Gazi Husrev-begova džamija ili samo Begova džamija, sagrađena prije skoro 500 godina u Sarajevu, bez sumnje predstavlja jedno od najljepših djela islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, ali i šire.
Džamija je vakuf (zadužbina) Gazi Husrev-bega, bosanskog sandžakbega i predstavlja jedan od najznačajnijih objekata iz njegove bogate zaostavšine. Sagradio ju je 1530. godine mimar Adžem Esir Ali, Perzijanac iz Tabriza, koji je bio glavni arhitekta u Carigradu. Uz Mimara Hajrudina Starijeg bio je jedan od vodećih kreatora takozvane ranocarigradske arhitektonske škole, a ova džamija se smatra za jedno od najvrijednijih ostvarenja te škole izvan Carigrada.
Džamija se nalazi u prostranom dvorištu, gdje su šadrvan i turbeta. Sa svih strana je opkoljena uskim ulicama čaršije i desetinama dućana. U vremenu kada je sagrađena, Begova džamija je predstavljala objekat od izuzetne važnosti za urbani razvoj Sarajeva, ali i za to da Sarajevo dobije status šehera – grada. Zajedno sa Sahat kulom, Begova džamija s lijepom munarom neizostavan je element na razglednicama grada Sarajeva, ali isto tako i nezaobilazna tačka za turiste iz cijelog svijeta koji posjećuju glavni grad Bosne i Hercegovine, piše Anadolu Agency (AA).
Iznutra i izvana džamija je ukrašena skladnim ornamentima, arabeskama i kaligrafskim natpisima, untrašnjost džamije je ta koja posebno očarava svakog njenog posjetioca. U prednjem dijelu, na samoj sredini zida, nalazi se mihrab, mjesto odakle imam predvodi molitvu. Desno od njega je mimber, kojeg također korsti imam, tokom džuma-namaza, molitve petkom ili bajram-namaza. S desne strane glavnog ulaza je mahfil (galerija), predviđen za mujezina, koji pomaže imamu tokom vođenja molitve. Džamija ima ukupno 51 prozor, a prema gore se pruža pogled na lijepo ukrašenu kupolu, visoku 26 metara. Sve to zajedno čini harmoničnu cjelinu.
Upečatljiv je i natpis na arapskom jeziku iznad glavnog ulaza u džamiju, koji kaže: “Džamiju dobrih ljudi Husrev-beg podiže, u ime Boga (kao) dom onih koji ničice padaju. On je utamanitelj neprijatelja, pomagač boraca za vjeru, širitelj dobročinstva, pomagač pobožnih. Bog nam nadahnu njen kronostih: (Ovo je) stjecište dobročinitelja, dom zahvalnih Bogu”.
Džamija i dućani za status šehera
Mustafa Vatrenjak potomak je Murat-bega, kojeg je bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg zadužio da se brine o vakufskoj imovini. Upravo je to ono čime se danas bavi Vatrenjak, koji je mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa već duže od 15 godina i ukupno 29. mutevelija.
Na početku razgovora za AA, govori o vakufnami i o tome šta ona predstavlja. Podsjeća kako je Gazi Husrev-beg prvu vakufnamu sačinio 1531. godine, a ona se odnosila na džamiju, imaret i hanikah. Šest godina kasnije, 1537. godine, dolazi druga vakufnama koja se odnosi na medresu. Vatrenjak ističe kako su u vakufnamama sadržani svi detalji funkcionisanja vakufa, te kako vakufnama u tom smislu može biti osnova za pravljenje savremenih dokumanata koji bi odgovarali današnjem društvu.
“U vakufnama imamo komercijalnu imovinu, to su bezistan, tašlihan, kasnije je to bio Morića han, hamam, te oko 200 dućana u ulicama oko Begove džamije. Sve to čini komercijalnu imovinu koja treba da ostvaruje prihode. U vakufnami je definisano kako se upravlja tom imovinom. Dakle to je jedna osnova i razlog zašto ovaj vakuf tako dugo funkcionira. U vremenu koje je imalo različite političke režime, vakuf je opstojao na osnovu toga što se pozivao na vakufname”, istakao je Vatrenjak.
Dalje navodi koliko je Gazi Husrev-begova džamija, sa svim pratećim vakufskim objektima doprinijela razvoju Sarajeva. Vatrenjak ističe kako se za Sarajevo ne može kazati da ono u to vrijeme već nije bilo donekle razvijeno, no podvlači kako tada još uvijek nije imalo status šehera – grada.
“Gazi Husrev-beg je dao pečat svemu. Kako s hajratima poput džamije i ostalih objekata, tako i komercijalnim objektima kao što je tašlihan, koji je bio jedan od najveći karavan saraja na Balkanu. Sva ta komercijalna imovina dala je jedan pečat ovom mjestu, na taj način da je ono postalo šeher, jedan veći nivo. Nakon Gazi Husrev-begove smrti može se reći da je to bio grad na razmeđu istoga i zapada, kao vojni, administrativni i edukacioni centar”, istakao je Vatrenjak.
Svaki dan hatma pred dušu Gazi Husrev-bega
Kada je riječ o specifičnostima Begove džamije, osim pet dnevnih namaza, tu su i dodatni ibadeti koje je Gazi Husrev-beg propisao. To je hatma (učenje kompletnog Kur’ana), koja se uči iza podne namaza, svaki dan, tako što 30 džuzhana (učača džuza) istovremeno prouči svaki svoj džuz (30-ti dio Kur’ana od 20 stranica) i zajednički predaju hatma-dovu pred dušu Gazi Husrev-bega. Istovremeno se uči i tevhid.
Ono što je još karakteristično za ovu džamiju, a propisano je vakufnamom iz 1531. godine, jeste da se u džamiji jednom godišnje, 12. rebiul evvela, na dan rođenja poslanika Muhammeda, uči mevlud. Određeno je i koliko se sredstava može utrošiti za taj mevlud.
“Mevlud koji je propisan vakufnamom iz 1531. godine, interesantno je da u to vrijeme on još uvijek nije bio državni praznik. Na dvoru Sulejmana on je državnim praznikom proglašen 1556. godine. Ovdje je taj mevlud toliko prihvaćen, jer je to bila svetkovina za koju su odvajana značajna sredstva. U Bosni je to ostao običaj da se povodom nekih sretnih događaja uvijek uči mevlud, a što nije običaj u drugim dijelovima islamskog svijeta. Mi smo to i ispitivali, to je specifikum kako je vakufnama svojim odrednicama utjecala na društvenu zajednicu, prvenstveno na muslimane”, rekao je Vatrenjak.
Podsjeća i na mevlud koji je u Begovoj džamiji organizovan 1932. godine, u povodu 400 godina Gazi Husrev-begovog vakufa.
“Tada su pozvani gosti iz cijele Kraljevine Jugoslavije. Mehmed Spaho je tada bio ministar saobraćaja i za dolazak na mevlud obezbijedio je besplatan prevoz vozovima iz svih dijelova zemlje, tako da su u Sarajevo došli muslimani iz Makedonije, Crne Gore i drugih dijelova države”, kazao je Vatrenjak, dodajući da je u oktobru 1932. godine, po prvi put proučen mevlud posebno za muškarce, a posebno za žene.
Prva džamija s električnim osvjetljenjem
Za Gazi Husrev-begovu džamiju se također zna da je prva džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenje 1898. godine.
“U vrijeme kada se pravila tramvajska linija duž obale, tada je provedena struja. Dovedena je do Latinske ćuprije, tada se pojavila prilika da se uvede struja u džamiju, na taj način je postala prva džamija s električnim osvjetljenjem”, rekao je Vatrenjak.
U skoro 500 godina postojanja Gazi Husrev-begovu džamiju posjetili su brojni državnici iz različitih dijelova svijeta. Vatrenjak ističe kako je jedna od najzapaženijih posjeta bila posjeta austrougarskog cara Franje Josipa, koji je u Bosni boravio 1910. godine. Posjetili su je i indonezijski predsjednik Ahmed Sucarno 1954. godine, zatim predsjednik Tunisa Habib Ben Ali Bourguiba, predsjednik Egipta Gamal Abdel Naser, te iranski šah Reza Pahlavi 1960. i 1971.
Vatrenjak navodi kako je prilikom posjete Gamala Abdel Nasera, u njegovoj pratnji bio i Josip Broz Tito. Dok je Naser klanjao dva rekata, Tito je tada stajao u stavu mirno.
Na pitanje koliko se godišnje zabilježi posjeta Begovoj džamiji, Vatrenjak odgovara da je veliki broj ljudi koji prođu kroz harem džamije, bilo da je riječ o turistima ili ljudima koji koriste taj komunikacijski prolaz.
No, kada je riječ o turistima koji posjećuju unutrašnjost džamije, Vatrenjak kaže kako je prošle godine posjetilo 40.000 ljudi, te kako taj broj konstantno raste.
Džamija je više puta restaurirana, a prva restauracija je obavljena 1737. godine, nakon što je znatno oštećena kada je Eugen Savojski zapalio Sarajevo 1697. godine. Nakon toga je 1795. urađeno oslikavanje unutrašnjosti koja je bilo oštećena. Džamija je u više navrata bila zahvaćena požarima, slučajnim ili izazvanim. Za vrijeme granatiranja Sarajeva u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), Begova džamija je pogođena s više od 100 minobacačkih i topovskih projektila.
Begova džamija na drugom mjestu iza Kabe
Hafiz Ismet ef. Spahić, bivši zamjenik reisu-l-uleme IZBiH, obnašao je dužnost prvog imama i hatiba Gazi Husrev-begove džamije, u periodu od 1985. pa do 2009. godine. Na pitanje koji je značaj Begove džamije za muslimane ovog područja odgovara:
“Teško je reći koji je značaj, ali ona je za nas muslimane, poslije Kabe odmah na drugom mjestu. Džamija koja nas čuva. Gazi Husrev-beg je ovdje učinio hajrate, on je još uvijek najživlji čovjek u Bosni, jer je najviše hajra učinio”, ističe Spahić.
Podsjeća kako je kao imam imenovan 1985. godine, te kako se i danas sjeća prve džume koju je predvodio u Begovoj džamiji. Spahić otkriva kako je imenovanje za imama Beogve džamije za njega tada značilo veliku stvar.
“To je vrlo značajna džamija za muslimane, ona nas čuva. Taj dobri gazija koji je bio veliki čovjek, sa svojim hajratima pomaže i čuva muslimane u Bosni. Značaj Gazi Husrev-begove džamije ne može se kazati u jednoj rečenici “, kazao je Spahić.