Category: BiH

Komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović najavila je da će nastaviti tražiti pravdu za žrtve svih zločina koji su se desili tokom ratova na Balkanu i da će biti u službi pravde, što je jedini način za suočavanje s prošlošću i sprečavanje njenog ponavljanja.

Povodom obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici, podsjetila je da se svakog 11. jula nakon 1995. godine hiljade ljudi okuplja u Potočarima u sjećanje na žrtve genocida, najstrašnijeg zločina počinjenog na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

“U tih nekoliko julskih dana prije 23 godine, više od 8.000 muškaraca i dječaka sistematično i brutalno je pogubljeno, a 30.000 ljudi nasilno je raseljeno. Od tada su porodice žrtava, naročito majke koje su izgubile muževe, sinove i braću, u hrabrom hodu ka pravdi i priznanju”, navodi Mijatović.

Ocijenila je da su pravdu i priznanje na tom putu djelomično i našle, jer je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da je u Srebrenici počinjen genocid i izrekao presude nekim od ratnih zločinaca koji su taj genocid organizovali i u njemu učestvovali.

Porodice žrtava traže da se njihovi najmiliji pronađu, ali spor proces identifikacije nanosi im dodatnu patnju, oni traže zdravstvenu zaštitu da liječe traume, a pomoć koju dobiju je neadekvatna, traže i odgovornost, ali su brojni ratni zločinci i dalje nekažnjeni na slobodi.

“Traže priznanje, ali mnogi njihovu patnju ignorišu, osuđuju ili negiraju, a to je jedna od najvećih uvreda koju moraju trpjeti u vremenu nakon stradanja njihovih najmilijih. Ipak pronalaze snagu da nastave borbu za istinu i pravdu, uprkos negiranju i umanjivanju genocida”, ističe Mijatović.

Činjenicama se i dalje manipuliše

Naglašava da obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini još uvijek karakterišu jednonacionalne škole i sistem “dvije škole pod jednim krovom”, kazavši da bh. obrazovanje karakteriše i zataškavanje istine o prošlosti, a činjenicama o događajima u nedavnom ratu se manipuliše.

“Takva situacija održava etničke podjele koje su omogućile prošle i sadašnje tenzije, i koje onemogućavaju pomirenje i mir što se mora promijeniti. Preživjeli srebreničkog genocida moraju dobiti odgovarajuću socijalnu zaštitu i bolju pravnu pomoć da ostvare prava i dobiju obeštećenje”, kaže Mijatović.

Nadalje, smatra ona, političke i sudske vlasti u BiH i Srbiji moraju unaprijediti saradnju i identifikacijom i kažnjavanjem ratnih zločinaca okončati praksu nekažnjavanja, moraju, dodala je, više uložiti u identifikaciju žrtava genocida i rasvjetljavanje sudbine onih koji se i dalje vode kao nestali.

Vlade i donosioci odluka moraju usvojiti dugoročne politike djelovanja, kojima će ustanoviti ličnu odgovornost krivaca i fokusirati se na obrazovanje što mora biti zajednička odgovornost, prvenstveno BiH i Srbije, ali i svih drugih evropskih zemalja, ne samo na području bivše Jugoslavije.

Genocid je počeo puno prije nego je izvršen

Istakla je i da bi evropske zemlje trebale pružati više podrške građanskim inicijativama za pomirenje i uticati na političare i druge javne ličnosti u Srbiji i BiH, da prestanu negirati prošlost i počnu graditi inkluzivnije obrazovne sisteme i društva.

“Baš kao i holokaust i genocid u Ruandi, ni genocid u Srebrenici nije se desio slučajno. Počeo je puno prije nego što je izvršen. Počeo je kad su ljudi izdvajani na osnovu etničkog porijekla. Rastao je kroz javni diskurs, uz pomoć nekih medija, koji su dehumanizirali ljude i marginalizirali kritičke glasove. Uobličen je kao sistematično i poduzetnički organizovano istrebljenje velike grupe ljudi, pred očima pasivne međunarodne zajednice, a traje i danas, kroz negiranje i nekažnjavanja”, naglašava Mijatović.

Za komesarku za ljudska prava Vijeća Evrope Dunju Mijatović genocid u Srebrenici predstavlja jednu od najmračnijih stranica evropske historije zbog čega je zaključila da ukoliko se želi ispisati svjetlija budućnost ne smije se zaboraviti prošlost i sve žrtve moraju se tretirati kao svoje žrtve, bez političkih ili etničkih konotacija.

izvor:bhrt.ba

Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 45 osoba na 699 godine i tri doživotne kazne zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.

Najveći broj presuda za Srebrenicu izrekao je Sud BiH osudivši ukupno 24 osobe. U Hagu je osuđeno 14 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, srbijansko pravosuđe osudilo je pet osoba za zločine u Srebrenici, dok su u Hrvatskoj osuđena dvojica bivših pripadnika “Škorpiona”.

U proteklih 12 mjeseci nije izrečena nijedna nova pravosnažna presuda za genocid ili zločine u Srebrenici, ali je Haški tribunal donio dvije prvostepene odluke kojima je prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću izrečena zatvorska kazna u trajanju 40 godina za genocid i druge zločine, dok je nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić dobio doživotnu kaznu.

Mladićeva izjava “možete opstati ili nestati” dokaz genocidne namjere

Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Tribunal je utvrdio da je imao “genocidnu namjeru da uništi Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe”. Dokaz za Mladićevu namjeru, prema presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”.

“Mladić je više puta izjavljivao da je došlo vrijeme za osvetu Turcima, kao i da bi Turaka davno nestalo da ih ne čuva međunarodna zajednica”, rekao je sudija Alphons Orie.

Snage vojske i policije Republike Srpske su u julu 1995. godine izvršile napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenica, utvrđeno je presudama Haškog tribunala i Suda BiH, nakon čega je preko 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a preko 40.000 žena, djece i starijih protjerano.

Prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona izrečena Radislavu Krstiću, kada je Tribunal zaključio da je zločin planiran s vrha, a najodgovorniji su članovi Glavnog štaba VRS-a.

“Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle da počine jedan tako jeziv čin”, kazao je Theodor Meron na izricanju presude Krstiću.

Glavni štab kao “organizator zločina”

Kada je u pitanju vojni aspekt presuda za Srebrenicu, najviše je osuđenih iz Glavnog štaba VRS-a i Zvorničke brigade, a kada su u pitanju policijske snage, najveći broj je bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići i Centra za obuku “Jahorina” Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).

Doživotne kazne zatvora za genocid su u Haškom tribunalu izrečene načelniku uprave za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a Ljubiši Beari i načelniku Sektora za obavještajno-sigurnosne poslove Zdravku Tolimiru.

Beara je prošle godine preminuo tokom izdržavanja kazne u zatvoru u Njemačkoj, a Tolimir godinu prije njega, u trenutku kada je čekao upućivanje na izdržavanje kazne.

Bivšem načelniku uprave za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba Radivoju Miletiću je izrečena zatvorska kazna u trajanju 18 godina, dok je član Glavnog štaba VRS-a Milan Gvero osuđen na pet godina, ali je umro dok se nalazio na privremenoj slobodi.

“Za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana angažirane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Zvorničke brigade, te Desetog diverzantskog odreda. Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a”, kaže se u presudi Krstiću.

Pri Glavnom štabu VRS-a je djelovao 10. diverzantski odred, čijih je šest nekadašnjih pripadnika osuđeno zbog pogubljenja na ekonomiji “Branjevo”, u blizini zvorničkog sela Pilica, gdje je ubijeno oko 800 muškaraca, od kojih su neki imali poveze na očima i rukama, a koji su prethodno dovezeni autobusima iz škole u ovom mjestu.

Dražen Erdemović je bio prvi koji je u Haškom tribunalu priznao krivicu zbog učešća u ubistvima zarobljenih muškaraca i dječaka, te je osuđen na pet godina, dok je Marko Boškić priznao krivicu te je u Sudu BiH, prema sklopljenom sporazumu, osuđen na deset godina zatvora.

Na dugotrajne kazne zatvora su osuđeni Franc Kos, koji je dobio 35 godina, Stanko Kojić 32 i Zoran Goronja 30 godina, dok je Vlastimiru Golijaninu izrečeno 15 godina zatvora. Kosu, bivšem komandiru Prvog bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda, izrečena je do sada najveća kazna u Državnom sudu zbog zločina u Srebrenici.

“Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena”, rekao je Kos tokom svjedočenja.

U Srbiji i Hrvatskoj presuđeno “Škorpionima”

Srbija je donijela dvije presude za zločine u Srebrenici. Jedna je donesena nakon što je s bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Brankom Gojkovićem zaključen sporazum o priznavanju krivice kojim je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju deset godina.

Drugom presudom su četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena oko Trnova.

U Hrvatskoj su također bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović zbog zločina kod Trnova osuđeni na po 15 godina zatvora.

Šest presuda za Zvorničku brigadu

Do sada je osuđeno šest nekadašnjih oficira Zvorničke brigade VRS-a. Najveća kazna, od 35 godina, za pomaganje u genocidu, dosuđena je načelniku bezbjednosti u brigadi Dragi Nikoliću, dok je zamjenik komandanta Dragan Obrenović osuđen na 17 godina nakon priznanja krivice.

“Kriv sam i za ono što nisam učinio, što nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, bez obzira na privremenost moje tadašnje funkcije. Iznova sebi ponovo postavljam pitanje šta sam mogao da učinim a šta nisam učinio. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opća. Dio odgovornosti za to snosim i ja”, kazao je Obrenović.

Bivši komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević je osuđen na 13 godina zatvora zato što nije spriječio i kaznio svoje podređene koji su učestvovali u zločinima počinjenim u Srebrenici, a načelnik inžinjerije u brigadi Dragan Jokić je dobio devet godina.

Pomoćnik načelnika za bezbjednost Milorad Trbić je zbog genocida osuđen na 20 godina, nakon što je Sud BiH zaključio da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i “pogubljavanja po prijekom postupku”, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.

Trbić je prva osoba koju je Državni sud osudio zbog genocida, dok je Slavko Perić, pomoćnik komandanta za bezbjednost Prvog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, dobio 11 godina zatvora za pomaganje u genocidu.

Veza između Glavnog štaba VRS-a i policijskih jedinica na terenu u Srebrenici, prema presudama u Hagu, bio je Ljubiša Borovčanin, koji je od 10. jula 1995. godine bio komandant združenih snaga jedinica policije i koji je u Haagu osuđen na 17 godina zatvora.

Ozloglašeni “Treći vod” iz Skelana

Masovna ubistva Srebreničana nakon 11. jula su vršena u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici, za šta je osuđeno ukupno devet nekadašnjih pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, od kojih su većina bivši pripadnici Trećeg voda Skelani ove jedinice.

Tako su po 20 godina zatvora dobili Željko Ivanović, Brano Džinić i Radomir Vuković, a ista kazna je izrečena komandiru Trećeg voda Skelani Milenku Trifunoviću te nekadašnjim pripadnicima tog voda Slobodanu Jakovljeviću, Branislavu Medanu, Aleksandru Radovanoviću i Petru Mitroviću.

Pripadnici Drugog odreda Šekovići učestvovali su u zarobljavanju velikog broja Srebreničana, koji su sprovedeni u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, gdje su ubijeni.

U presudama je također navedeno da su Trifunović, Radovanović i Mitrović iz automatskih pušaka pucali u zarobljene, Džinić i Vuković su na njih bacali ručne bombe, a Jakovljević, Medan i Ivanović su čuvali stražu kako bi spriječili bjekstvo zarobljenika kroz prozore skladišta, u čemu im se, nakon što je ispalio hice, pridružio i Mitrović.

“Ivanović je, čuvajući stražu, onemogućavao bijeg zarobljenika sa stražnje strane skladišta kroz prozor, dok su drugi pripadnici Odreda pucali u njih”, stoji u presudi Suda BiH.

Osuđeni svjesni cilja da se istrijebe Bošnjaci

Za Vukovića je Sud u obrazlaganju odluke utvrdio da je bio svjestan cilja da se istrijebi stanovništvo.

“Tokom predaje bio je svjestan da nema plana za zbrinjavanje zarobljenih i vidio je da im se oduzimaju lični dokumenti. Sve okolnosti pokazivale su da je cilj bio lišiti ih života”, rečeno je u obrazloženju presude Vukoviću.

Jedini bivši pripadnik Drugog odreda Šekovići koji je sporazumom priznao krivicu da je učestvovao u pretresanju bošnjačkih sela u Srebrenici, zarobljavanju i spovođenju muškaraca do magacina u Kravici, a potom čuvanja straže kako neko od napadnutih ne bi pobjegao, je Vaso Todorović, koji je osuđen na šest godina zatvora.

Pored policajaca Drugog odreda Šekovići, za zločine počinjene u Kravici osuđeni su i pripadnici Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS-a.

Duško Jević, komandant ovog centra u julu 1995. godine i komandant Prve čete ove jedinice Mendeljev Đurić osuđeni su na po 20 godina zbog učešća u ubistvima u Kravici i prisilnom premještanju civilnog stanovništva s područja Srebrenice.

U sudskoj odluci piše da su njih dvojica, svjesni da će muškarci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili pripadnicima Prve čete da učestvuju u prisilnom premještanju, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u takozvanoj “bijeloj kući”, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih u skladištu u Kravici.

Na istu kaznu od 20 godina je osuđen Božidar Kuvelja, kao pripadnik Drugog voda u Prvoj četi, zbog sudjelovanja u prisilnom preseljenju i ubistvima muškaraca u Kravici.

“Vijeće je zaključilo da je, nakon masovnog ubistva muškaraca u Kravici 13. jula 1995. godine, Kuvelja u jutarnjim satima narednog dana pucao iz puškomitraljeza u preživjele koji su na prevaru pozvani da izađu iz skladišta”, navedeno je u presudi Kuvelji.

Čak trojici bivših pripadnika ove jedinice kazne su izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, te je Dragan Crnogorac osuđen na 13 godina, a Milivoje Ćirković i Zoran Kušić na po pet godina zatvora.

Ćirković i Kušić su priznali da su u blizini Zemljoradničke zadruge Kravica, po naređenju svojih starješina, ubili po jednog zarobljenika bošnjačke nacionalnosti.

Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici počinjenih nakon 11. jula 1995. godine, u Državnom sudu su u toku postupci u pet predmeta protiv 11 osoba, među kojima su bivši komandanti Drugog i Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a Srećko Aćimović i Ostoja Stanišić.

izvor:bhrt.ba

Nakon više od 100 kilometra pređenih po teškom terenu učesnici Marša mira, njih oko 6000 iz BiH i zemalja svijeta, stigli su prethodnog dana u ranim večernjim satima u Potočare. Učesnici Marša mira iz Donjeg Vakufa, koji su u organizaciji PD“Dubrave“ Donji Vakuf  tokom protekla tri dana bili dio ove impozantne povorke pješaka, su  dobro i zdravo. Iza njih je težak teren, loši vremenski uslovi, umor, a danas pred njima prepuno emocija koje se svakog 11. jula nadviju nad Memorijalni centar Potočari.

Jučer je na Kameničkom brdu održan je historijski čas za učesnike Marša mira, na kojem su preživjeli pričali o proboju ka slobodnoj teritoriji u julu 1995.

Na vanrednoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, federani ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević obrazložio je Prijedog zakona o pravima demobiliziranih boraca i članova njihovih porodica.

Predsjedavajući parlamentarnog odbora za boračko-invalidsku zaštitu, zastupnik Esad Bašagić, pozvao je sve zastupnike da u raspravi “ne ubiraju jeftine političke poene”, već se usredsrede na donošenje zakona koji iščekuje “nezaštićena” kategorija branilaca.

Bašagić je kazao da je sedmočlani odbor zasjedao u međuvremenu i odobrio predloženi zakon s pet glasova “za” i dva uzdržana.

Protest u Sarajevu: Predstavnici boraca prisustvovat će sjednici Parlamenta FBiH

Ministar Bukvarević je obrazložio da je zakonom, među ostalim pravima, propisan i mjesečni novčani dodatak demobiliziranim braniteljima koji nemaju primanja.

Boračka udruženja dobila najmanje 83 miliona maraka

To pravo, prema Bukvarevićevom obrazloženju, imat će demobilizirani branitelj stariji od 65 godina koji zajedno s bračnim partnerom nemaju sredstava za izdržavanje, potom borci stariji od 60 godina koji su bili u oružanim snagama najmanje godinu dana, a u evidenciji nezaposlenih su također najmanje godinu te ni oni zajedno s bračnim partnerom nemaju primanja.

Žena borac ima pravo na ovaj dodatak ako je starija od 50 godina i ako je u oružanim snagama bila najmanje godinu, koliko i u evidenciji nezaposlenih, te s bračnim partnerom nema sredstava za izdržavanje.

Bukvarević je pojasnio da pravo na dodatak imaju i demobilisani branitelji stariji od 57 godina koji su tri godine bili u borbi, minimalno godinu na birou, a također nemaju sredstava za izdržavanje s bračnim partnerom.

Borački dodatak je među 15 prava koje najavljuje Prijedlog zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica.

Predlagač, Federalna vlada, ranije je saopćila da branioci i članovi njihovih porodica mogu ostvariti i pravo na zdravstvenu zaštitu, liječenje u inostranstvu, banjsko i klimatsko liječenje, jednokratnu novčanu pomoć za liječenje.

Prednost u korišćenju usluga zdravstvenih ustanova, liječenje u drugom kantonu, osiguranje povoljnijih uslova za zapošljavanje i prioritet pri zapošljavanju, također su među propisanim pravima. Podrazumijevaju se i pomoć u slučaju smrti, prijevremeno povoljnije penzionisanje, duži godišnji odmor po osnovu učešća u oružanim snagama, zatim stambeno zbrinjavanje, subvencije u plaćanju naknade za pogodnost, naknada za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište i za uređenje građevinskog zemljišta.

Predloženi zakon najavljuje i pomoć povratnicima, odnosno besplatni priključak na infrastrukturne mreže (voda, električna energija, gas), kao i prednost bivših boraca pri smještaju u penzionerske domove i gerontološke centre, osiguranje povoljnijih uslova školovanja i pravo na izdavanje identifikacijske kartice demobilisanog branioca.

Ovim zakonom propisana je i javna objava jedinstvenog registra branilaca i korisnika prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite na web stranici Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Ministar Bukvarević naglašava da je od iznosa 315,5 miliona KM, koji se, u skladu sa sporazumom Vlade i boračkih udruženja, neće mijenjati s pozicije resornog ministarstva u narednih pet godina, 14 miliona KM predviđeno za primjenu ovog zakona u 2019. godini. Inače je propisano da primjena zakona počne od te godine.

S federalnog nivoa osigurava se ukupno 570 miliona KM godišnje (315,5 miliona s pozicije boračkog ministarstva i više od 250 miliona za penzije branitelja s pozicije Ministarstva rada), a Bukvarević predlaže da po usvajanju zakona o pravima demobilisanih branilaca i njihovih porodica, bude oformljena ekseprtna grupa koja bi svih pet boračkih zakona u FBiH objedinila u jedan, s jednim novčanim izvorom za njegovu primjenu.

Ova sjednica Predstavničkog doma protiče uporedo s mirnim protestom grupe demobilisanih branitelja ispred zgrade Parlamenta koji očekuju ishod rasprave zastupnika o pedloženom zakonu.

U dosadašnjoj raspravi, stranke su optuživale jedna drugu da ovu priliku koriste za ubiranje političkih poena u predizborno vrijeme.

Dosad je uloženo četrdesetak zastupničkih amandmana na predloženi zakon.

izvor: Fena

 

Federalna vlada proglasila je 11. juli  2018. godine, Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, Danom žalosti u Federaciji Bosne Hercegovine.

Dan žalosti se obilježava obveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola, na zgradama Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i institucija Federacije BiH.

Na Dan žalosti ne mogu biti održavani programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima u Federaciji BiH. Medijske kuće na teritoriji Federacije BiH dužne su uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.

U obrazloženju ove odluke istaknuta je činjenica da su tokom proteklog rata na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine počinjeni brojni zločini i dogodile se tragedije ogromnih razmjera, ali je po brutalnosti i broju žrtava najteži zločin, odnosno genocid izvršen u Srebrenici.

 

Učesnici Marša mira , njih oko 6000  krenuli su jutros iz kampa Mravnjaci ka konačnoj destinaciji, Potočarima. Težak teren i loši uslovi  ostavili su traga na pješacima iz cijelog svijeta. Glavna boljka su žuljevi, zbog kojih je mnogima ukazana prva pomoć…

Iskusni učesnici Marša mira govore da nikad nije bilo teže i gore. Zbog blata, nisu rijetki oni koji su put ka vrhu Udrča nastavili bosonogi ili u čarapama. Ovo je samo mali dio od onog što su Srebreničani prošli . – stoji na zvaničnoj fb stranici  PD Dubrave Donji Vakuf.

 

CIN je objavio bazu podataka o finansiranju boračkih udruženja koja pokazuje da su institucije vlasti u Bosni i Hercegovini za šest godina dale najmanje 83 miliona maraka za njihov rad.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je kreirao online bazu podataka o finansiranju boračkih udruženja u Bosni i Hercegovini (BiH). U bazi se nalaze podaci o izdvojenih 83,2 miliona KMiz budžeta općina, gradova, kantona, entiteta i Brčko distrikta od 2012. do 2018. godine za funkcionisanje ovih udruženja. Riječ je o redovnim i planiranim isplatama iz budžeta koje ne uključuju direktnu i pojedinačnu pomoć borcima te njihovo stambeno zbrinjavanje ili pomoć njihovim porodicama.

Najviše novca za boračka udruženja je izdvojeno u Federaciji BiH – 53,2 miliona maraka -a Republika Srpska je dala skoro 27,5 miliona maraka. Dok je Brčko distrikt izdvojio nešto više od 2,5 miliona maraka, glavni grad Sarajevo i njegove četiri općine su dale4,86 miliona maraka.

Tražeći podatke o izdvajanjima za boračke organizacije, njihovim nazivima i razlozima davanja, novinari CIN-a su uputili 155 zahtjeva institucijama. Iako je većina institucija dostavila podatke, neke suignorisale zahtjeve, ne poslavši nikakav odgovor. U takvim slučajevima novinari su podatke prikupljali iz službenih novina.

Proces prikupljanja podataka je pokazao da većina institucija ne vodi jasnu evidenciju o ovim izdvajanjima jer su nazivi boračkih udruženja nepotpuni, a za skoro polovinu davanja nije poznat razlog, donosno namjena utroška novca. Ostali su novac potrošili na: redovne aktivnosti udruženja,obilježavanje važnih datuma, izgradnju spomenika, liječenje i pomoć svojim članovimate putovanja u inostranstvo.

Prema podacima nadležnih institucija, u BiH je registrovano skoro 1.600 udruženja proisteklih iz posljednjeg rata.

Bazu možete pogledati na linku:

Početna stranica

U ponedjeljak će u Bosni biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme, a u Hercegovini sunčano uz umjerenu oblačnost. Kiša, pljuskovi i grmljavina očekuju se u centralnim, istočnim i sjeveroistočnim područjima Bosne. Na jugoistoku Hercegovine lokalni pljusak je moguć poslije podne. Maksimalne dnevne temperature kretat će se od 20 do 26, na jugu od 27 do 32 stepeni.

Nešto bolje vremenske prilike očekuju nas u utorak kada će u većem dijelu zemlje biti sunčano uz malu do umjerenu oblačnost. No, mogući su rijetki i slabi lokalni pljuskovi. Dnevne temperature će u većini zemlje biti nešto više u odnosu na ponedjeljak, od 22 do 28, dok će na jugu temperature zraka biti iste.

Umjereno oblačno s lokalnim pljuskovima poslije podne bit će u Bosni u srijedu, dok se u Hercegovini očekuje pretežno vedro. Maksimalna dnevna temperatura će biti 29, a na jugu do 32 stepena.

Nestabilno s kišom, pljuskovima i grmljavinom bit će i u četvrtak. Jutarnje temperature će se kretati od 13 do 19, na jugu od 18 do 23, a dnevne od 23 do 29, na jugu do 33 stepena.

FHMZ

Više od 6.000 osoba krenulo je jutros iz Nezuka ka Potočarima, učestvujući u ovogodišnjem “Maršu mira” koji se održava u znak sjećanja na sve nevino ubijene Srebreničane u julu 1995. godine, javlja Anadolu Agency (AA).

U trodnevnom “Maršu mira” učestvuju osobe iz cijelog svijeta koje na ovaj način daju podršku preživjelim Srebreničanima i šalju poruku da se takvo zlo više nikada i nikome ne ponovi. Među nima je i 45 Donjovakufljana koji su u organizaciji PD ” Dubrave” jučer krenuli put Nezuka.

Cilj je da se oda počast onima koji su izgubili živote na “putu smrti” i da se klanja dženaza u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Munir Habibović, jedan od preživjelih Srebreničana iz jula ’95. i jedan od organizatora Marša, izjavio je za AA da ove godine imaju više od 6.000 učesnika.

Kišan kraj proljeća i početak ljeta doveli su u pitanje proizvodnju žiratica, povrća i voća, što će se, kako poručuju poljoprivrednici, odraziti na ponudu ovih proizvoda na tržištu. To znači da na jesen možemo očekivati njihovo poskupljenje, te nas očekuje gladna jesen, piše Srpskainfo.

Poljoprivrednici objašnjavaju da je ovako kišno vrijeme zadalo žestok udarac gotovo svim žitaricama, te voću i povrću. Naglašavaju da su posebno razočararani time što je ove godine sve dobro rodilo, ali je velika vlaga već u dobroj mjeri uzela danak prinosima. Poseban problem je što će, sa sunčanijim i toplijim vremenom, uslijediti najezda štetočina i biljnih bolesti, što bi ovogodišnjim usjevima moglo zadati konačni udarac.

Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika iz Semberije, kaže da je u pojedinim područjima uništeno i do 50 posto usjeva pšenice.

Već je počelo klijanje, što znači da, i ono pšenicie što opstane, neće biti ni za stočnu hranu. Razlog je dugo kišno razdoblje koji nije karakteristično za ovo doba godine. Kukuruz se za sada dobro drži, ali ako bude još padavina, neće moći biti obavljeno oprašivanje, tako da ni od njega nećemo imati ništa, ostat će samo stabljika. Kukuruzu trenutno treba sunca i temperatura do 30 stupnjeva Celzijusa, ističe Maletić za Srpskainfo.

Dodaje kako je kiša ugrozila i veliki dio zasada voća i povrća, posebno lubenice, dinje, paprike, rajčicekuške, jabuke, šljive…

Ako se vrijeme ne stabilizira, i krompir će početi trunuti. Ove godine je sve dobro rodilo, ali je kiša rekla svoje. Ona, trenutno, jedino odgovara travi, dok, po svemu sudeći, ove godine neće biti žitarica ni za ljudsku ni za stočnu ishranu. Nije teško zaključiti da će ponuda spomenutih proizvoda na domaćem tržištu biti jako mala, zbog čega treba očekivati rast njihovih cijena. Naravno, uvijek možemo računati na uvoz, ali, kad skoče cijene domaćih proizvoda, očekivati je i poskupljenje roba iz uvoza, kao i njegov rast. Kako god, građanima se ne piše dobro, poručuje Maletić.

Dragica Lukić, penzionerka iz Banjaluke, kaže da je već sada cijene na pijacama rastu.

Nije riječ o nekom značajnijem skoku cijena, ali je očito da nas prava poskupljenja očekuju već na jesen. To će teško pasti mnogima koji ionako preživljavaju od malih plaća i penzija, kaže sagovornica.

U Republičkom hidrimeteorološkom zavodu kažu da je žetva strnih žita u toku, ali da u nekim područjima zbog nepovoljnih vremenskih prilika još nije počela.

Prinos pšenice će biti u granicama višegodišnjeg prosjeka, ali će kvaliteta biti lošija zbog nepovoljnih vremenskih prilika u tijeku vegetacije za ovu ratarsku kulturu, prije svega zbog velike količine padavina pred neposredan početak žetve. U područjima koja su bila izložena utjecaju grada, očekuje se umanjenje prinosa od 20 do 30 posto, kaže direktor ovog zavoda Tomislav Šajić.

Trenutni klimatski uvjeti ne pogoduju proizvodnji krmnih kultura zbog povećanja padavina i vlažnosti, te se odgađa kosidba. To  može ugroziti drugu kosidbu i tako smanjiti obim proizvodnje krmnih kultura, a na kraju imati negativne efekte na stočarsku proizvodnju, ističe Šajić.

Dodaje da se, generalno, stabilizacijom vremenskih prilika očekuje intenzivniji razvoj biljnih bolesti i štetočina, što može dodatno ugroziti stabilnost prinosa poljoprivrednih kultura.

izvor: Srpskainfo.