Category: BiH

Prijedor, ali i cijeli svijet, sutra se prisjeća 3.176 ubijenih, među kojima je 102 djece. “Dan bijelih traka 31. maj”, koji je već odavno prerastao i Prijedor i Bosnu i Hercegovinu, i ove godine bit će obilježen mirnom protestnom šetnjom preživjelih Prijedorčana na Gradskom trgu, a kako je najavljeno, i u još 50 gradova širom svijeta.

Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović kazao je u razgovoru za Fenu da će fokus ove godine biti na 102 ubijene prijedorske djece i inicijativu roditelja da se postavi dostojno spomen-obilježje ubijenim mališanima u centru Prijedora, iako gradske vlasti već dugo odbijaju to da urade.

“Bijele trake su jedan od dokaza namjere da se u Prijedoru počini genocid, jer se obilježila grupa na vidljiv i jasan način zbog istrebljenja i progona s tog teritorija”, ističe Duratović.

Ukazao je na činjenicu da će Dan bijelih traka biti obilježen i u Beogradu, uličnom akcijom “Žena u crnom“, ali uz veliko osiguranje policije.

Govoreći o presudama za počinjene zločine u Prijedoru, Duratović kaže da je do sada izvršena 51 pravosnažna presuda, a da su zločinci osuđeni na 770 godina.

“Te presude su za Prijedorčane srpske nacionalnosti i ne postoji grad u svijetu u kojem živi toliko građana koji su osuđeni za ratne zločine nad komšijama”, kazao je Duratović.

Dodao je da se još vodi 37 procesa na Sudu BiH te je izrazio nadu da će i ostali počinioci najtežih ratnih zločina odgovarati za svoja djela.

“U Prijedoru se danas ne živi, već preživljava, jer smo mi ‘strano tijelo’ kojeg se neko pokušao osloboditi 1992. godine, pa nije uspio genocidnom operacijom, a danas to radi drugim, nimalo blažim metodama koje nisu toliko uočljive kao genocid”, istakao je.

Za to postoji, naglasio je, hiljade primjera diskriminacije kojim su izloženi povratnici, žrtve logora i zločina, koji ne mogu ostvariti osnovna prava. Duratović navodi da je on, kao bivši logoraš, nepoznata kategorija za sistem u RS-u.

“Naprotiv, zakonska rješenja i pravilnici sasvim otvoreno, bez imalo skrivanja preferiraju pripadnike vojnih formacija RS-a. Ako se dodjeljuju stipendije iz gradskog budžeta, u pravilniku piše da djeca poginulih boraca i ratnih vojnih invalida imaju veliku prednost, dok djeca logoraša i ne postoje”, pojasnio je.

U Prijedoru danas, kaže, ništa ne podsjeća na 3.000 ubijenih. Ni mala spomen-ploča na zgradama gdje su bili logori ili kod masovnih grobnica. Nasuprot tome, podignute su spomen-ploče s fotografijama i imenima bivših radnika preduzeća, ustanova i institucija koji su bili pripadnici Vojske RS-a i koji su tokom agresije na BiH poginuli negdje na frontu. Za pripadnike drugih naroda, navodi Duratović, tu nema mjesta.

“U logoru Trnoplje, izgrađen je spomenik poginulim borcima vojske RS-a, a u prostorijama gdje su logoraši ubijani, žene i djevojčice silovane, nalaze se i fotografije poginulih boraca koji nisu iz Trnopolja, ali bitno je da je teritorija obilježena – istakao je.

Time se šalje jasna poruka da povratnici nisu dobro došli u Prijedor te koriste svaku priliku da “uguše glas“ koji govori i istinu.

“Oni koji su ‘preživjeli’ Prijedor i dalje smatraju da se desio genocid. Zašto mi nemamo pravo da ono što nam se desilo nazovemo pravim imenom, a ne kako je neko to odredio”, potcrtao je.

Licemjerno je, smatra Duratović, da prijedorske vlasti kažu da nema nijedne zvanične presude za genocid, dok u isto vrijeme obilježavaju godišnjicu zločina nad Srbima u Jasenovcu i Kozari, za koje, isto tako, nema presuda.

“Ono na što se nije obazirala ni međunarodna zajednica ni organizacije koje se bave pitanjima ljudskih prava je kada je 2012. godine Gradska skupština u Prijedoru na tematskoj sjednici zabranila finansiranje svih organizacija koje se bave prijedorskim genocidom”, kazao je Duratović, napominjući da je ta odluka još na snazi.

Ocijenio je da međunarodna zajednica pokušava stvoriti uslove za povratak protjeranih, a da u isto vrijeme ne reaguje na “gušenje slobode govora“.

Duratović poručuje da građani koji su izloženi diskriminaciji, mogu to podnijeti godinu ili pet godina, ali da nakon 15 ili 20 godina jednostavno popuštaju pod teretom, prvenstveno zbog egzistencije i zaposlenja.

Duratović je 20. jula 1992. izgubio sve, kada mu je na kućnom pragu ubijena gotovo cijela porodica, otac, brat, djed, nana, amidže i rođaci. Tačnije njih 47. Zbog mrve sreće, Mirsad je kao dječak preživio živi štit, nakon čega je odveden u logor Omarska, zatim Manjaču te Trnopolje.

Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Tako su i počeli zločini u Prijedoru, odvođenjem stanovništva u logore, masovnim egzekucijama i drugim zločinima. Ubijeno je 3.176 osoba, među kojima je 102 djece

Zbog toga se, u znak sjećanja na stradanje nesrpskog stanovništva Prijedora i okoline 31. maja, u Prijedoru i svijetu obilježava “Dan bijelih traka”.

Podrumi Vukoje završili su radove na izgradnji svoje najmodernije opremljene destilerije i uljare u region, saznaje Akta.ba.

Objekat je izgrađen u Trebinju na lokalitetu Zasad Polje uz korito rijeke Trebišnjice, gdje se nalazi i maslinjak Vinarije Vukoje u kojem imaju 1.000 stabala maslina, sa sortama koje se najviše koriste za proizvodnju maslinovog ulja. Prošle godine Podrumi Vukoje obavili su svoju drugu berbu maslina na zasadima sa pet italijanskih sorti koje uzgajaju.

Riječ je o prvom maslinjaku na području Zasad Polja i u tom dijelu Hercegovine sa pet sorti koje u punom rodu mogu dati i do 5000 jedinica.

Podsjećamo, destilerija će služiti i za proizvodnju novih sortnih rakija.

Radovan Vukoje, vlasnik vinarije za Akta.ba je ranije kazao da će pored vrhunskih vina, a zahvaljujući izgradnji najmodernije destilerije, plasirat i voćne rakije, ali i likere od aromatičnih hercegovačkih trava.

“Uz pomoć njemačke tehnologije, koja je u svijetu priznata kao najbolja za obradu destilata, a koju ćemo mi implementirati u našoj novoj destileriji, radit ćemo obradu destilata. Radićemo ju na principu koji se radi na sjeveru Italije, a to je da se od svake sorte grožđa pravi i posebna loza. U planu je da plasiramo oko 20 novih destilata. Razvijanje destilerije i uljare omogućit će brzu preradu i kvaliteniji rad u primarnom dijelu”, kazao je Vukoje.

Ovakav način obrade jedinstven je na našem području što će garantirati i vrhunski kvalitet proizvoda, najavili su iz Vinarije.

I.M.

Analiza tržišta rada za 2017. godinu i prva tri mjeseca 2018. pokazuje trend povećanja broja oglasa i otvorenih radnih mjesta. U 2017. za 14%, u 2018. za 20 % kada su u pitanju oglasi, a 1% u 2017.godini i 35% u prvom kvartalu 2018. kada su u pitanju otvorena radna mjesta, navode iz portala Posao.ba.

Više od 1/3 oglasa na portalu Posao.ba nudi zaposlenje u Sarajevu, a slijede ga Banjaluka, Tuzla, Mostar i Zenica. U 2016. godini su poslovi u inostranstvu oglašeni čak u 5% oglasa, dok je u 2017. godini taj udio nešto veći i iznosi 5.5% a u 1. kvartalu 2018. godine iznosi čak 10%.

U 2017. godini ovo su bila najtraženija zanimanja:

1. Prodavač/ica – Trgovac/Trgovkinja
2. Call-agent/ica (agent u pozivnom centru)
3. Komercijalista/ica i unapređivač/ica prodaje
4. Vozač/ica
5. Konobar/ica – Šanker/ica
6. Programer/ka – Software developer
7. Kuhar/ica
8. Medicinski tehničar/medicinska sestra
9. Računovođa i finansijski/a službenik/ca
10. Bravar/Bravarka

Prebacivanje laboratorije Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) iz BiH u Nizozemsku nije dovelo do kašnjenja u procesu identifikacija, a uskoro se očekuju i nalazi za ostatke pronađene u masovnoj grobnici na Korićanskim stijenama.

Ovo tvrdi rukovodilac ICMP-ovog programa za Zapadni Balkan Matthew Holliday, koji je Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) rekao da je laboratorija iz BiH u Hag preseljena u prosincu 2017., a počela je s radom u ožujku ove godine, puno prije roka.

Sljedeća grupa DNK nalaza za BiH će biti dostavljena Institutu za nestale osobe (INO) ovog tjedna i među njima će se možda nalaziti nalazi koji se odnose na Korićanske stijene. Nije bilo nikakvog kašnjenja. Mislim da se sama obrada uzoraka DNK i analiza, odnosno uparivanje uzoraka, obavlja bez ikakvog prekida, rekao je Holliday.

U julu prošle godine na Korićanskim stijenama pronađena je masovna grobnica u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 137 osobe, koje su ubijene u ljeto 1992. godine.

Holliday nije mogao povrditi da li će svi nalazi za ostatke pronađene na Korićanskim stijenama biti završeni do kolovoza, kada će biti organiziran kolektivni ukop u Kozarcu.

Obitelji ne žele ukopavati nekompletne posmrtne ostatke

Na pitanje koliko će ove godine biti ukopano stradalih Srebreničana, Holliday je kazao da u Idenfikacijskom projektu Podrinje postoji više od 100 identificiranih slučajeva, ali obitelji nisu dale svoj pristanak za njihov ukop.

Moram reći da se u nekim slučajevima radi o nepotpunim posmrtnim ostacima i obitelji čekaju da budu pronađeni dodatni dijelovi posmrtnih ostataka kako bi se kopali potpuni ili cjeloviti posmrtni ostaci, kaže Holliday.

Prema njegovim riječima, prebacivanje laboratorije iz BiH u Nizozmsku nije usporilo procese identifikacije, već je učinilo cijeli proces “uređenijim i efikasnijim”.

Ranije smo imali dva objekta. Jedan u Tuzli, drugi u Sarajevu, i duže vremena je nekad trebalo da se sami uzorci prebace iz Tuzle u Sarajevo, nego što sada treba da se uzorci prebace iz BiH u novu laboratoriju u Haag, rekao je Holliday.

Uprkos navodima INO-a da je došlo do kašnjenja nalaza za BiH, Holliday tvrdi da nema nikakvih problema između Instituta i ICMP-a.

Surađujemo u različitim segmentima kao što je testiranje DNK i uspostavljanje podudarnosti uzoraka DNK. Pružamo tehničku pomoć prilikom ekshumacija s našim forenzičarima, pomažemo prilikom pregleda posmrtnih ostataka u mrtvačnicama, osiguravamo pristup Institutu ICMP-ovim sistemima sa podacima, pružamo pomoć prilikom prikupljanja referentnih uzoraka od obitelji, kaže Holliday.

Ističe da je suradnja zaista dobra, unatoč brojnim natpisima koji se mogu vidjeti u medijima kako ta suradnja ne funkcionira.

Rad Instituta za nestale osobe učiniti efikasnijim

Mislim da BiH treba preuzeti punu odgovornost za Institut s obzirom da se radi o instituciji BiH. Trebalo bi imenovati sve članove Upravnog odbora Instituta i osigurati više resursa za sam rad, pogotovo za rad područnih ureda na terenu kako bi bili oni bolje osposobljeni za provođenje ekshumacija, smatra Holliday.

Uz manjak resursa, prema Hollidayu, problem predstavlja i činjenica da se Zakon o nestalim osobama u BiH još uvijek u potpunosti ne primjenjuje, te da je došlo do kašnjenja u verifikaciji centralne evidencije.

Fond za nestale osobe nikada nije uspostavljen, a ni Vijeće ministara nije izvršilo izmjene i dopune Instituta za nestale osobe, kako bi učinilo reformu tog Instituta kako bi sam INO bio efikasniji, ističe Holliday.

Prema riječima rukovodioca ICMP-ovog programa za Zapadni Balkan, najveći problem u traganju za nestalim u BiH je “nepostajanje pouzdanih informacija o prikrivenim masovnim i pojedinačnim grobnicama”.

U BiH se još uvijek traga za više od 7.000 nestalih osoba.

Odjeljenje za arheologiju predstavit će danas u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine 54. svezak Glasnika te muzejske institucije, koji sadrži osam naučnih i stručnih radova.

Glasnik Zemaljskog muzeja najstariji je naučni časopis u našoj zemlji.

Prvi broj izašao je 1. januara 1889. godine, nepunu godinu nakon osnivanja tog muzeja.

U početku je Glasnik izlazio četiri puta godišnje, a prvi urednik u periodu od 1889. do 1906. godine bio je Kosta Hoermann.

Koncepcija časopisa, zacrtana programom objavljenim u prvom broju, zadržala se do danas.

Zadatak Glasnika bio je i ostao da donosi izvorne naučne i stručne članke iz svih oblasti koje se proučavaju u tom muzeju. Svojim prilozima u Glasniku učestvuju djelatnici Muzeja i vanjski saradnici.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine skinulo je s dnevnog reda tačku o hrvatskom Zakonu o upravljanju državnom imovinom na zahtjev Marine Pendeš, ministrice odbrane iz redova Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH), koja je tražila mišljenje nadležne komisije o tom pitanju.

Međutim, ministri u Vijeću ministara nakon toga su utvrdili da se Stalna zajednička komisija viših predstavnika država nasljednica bivše SFRJ, odnosno njen Pregovarački tim za pitanje sukcesije, nijednom nije sastala od formiranja 2015. godine, ali su ipak odlučili od nje zatražiti zaključke.

Tako bosanskohercegovačke vlasti opet nemaju odgovor na zakon donesen u Hrvatskoj kojim se imovina bh. kompanija u toj državi, vrijedna nekoliko milijardi eura, može dati na upravljanje drugima do 30 godina.

To u praksi znači da će se brojni hoteli, odmarališta, stanovi, objekti i infrastruktura nekadašnjih giganata, kao što su Energoinvest, Hidrogradnja, Šipad, Vranica i drugi, dati na dugogodišnje korištenje zainteresovanim investitorima, čime će ta imovina praktično biti izgubljena za Bosnu i Hercegovinu.

Ko je kriv za ovu “konačnu legalizaciju pljačke bh. imovine”, kako zakon opisuju stručnjaci iz Bosne i Hercegovine? Većina nadležnih zvaničnika ne želi govoriti o tome, kao ni odgovorne institucije, koje još nisu uputile odgovor Hrvatskoj.

Ipak, prije nekoliko dana premijer bh. entiteta Federacija BiH Fadil Novalić oglasio se povodom usvajanja zakona u Hrvatskoj i na pitanje Nezavisnih novina ko je kriv odgovorio da je kompanijama veliki problem napravio Zakon o privatizaciji.

Hrvatska kaže da stvara zakonski okvir

Obrazlažući sporni član 71 Zakona o upravljanju državnom imovinom, iz hrvatskog Ministarstva državne imovine navode da se njime omogućuje da se “može na ograničeni rok raspolagati nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upisane u vlasništvu Republike Hrvatske sa zabilježbom zabrane raspolaganja budući da su iste predmet sukcesije između država bivše SFRJ, a s kojima Republika Hrvatska nije sklopila odgovarajući međunarodni ugovor”.

“Budući da su te nekretnine izvan prometa, odnosno ne može ih se otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske, ocijenjeno je oportunim omogućiti zakonski okvir za davanje istih u višegodišnji zakup ili u neku drugu osnovu uporabe do najviše 30 godina uz obvezu upisa u zemljišnu knjigu zabilježbe postojanja sklopljenog ugovora”, kažu u Ministarstvu.

Očekuju pozitivne učinke nakon primjene navedene odredbe s obzirom na to da će “ponuda višegodišnjeg zakupa ili uporabe po drugoj osnovi zainteresiranim osobama omogućiti dugoročnije poslovne aktivnosti”.

“Moramo dobro razmisliti o izmjeni Zakona o privatizaciji. Mi smo napravili jako veliku grešku, koja je kasno otkrivena. Novim zakonom je rečeno: ‘Isknjižite sve što je u inostranstvu od firmi, o tome će brinuti država’.”

Međutim, Zakon o privatizaciji, kako su nam rekli iz Agencije za privatizaciju FBiH, nema veze s onim što se dešava jer je riječ o imovini preduzeća koja nisu bila predmet prodaje – privatizacije, te je ta imovina po Zakonu o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka ostala u vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta i kantona, u zavisnosti od toga koji je nivo vlasti osnivač preduzeća.

‘Novalić miješa kruške i jabuke’

“Smatram da g. Novalić uopšte nije upućen u ovu problematiku. Ovdje se radi o društvenoj imovini, državnoj imovini, gdje je jedini titular Bosna i Hercegovina. Dakle, ono što se dešava nema veze sa privatizacijom, jer se radi o društvenoj imovini privrednih subjekata iz Bosne i Hercegovine koji imaju svoju imovinu u Republici Hrvatskoj. Dio te imovine se, naravno, nalazi u pasivnom podbilansu, ali ovdje govorimo o Aneksu G Sporazuma o sukcesiji”, kaže Amer Jerlagić, nekadašnji direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.

Sporazum o pitanjima sukcesije između država nasljednica bivše SFRJ, zaključen u Beču 2001. između država bivše SFRJ, očito se ne poštuje u slučaju Bosne i Hercegovine.

Sabor Republike Hrvatske ratifikovao je Sporazum 2004. godine, međutim, Zagreb za primjenu sporazuma traži i zaključivanje bilateralnog ugovora o imovinskopravnim odnosima s Bosnom i Hercegovinom kako bi se počelo s upisom vlasništva.

S druge strane, Hrvatska je takve ugovore potpisala sa Slovenijom i Makedonijom, prije Sporazuma o sukcesiji, i vratila im imovinu.

Dosad je propalo više pokušaja potpisivanja ugovora između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pregovori su vođeni sve do 2012, kada se došlo blizu rješenja. Međutim, tada je bh. entitet Republika Srpska tražio da ugovor obuhvati i stanarska prava građana, što je Hrvatska odbila.

“Član novog zakona u Hrvatskoj poziva se na nepostojanje državnog ugovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i kaže: dok se ne potpiše ugovor, ta će se imovina dati u promet trećim licima da njome mogu gazdovati do 30 godina”, navodi Jerlagić.

‘Nadležne institucije u rukama HDZ-a’

Dodaje da je veliku odgovornost snose bh. vlasti, pogotovo imajući u vidu da je Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine i bivši parlamentarac u Bosni i Hercegovini, glasao za zakon u Saboru.

“I niko me ne može ubijediti da čak i pojedinci, prevashodno iz bh. vlasti, jer oni su ti koji su trebali razgovarati sa Republikom Hrvatskom, nisu, narodski rečeno, umastili brkove od ovih deset milijardi eura imovine u Hrvatskoj. Nažalost, jedini komentar je dao ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, koji je bio u februaru u posjeti Hrvatskoj i koji je rekao da za njega to ništa nije sporno”, dodaje Jerlagić.

Grubeša, koji također dolazi iz HDZBiH i član je Stalne zajedničke komisije i Pregovaračkog tima za pitanje imovine, s druge strane, uvjerava javnost da Bosna i Hercegovina nije izgubila svoju imovinu i da su sporni objekti u jako lošem stanju, zapravo devastirane ruševine.

Forto: Pojedinci iz BiH rade u korist Hrvatske

Zastupnik Naše stranke u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Edin Forto zatražio je prošle godine od federalne vlade da mu dostavi izvještaj o imovini iz pasivnog podbilansa s područja Federacije BiH. Iz Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH dobio je odgovor, za koji kaže da je “prilično štur i konfuzan”. Navodi i da se takvim izvještajem “ne bi smjela tretirati imovina koju neki procjenjuju u milijardama maraka”.

“Ono što je vidljivo je ne toliko pravni vakuum koliko odsustvo državne intervencije. Pri ovom mislim na državu Bosnu i Hercegovinu. Hrvatski sudovi svjesno koriste pravne i druge nedorečenosti kako bi spriječili naše firme da uknjiže pravo vlasništva”, navodi Forto.

“Ako ostanu bez argumenata, onda se pozivaju na odsustvo međudržavnog sporazuma, koji bi tretirao status ove imovine. Tu počinje i završava sva priča. Vijeće ministara i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine moraju na najvišem nivou pokrenuti pitanje izrade sporazuma između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ako u dogledno vrijeme Hrvatska odbije ono što državnici iz Bosne i Hercegovine pokušaju, onda postoje međunarodne instance, arbitraže i sudovi”, kaže Forto.

Prema njegovim riječima, “pojedini najviši državnici iz Bosne i Hercegovine otvoreno i bez zadrške rade u ovom slučaju u korist Republike Hrvatske, a na štetu Bosne i Hercegovine”. Pritom, kaže, ne misli samo na članove HDZBiH.

“Zanemarivanje ovog problema, kao i aktivno učešće u korist Hrvatske, a na štetu Bosne i Hercegovine, obrazac je svih dosadašnjih najviših državnih funkcioniera. Konačno, činjenica da nije puno urađeno na ovom problemu pokazuje ne samo da Hrvatskoj odgovara nečinjenje već i svjedoči o neradu naših institucija na državnom nivou. Sve to ne znači da je kasno. Nije kasno. Potreban je samo svjež pristup oslobođen od strasti i populizma. Dakle, uzeti najbolje advokate, pripremiti nacrt međudržavnog sporazuma u skladu sa najboljom evropskom praksom, te ga uputiti Hrvatskoj. Ovakav problem se može riješiti samo višegodišnjom upornošću, hladno i tehnokratski”, predlaže Forto.

Prema njegovom mišljenju, Hrvatska je donošenjem Zakona o upravljanju državnom imovinom “pokazala da joj je stalo do tih objekata, jer žele naći koncesionare koji će tu imovinu sačuvati”.

Priznao je da je problem u Bosni i Hercegovini: “Mi u Bosni i Hercegovini se ne možemo dogovoriti čiji su to objekti, tko je nadležan, tko upravlja tim objektima.”

I nakon sjednice Vijeća ministara rekao je da “nije dovoljno učinjeno iz Bosne i Hercegovine kako bi se ubrzao proces potpisivanja sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske”.

Predlaže diplomatsku ofanzivu u Hrvatskoj te što više susreta da bi se uvidjelo kako će se, ako postoji dovoljna zainteresovanost za objekte u Hrvatskoj, pronaći stvarni vlasnici i vratiti ti objekti njima u posjed.

“Hrvatskoj je sporno što je ta imovina na teritoriji Hrvatske. Radi se uglavnom o objektima koji su na jadranskoj obali, a koji su devastirani i u ruševnom stanju i to im kvari turizam te su tražili rješenja za to pitanje”, tvrdi Grubeša.

Na kraju je naglasio da je prvo potrebno definisati koja je to imovina, kome pripada i ko je potražuje, a zatim s usaglašenim stavom nastupiti prema Hrvatskoj.

Ranije je u razgovoru za Al Jazeeru Muharem Cero, bivši član Komisije za državnu imovinu Bosne i Hercegovine, rekao da je pitanje bh. imovine u inozemstvu godinama u rukama struktura vlasti koje drži HDZBiH.

“Mi imamo samo jedan ured na nivou države – to je Ured za sukcesiju, koji djeluje u okviru Ministarstva finansija i trezora, a koje u kontinuitetu drže kadrovi HDZBiH. Strukture koje su imale obavezu štititi imovinu više su radile u interesu susjednih zemalja”, navodi Cero.

Šta Bosna i Hercegovina može uraditi?

Al Jazeera se obratila, između ostalih, i Agenciji za privatizaciju Federacije BiH, iz koje kažu da su s problemom pravovremeno upoznale institucije Bosne i Hercegovine koje su nadležne za vođenje vanjske politike.

Međutim, iz Agencije tvrde da “vlasti nisu učinile ništa da preduprijede ovakav razvoj događaja”.

Po njihovom mišljenju, Bosni i Hercegovini preostaje da posredstvom državnog pravobranilaštva podnese tužbu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv Republike Hrvatske, ali i obavijesti Evropsku uniju “o ponašanju njene članice, koja donošenjem ovakvog zakona očito ne poštuje međunarodne ugovore koji imaju jaču pravnu snagu od domaćeg zakonodavstva”.

I bivši premijer Federacije BiH te svojevremeno i federalni zastupnik, Alija Behmen, smatra da je neophodno obratiti se Evropskoj uniji. Po njegovom mišljenju, u ovom slučaju “riječ je o krađi i nema veze s dobrim komšijskim odnosima”.

“Neophodno je postići odjek tamo gdje se to može jer bez toga neće biti rezultata”, smatra.

I on upire prstom u bh. političare, podsjećajući da sporni zakon u Hrvatskoj “nije preko noći donesen, pa su morali da reaguju preventivno kroz institucije – ne samo Federacije BiH nego i države Bosne i Hercegovine”.

“Sve ovo je katastrofa jer se zna šta zakon predviđa – vrlo brzo to postaje svojina. To su silne pare, čak i oni objekti koji su srušeni zato što lokacija obezbjeđuje solidne pare. Naši su mogli svašta da urade i nisu ništa jer ih baš i nije briga”, kritikuje Behmen svoje nasljednike na vlasti.

Iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH ipak napominju da su “itekako vodili računa o imovini i učinili značajne iskorake u sudskoj zaštiti imovine Federacije BiH pred sudovima u Hrvatskoj, ali i radu na utvrđivanju njene tržišne vrijednosti”.

“Opravdano postavljamo pitanje koincidencije da se zakon uputio u parlamentarnu proceduru odmah nakon što je Agencija raspisala javni natječaj za prodaju najatraktivnijih dijelova imovine”, ukazuje se u odgovoru, koji potpisuje Amer Bekrić, direktor Agencije za privatizaciju Federacije BiH.

Pravni stručnjak i bivši državni zvaničnik iz Hrvatske Sulejman Tabaković tvrdi da je riječ o neustavnom zakonu, koji se protivi međunarodnim obavezama.

“Hrvatska niti jednim zakonom ne može bez tržišne naknade preuzeti imovinu fizičkih ili pravnih osoba jer bi to značilo da je donesen zakon o konfiskaciji radi kaznenih ili drugih djela zbog kojih je moguće donijeti takav zakon. Nije moguće donijeti niti zakon o nacionalizaciji bez naknade tržišne vrijednosti

stoga je upravljanje imovinom jedini način na koji je mogla postupiti Hrvatska u ovom slučaju, a sve u dogovoru s pojedinim strukturama bh. vlasti, zaključuju naši sagovornici.

Izvor: Al Jazeera

Jedan od najpoznatijih regionalnih brendova Tuzlanska so uspješno je plasirana na tržište Katara. Izvoz je realiziran pod vlastitim brendom u prepoznatljivom pakovanju sa adaptacijama specijalno rađenim za tržište Katara na arapskom i engleskom jeziku, a do kraja godine svakog mjeseca je planiran kontejnerski izvoz većih količina, navodi se u saopćenju za javnost kompanije Solana d.d. Tuzla.

“Saradnja je ostvarena sa jednim od najstarijih katarskih maloprodajnih lanaca FFC Family Food Center, čiji generalni direktor Mohamed Gamal Moustafa ističe da se odlučio za uvoz Tuzlanske soli nakon istraživanja tržišta u Bosni i Hercegovini, uvjerivši se u kvalitet i odličnu tržišnu poziciju tuzlanskog brenda“, izjavio je Vedad Halilović direktor izvoza u Direkciji za prodaju AS Holdinga.

Nakon toga uslijedile su pripreme i provedba komplikovanih procedura certificaranja i drugih obaveza koje zahtijeva država Katar. Rezultat svih napora je da se Tuzlanska so sada prodaje u oko 80 trgovina, te da je dio ramazanske ponude posebno priređene za tamošnje potrošače. Uskoro se očekuje plasman na cijelom tržištu ove zaljevske zemlje.

Solana d.d. Tuzla je jedna od najstarijih kompanija u Bosni i Hercegovini i naša najstarija prehrambena industrija. Proces proizvodnje soli se odvija po principu tzv. “zatvorenog kruga”, čime je postignuta apsolutna zaštita od mogućih vanjskih uticaja i onečišćenja. So se eksploatira iz izvora slane vode koji se posebnim slanovodom doprema  direktno u fabriku, prerađuje i pakuje bez dodira ljudske ruke ili drugih vanjskih uticaja.

Sa idelanim omjerom zdravih sastojaka, Tuzlanska so se nalazi u mnogim proizvodima domaćim i inozemnim, a njen najpoznatiji brend je pakovanje 1 kg. kao neizostavni dio svakog domaćinstva u Bosni i Hercegovini sa kojom je Solana neprikosnoveni lider na domaćem tržištu. Osim Tuzlanske soli tu su još i Dijetalna so, Tabletirana so, Nitritna so, kao i Industrijska varena nejodirana so, zatim, Do – do začini, i Destilovana voda.

Solana posluje u skladu sa integrisanim sistemom upravljanja. Implementirani standardi kvalitete ISO 9001:2015, ISO 22000:2005, HACCP, Kosher i Halal, jasno definišu sljedivost u proizvodnji soli.

izvor: akta.ba

U Bosni i Hercegovini je u prvom kvartalu ove godine prоdаno 615 nоvih stаnоvа što je u оdnоsu nа prvi kvartal prošle godine više za 27,9 posto, dok je u оdnоsu nа prоsјеčаn brој prоdаtih nоvih stаnоvа u 2017. manje zа 1,8 posto.

Po podacima Agencije za statistiku BiH, u porastu je i površina prоdаtih nоvih stаnоvа koja je u prvom kvartalu ove u оdnоsu nа prvi kvartal prošle gоdinе veća zа 33,1 posto, a u оdnоsu nа prоsјеčnu pоvršinu prоdаtih nоvih stаnоvа lani veća je zа 3,5 posto.

Inače, prоsјеčnа ciјеnа prоdаtih nоvih stаnоvа u prvom kvartalu ove godine iznosila je 1.613 KM što je u usporedbi sа prоsјеčnom ciјеnom u 2017. godini više za 1,8 posto, a u оdnоsu nа prvi kvartal lani manje za 6,1 posto.

U prva tri mjeseca ove godine završeno je 814 stanova, što predstavlja nominalni rast za 180,7 posto u odnosu na isti period 2017. Broj nezavršenih stanova na kraju prvog kvartala 2018. je 3.651 što predstavlja rast za 15,9 posto u odnosu na isto razdoblje lani.

Na Vlašiću je danas u organizaci Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Ureda OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) počela radionica o registraciji birača na kojoj će se razmotriti trenutno stanje Centralnog biračkog spiska, javlja dopisnik BHRT.

Također, učesnici će razgovarati o izazovima i problemima u vezi sa statusom i redovnim ažuriranjem Centralnog biračkog spiska, kao i o iznalaženju mogućih rješenja u cilju unapređenja izbornog procesa.

Stručnjaci ODIHR-a predstavit će najbolje primjere iz prakse država članica OSCE-a.

Na radionici učestvuju predstavnici Centralne izborne komisije, općinskih i gradskih izbornih komisija, općinskih centara za biračke spiskove, matičnih ureda, Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH, te entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova.

Radionica je dio trogodišnjeg projekta koji finansiraju Evropska komisija i Austrijska razvojna agencija, a provodi ODIHR, saopćeno je iz OSCE-a u BiH.

izvor:bhrt.ba