezna`-Gacko, što će konačno biti odlučeno nakon završetka studije izvodljivosti”, rekao je Pandurević novinarima.
Prema njegovim riječima, značaj ovih projekata ogleda se u povećanju prenosnih kapaciteta koji su danas veoma bitni jer obezbjeđuju povećanje mogućnosti integrisanja obnovljivih izvora električne energije.
On je ukazao na činjenicu da je u regionu u porastu trend izgradnje solarnih elektrana i vjetroparkova.
“Interkonekcija će, takođe, povećati bezbjednost snabdijevanja električnom energijom i otklanjanje zagušenja na mreži. Bitno je naglasiti i regionalni značaj realizacije ovakvih kapitalnih projekata”, naglasio je Pandurević.
Asanović je ocijenio da je danas urađen veoma važan posao sa partnerima iz BiH.
Prema njegovim riječima, izgradnja novih i rekonstrukcija postojećih dalekovoda važna je i na regionalnom, a ne samo bilateralnom planu, posebno u eri “zelene tranzicije”.
On očekuje uspješnu realizaciju započetih poslova.
Asanović je precizirao da vrijednost ovih projekata premašuje nekoliko desetina miliona evra.
“Izgradnja i rekonstrukcija dalekovoda uvijek su skupe investicije. Crnogorski elektroprenosni sistem već je napravio iskorak ove godine i dobio je od Evropske komisije značajna sredstva za izradu studije ivodljivosti upravo za ove projekte, a očekuju se i dodatni grantovi do 20 odsto u odnosu na ukupnu investiciju”, pojasnio je Asanović.
Državni sud vratio je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine na uređenje optužnicu podignutu protiv Boška i Davora Peulića, te Petra Đurića zbog zločina na području Travnika i Skender-Vakufa počinjenih 1992. godine, saznaje Detektor.
Iz Suda BiH su potvrdili da je optužnica vraćena Tužilaštvu na uređenje 10. augusta, te je ostavljen rok od 15 dana za dostavljanje uređene optužnice Sudu.
O razlozima za vraćanje optužnice na uređenje iz Suda nisu mogli dati više informacija, dok se ne vrati postupajuća sutkinja sa opravdanog odsustva, a iz Tužilaštva su podsjetili na rok od 15 dana za uređenje optužnice.
Prema optužnici podignutoj krajem jula, oni se terete za zločine protiv ratnih zarobljenika i civila od početka maja do kraja oktobra 1992. godine.
Kako je tada navedeno, Boško Peulić je optužen u svojstvu komandanta Krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), Đurić u svojstvu komandira jedinice Vojne policije, a Davor Peulić kao komandir Centra veze VRS-a.
Peulić se, prema ranijem saopštenju Tužilaštva, tereti da je znao za ubistva 13 ratnih zarobljenika – pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, na platou Galića na planini Vlašić u opštini Travnik – koje su 15. maja 1992. počinili njemu podređeni pripadnici, te da je, kao nadređeno i odgovorno lice, propustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječi ubistva i nečovječna postupanja, i kazni njemu podređene počinioce tih zločina.
– Oni se terete da su zajedno, u svojstvu komandanta i komandira vojske, sudjelovali u nezakonitom zatvaranju i nečovječnom postupanju prema zatvorenim civilima i ratnim zarobljenicima u improvizovanom zatvoru – podrumskim prostorijama PTT-a Skender-Vakuf, držeći ih u nehumanim uvjetima, nad kojima su počinili mučenje, zlostavljanje, premlaćivanje, nanošenje fizičkih i psihičkih ozljeda, mučenje na izrazito ponižavajuće načine – što je rezultiralo trajnim i teškim fizičkim i psihičkim povredama kod većeg broja zatvorenih osoba – saopćeno je iz tada Državnog tužilaštva.
Protiv Boška Peulića se u Sudu BiH vodi još jedan postupak gdje mu se sa Slobodanom Župljaninom, Manojlom Tepićem, Jankom Trivićem i Nedeljkom Đekanovićem na teret stavlja progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijama, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.
Prema toj optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe VRS-a, Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane Kotor-Varoš, Đekanović predsjednik Općine, a suđenje je počelo u martu 2016. godine, piše Detektor.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na današnjoj telefonskoj sjednici donijela odluku kojom se 16. august proglašava Danom žalosti u ovom bosanskohercegovačkom entitetu.
U obrazloženju je istaknuto da Vlada Federacije BiH odluku donosi radi izražavanja saučešća i suosjećanja sa porodicama žrtava stravičnih ubistava u Gradačcu, koja su se desila 11. augusta ove godine.
Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola, na zgradama Vlade Federacije BiH i institucija Federacije BiH.
Na Dan žalosti ne mogu se održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima u Federaciji BiH.
Medijske kuće na teritoriji Federacije BiH su dužne uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.
Odluka stupa na snagu danom donošenja i bit će objavljena u Službenim novinama Federacije BiH.
Zaštitu u Sigurnoj kući Kantona Sarajevo svake godine potraži približno 100 žena. Njih 30 posto se ponovo vraća u sigurnu kuću nakon što prethodno pruži novu šansu nasilniku.
Mubera Hodžić-Lemeš iz Sigurne kuće KS rekla je u razgovoru za Klix.ba da je sigurna kuća koju vodi Fondacija lokalne demokratije jedina sigurna kuća na području KS od 2000. godine.
“Smještajni kapacitet je za 35 korisnica, od toga za 10 žena, 15 djece i 10 djevojaka i djevojčica koje su žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugog oblika nasilja”, kaže nam Hodžić-Lemeš i dodaje da godišnje zaštitu zatraži približno 100 žena.
Zakonska opcija
Postoje periodi kada broj štićenica bude veći od smještajnog kapaciteta, ali u posljednjem periodu je kapacitet sigurne kuće popunjen do 50 posto.
“Ovaj podatak govori da sigurne kuće imaju mjesta, da se žrtve ne smještaju u sigurnu kuću i da se ne koristi ta mogućnost kao zakonska opcija za žrtve”, navodi Hodžić-Lemeš.
Kaže nam da su recidivi prisutni i da se 30 posto žena ponovno vrati.
“Žene nakon prijave nasilja i boravka u sigurnoj kući odluče da se vrate u porodicu vjerujući obećanjima počinitelja nasilja da će se promijeniti da će biti bolje i pruže drugu šansu svome braku. Međutim, on ponovi nasilje nakon nekog perioda, ali je žena tada već informisana o sistemu zaštite i ona podnese prijavu i pokrene sistem da je zaštiti i izađe iz tog nasilnog odnosa”, objašnjava Hodžić-Lemeš.
Žrtve nasilja u skladu sa zakonom u sigurnoj kući mogu ostati do šest mjeseci, ali i duže ukoliko tako procijene organi starateljstva ili Centar za socijalni rad.
“Svaki slučaj je zaista individualan, zavisi od toga zbog čega žrtva dolazi, koje je oblike nasilja trpila, koje su posljedice nasilja, na koji način se radi izlazna strategija, na koji način ona rješava svoju situaciju. Kada žene odluče trajno prekinuti bračnu ili vanbračnu zajednicu potrebno je duže vremena da se osnaže, da se provede jedan psihosocijalni terapijski tretman nakon kojeg im se pruži ekonomska podrška u smislu da im se pomogne da nađu posao i da počnu da rade”, ističe Hodžić-Lemeš.
Više poziva
U BiH postoji osam sigurnih kuća, od toga je pet na području FBiH, a finansiranje nije regulisano zakonski.
“Mi u KS smo imali veliku sreću da smo imali jednu senzibiliranost Vlade KS i da smo dobili potpuno finansiranje”, kaže nam Hodžić-Lemeš.
Od osnivanja je u KS resorno ministarstvo pokrivalo 70 posto troškova smještaja štićenica, dok je od prije dvije finansiranje stopostotno, što nije slučaj sa drugim ustanovama ovog tipa u BiH.
Na kraju nam je kazala da SOS telefon neprestano zvoni, posebno nakon tragedije 11. augusta u Gradačcu kada je Nermin Sulejmanović ubio Nizamu Hećimović.
“SOS telefon je jako važan servis koji se treba koristiti i treba podizati svijest građanski i građana da postoji mogućnost da prijave nasilje ukoliko imaju saznanja o njemu”, navodi Hodžić-Lemeš.
Građani anonimno i potpuno besplatno mogu prijaviti nasilje tokom 24 sata pozivom na broj 1265 za FBiH i 1264 za RS.
“Građani na taj način mogu spasiti nečiji životi pokrenuti sistem. Imali smo jako veliki broj slučajeva gdje su poduzete sve zakonom predviđene radnje i žrtva je zaštičena”, zaključuje Hodžić-Lemeš.
Inspektori Porezne uprave Federacije BiH su u petak i dane vikenda (11, 12. i 13. augusta) na širem području Federacije BiH izvršili 402 inspekcijska nadzora tzv. akcije kojim su bili obuhvaćeni porezni obveznici koji obavljaju djelatnost ugostiteljstva, trgovine, pekarstva i druge uslužne djelatnosti.
U izvršenim kontrolama otkriveno je 230 neprijavljenih radnika, 163 obveznika koji nisu evidentirali promet putem fiskalnog uređaja, 12 obveznika koji nisu imali instaliran fiskalni uređaj i 14 objekata koji su obavljali djelatnost bez odobrenja za rad nadležnog organa.
Zbog utvrđenih nepravilnosti: zapošljavanje neprijavljenih radnika, neevidentiranje prometa putem fiskalnog uređaja, nepostojanja fiskalnog uređaja i rada bez odobrenja, zapečaćeno je 76 objekata i izdato je 325 prekršajnih naloga s ukupno izrečenim novčanim kaznama u iznosu 834.250 KM, saopćeno je iz Porezne uprave FBiH.
Aktivnosti inspekcijskog nadzora na kontroli zakonitosti poslovanja poreznih obveznika i sprečavanju sive ekonomije će se nastaviti i u narednom periodu, stoga se pozivaju porezni obveznici kod kojih su utvrđene nepravilnosti da usklade svoje poslovanje i da poštuju zakone kako se ne bi izlagali sankcijama i nepotrebnim troškovima.
Porezni obveznici koji nisu blagovremeno podnijeli prijave poreza na dohodak i doprinosa pozivaju se da iste što prije podnesu i da provjere ispravnost podnesenih Obrazaca MIP-1023, te da plate javne prihode. Porezni obveznici kod kojih je najavljen inspekcijski nadzor, a koji nisu podnijeli sve porezne prijave, pozivaju se da to urade što prije.
Također, Porezna uprava FBiH poziva građane da putem portala izvrše provjeru prijave u Jedinstveni sistem i provjeru uplate obaveznih doprinosa, a sve slučajeve neplaćanja doprinosa kao i saznanja o radu nacrno, te druge nepravilnosti, mogu prijaviti i anonimno putem: e-maila: sivaekonomija@fpu.gov.ba i primjedbe@fpu.gov.ba, SMS poruke na broj mobitela 061 724 610, besplatnog poziva na broj 080 020 333 i pošte na adresu Husrefa Redžića 4, Sarajevo, uz naznaku “Nepravilnosti”, navodi se u saopćenju.
Pripadnici Jedinice granične policije BiH Bijeljina, 12. augusta 2023. godine, spriječili su krijumčarenje 20 osoba afroazijskog porijekla u graničnom pojasu na području Bijeljine.
Krijumčarenje je otkriveno prilikom nadzora državne granice i kontrolom dvaju putničkih motornih vozila Passat, bh. nacionalnih oznaka. Vozilima su upravljali S.K. (1986.) i G.P. (1973.), državljani Bosne i Hercegovine.
Zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo Krijumčarenje osoba, o navedenom događaju je obaviješten dežurni tužilac Tužilaštva BiH, prema čijoj su naredbi državljani BiH ispitani u svojstvu osumnjičenih i protiv njih bit će dostavljen Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu Krijumčarenje osoba.
Krijumčareni strani državljani nisu posjedovali identifikacione dokumente, a u Upitnicima za migrante su izjavili da dolaze iz Indije (8), Mongolije (5), Afganistana (4) i Pakistana (3). Svi su predati pripadnicima Službe za poslove sa strancima BiH na daljnje postupanje.
