Bosna i Hercegovina se nalazi na posljednjem mjestu među evropskim zemljama, kad je riječ o učešću djece u predškolskim programima. Dijelom zbog neusklađenosti zakonske regulative, dijelom što zbog nedostupnosti brojnim kategorijama društva, ono, čak i kad je obavezno, ostaje uskraćeno velikom broju djece.
Piše: Marija Manojlović/Diskriminacija.ba
U godini pred polazak u školu u Bosni i Hercegovini predškolsko obrazovanje obavezano je za svu djecu predškolskog uzrasta i ono je besplatno. Ovo propisujeOkvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH, usvojen 2007. godine. Nadležne obrazovne vlasti u kantonima u Federaciji BiH, Brčko distriktu i Republici Srpskoj su imale rok od šest mjeseci da donesu vlastite zakone, usklađene s Okvirnim zakonom, pojašnjavaju u Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine. No to, ni više od 10 godina nakon njegovog stupanja na snagu, nisu svi učinili. Veliki broj djece, tako, i dalje ostaje uskraćen za ovo propisano pravo.
“Do danas ti zakoni nisu doneseni u Hercegovačko-neretvanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu, dok je u Unsko-sanskom kantonu zakon donesen sredinom 2010. godine, ali je odložena njegova primjena do daljnjeg.Razlozi neusvajanja zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju u pomenutim kantonima su uglavnom finansijske prirode”, stoji u odgovoru koje nam je dostavilo Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.
Nedonošenje zakona koji bi propisao obavezno predškolsko obrazovanjeu godini pred polazak u školuu nadležnom ministarstvu HNK pravdaju kompleksnim preduslovima koje treba ispuniti da bi se omogućilo da svako dijete koristi ovo pravo. Kad će se to desiti, ne preciziraju.
“Trenutno, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, ne samo da je završilo proces usaglašavanja Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju sa Okvirnim zakonom, već i sa Platformom za razvoj predškolskog odgoja i obrazovanja za period 2017-2022. Također, ministarstvo ovu problematiku kontinuirano aktuelizira na Skupštini HNK, te je iskazalo finansijsku potrebu za realizaciju obaveznog programa predškolskog odgoja”, stoji u odgovoru nadležnog ministarstva.
U Unsko-sanskom kantonuzakon je usklađen još 2010. godine, no njegova primjena je odložena do daljnjeg, pa se sada primjenjuje onaj iz 1997. godine.
“U 2019. godini Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona planira pripremiti Izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju Unsko-sanskog kantona iz 2010.kako bi se isti što prije počeo primjenjivati”, stoji u odgovoru na naš upit.
U Zapadnohercegovačkom kantonu zakon o predškolskom obrazovanju, takođe, nije usklađen s Okvirnim zakonom Bosne i Hercegovine. Do zaključenja teksta, nismo dobili odgovor o razlozima.
Ni u Srednjobosanskom kantonu sva djeca ne pohađaju program predškolskog obrazovanja u godini pred polazak u školu. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u SBK usvojen je2017. godine. On propisuje da je prve dvije godine od usvajanja organizovanje ovog programa za djecu koja nisu pohađala vrtiće, mogućnost, a nakon toga roka obaveza, pojašnjava Bojan Domić, kantonalni ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
“Ovaj program je obavezan od sljedeće godine, ali on se i sada organizuje gdje postoje uslovi. U gradskim sredinama to funkcinira dosta dobro. U određenim ruralnim sredinama imamo problema oko organizacije, tu smo oslonjeni na područne osnovne škole, njih opremamo i prilagođavamo u svakom smislu – arhitektonskom i kadrovskom. Mislim da će već sljedeće godine obuhvat ovim programom biti onakav kakav je zakonom predviđen, dakle potpun”, ističe Domić.
I pored činjenice da u nekim kantonima program predškolskog obrazovanja u godini pred polazak u školu nije obavezan, određen broj djecedobio je priliku da ga pohađakroz različite projektne aktivnosti, na nivou predškolskih ustanova, osnovnih škola i nevladinih organizacija, koje su nadležne obrazovne vlasti realizovale. Podršku su dali i UNICEFi Organizacija Save the Children.
Četvrta osnovna škola u Mostaru je biladio programa implementiranog uz podršku UNICEF-a, a nakon toga je sama nastavila organizovati program tzv. Male škole koji realizuje sedam godina i besplatan je.
“Kad smo počeli nismo imali pravu informaciju ni koliko djece pohađa vrtiće, kroz taj program smo otkrili djecu koju čuvaju bake, nene, tetke, koja bi vrlo rado išla u vrtić, ali ne mogu, zbog socijalne situacije, udaljenosti, ili zbog toga što je neko u kući nezaposlen pa čuva djecu. Taj model koji smo radili sa UNICEF-om nam se svidio, uzeli smo program i plan rada i dobili saglasnost ministarstva. Riječ je o 150 časova, a program traje od oktobra do aprila. Ove godine smo imali 28 djece, prošle 34. Dolaze nam mališani iz drugih gradova”, kaže Seada Kuštrić, direktorica Četvrte osnovne škole u Mostaru, uz napomenu da je program besplatan, te da profesori razredne nastave, sa djecom rade u okviru svog osmočasovnog radnog vremena.
U RS predškolsko obrazovanje u godini pred polazak u školu zakonski nije obavezno, ali se programorganizuje od 2011. godine.
Iako je Okvirni zakon BiH obavezao nadležne vlasti u kantonima u Federaciji BiH, Brčko distriktu i Republici Srpskoj da usklade svoje zakonodavstvo kako bi omogućili svoj djeci pravo na predškolsko obrazovanje u godini pred polazak u školu, u Republici Srpskoj, prema važaćem zakonu, predškolsko obrazovanje nije obavezno.
“Ustavom Republike Srpske definisano je da je samo osnovno obrazovanje i vaspitanje obavezno. Imajući u vidu da je Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju kao niži akt usklađen sa Ustavom kao višim aktom, tako i navedenim Zakonom nije definisano da je predškolsko vaspitanje i obrazovanje obavezno”, stoji u odgovoru Ministarstva prosvjete i kulture RS.
Zakon propisuje da se predškolsko obrazovanje može organizovati za svako dijete u godini pred polazak u školu, a resorno ministarstvo to radi od 2011. godine.Tokom proteklih osam godina programom je obuhvaćeno 33.280 djece koja nisu bila obuhvaćena nekim oblikom institucionalnog predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Za njegovu realizaciju ministarstvo je obezbijedilo sredstva u iznosu od preko 2.5 miliona maraka.
“Program se realizuje u predškolskim ustanovama, te osnovnim školama, u onim sredinama u kojima nema predškolskih ustanova. U okviru realizacije programa, Ministarstvo prosvjete i kulture obezbjeđuje sredstva za vaspitno-obrazovni rad za sprovođenje programa, a ostale troškove za realizaciju programa obezbjeđuje osnivač predškolske ustanove ili korisnik usluga”, stoji u odgovoru koji su nam dostavili iz Ministarstva prosvjete i kulture RS.
Ovogodišnjim tromjesečnim programom obuhvaćeno je ukupno 4.353 djece, što predstavlja oko 45 odsto od ukupnog broja djece u Republici Srpskoj koja u septembru treba da krenu u prvi razred. Programom su obuhvaćene i ruralne sredine gdje grupe broje od pet do sedam polaznika.
Predškolsko obrazovanje značajno za razvoj pojedinca
Djeca koja su prošla predškolsko obrazovanje lakše sklapaju prijateljstva, imaju manje poteškoća u savladavanju nastavnog gradiva, lakše usvajaju pravila ponašanja i imaju bolji odnos prema školi, uspjehu i zajednici, ističe Nikolina Stojić, školska pedagoginja u Osnovnoj školi „Ivan Gundulić“ Mostar.
“Predškolskim obrazovanjem prvenstveno se želi pomoći razvoju one djece koja dolaze iz socijalno, obrazovno i kulturno uskraćenih obitelji, kako bi se povećale njihove obrazovne mogućnosti u početku školovanja. Iz iskustva mogu konstatirati kako djeca koja dolaze iz siromašnijih, kao i socijalno ugroženih obitelji, u početku školovanja zaostaju u postignućima i imaju lošiji školski uspjeh. Razlozi lošijeg uspjeha nisu vezani za inteligenciju djece, već nepripremljenostza školu, nerazvijenu socijalizaciju, neusvojena pravila ponašanja i funkcioniranja u grupi”, ističe Stojić.
Da značaj značaj predškolskog obrazovanja nikako nije zanemariv tvrdi i Ita Pandža, učiteljica u u ovoj školi.
“Djeca koja su pohađala predškolsko obrazovanje su većinom bogatijeg rječnika i bolje se znaju izražavati. Imaju bolje razvijenu finu motoriku i već su ovladali nekim vještinama. Međusobno bolje komuniciraju i surađuju. Lako prihvaćaju pravila ponašanja i kućni red, te se lakše odvajaju od roditelja i nemaju strah od novih osoba i događaja u životu. Djeca koja su pohađala predškolsko obrazovanje bolje kontroliraju svoje emocije i lakše prepoznaju tuđe osjećaje”, ističe Pandža.
Djeci koja nisu bila u prilici da pohađaju vrtiće, tromjesečni program bude često prvo iskustvo odvajanja od roditelja i funkcionisanja sa nepoznatim ljudima. Ovu mogućnost je iskoristila Angelina Kešelj čija kćerka od 1. marta pohađa tromjesečni program predškolskog obrazovanja u godini pred polazak u školu u trebinjskom vrtiću Naša radost.
“Moja iskustva su za sada dobra. Dijete se prilagođava novom okruženju i socijalizuje. Uči i slova, neke pjesmice. Sa tim iskustvom oni će se lakše prilagoditi novom okruženju i obavezama kada na jesen krenu u školu. Mislim da je ovo dobra prilika za svu djecu čiji roditelji nisu imali potrebu ili mogućnost da ih šalju u vrtić”, ističe Kešelj.
Predškolsko obrazovanje naročito nedostupno pripadnicima marginalizovanih grupa
Po učešću djece u predškolskim programima Bosna i Hercegovina nalazi se na posljednjem mjestu među evropskim zemljama kažu uorganizacijiSave the Children.Prema podacima koje su nam dostavili, tek oko 17 posto djece, od čega samo oko dva posto djece iz ugroženih grupa, pohađa neki vid predškolskog obrazovanja. Predškolskim obrazovanjem u trajanju od minimalno 150 sati u godini pred polazak u školu u BiH je obuhvaćeno oko 50 posto djece.
U ovoj organizaciji navode da zvanični podaci Eurostata pokazuju dau Evropskoj uniji procenat djece uzrasta četiri-šest godina koja pohađaju predškolsko obrazovanje prelazi visokih 95 posto.
“Najčešći razlozi koji otežavaju pristup obaveznom predškolskom obrazovanju u BiH su siromaštvo, zatim mjesto stanovanja, jer djeca u ruralnim područjima imaju teži ili nikakav pristup predškolskim ustanovama, zatim pripadnost marginaliziranim grupama kao što su djeca Romi, djeca s invaliditetom, djeca bez roditeljskog staranja. U BiH još uvijek nisu uspostavljeni sistemski mehanizmi koji bi osigurali da prepreke s kojima se suočavaju ove grupe djece budu uklonjene”, ističe Aleksandra Babić Golubović, savjetnica za javno zagovaranje u organizaciji.
Činjenica da u pojedinim dijelovima BiH nisu usvojeni zakoni koji predviđaju obavezno predškolsko obrazovanje u godini pred polazak u školu, prema mišljenju naše sagovornice upućuje na diskrimaniaciju djece u tim kantonima.
“Ako se predškolsko obrazovanje u BiH posmatra šire, dakle izvan obaveznog programa, može se reći da djeca koja dolaze iz socijalno ugroženih kategorija najteže ostvaruju pristup predškolskom odgoju i obrazovanju. Pohađanje vrtića, čak i onog državnog, nikada nije besplatno, a pravo na ostvarivanje subvencija se nedovoljno provodi u praksi. Također, romska djeca i djeca s poteškoćama u razvoju suočavaju se s dodatnom diskriminacijom jer većina predškolskih ustanova, iz raznih razloga, nema kapaciteta provoditi i živjeti istinsku inkluziju”, smatra naša sagovornica.
Ona napominje da obavezni program u trajanju od 150 sati predstavlja neophodni minimum, te da postoji potreba da se poveća dostupnost i dužina trajanja programa.
Organizacija Save the Children od 2007. godine podržava razvoj predškolskog obrazovanja u BiH, kroz zagovaranje provođenja obaveznog predškolskog programa, uspostavljanje centara za rani rast i razvoj, opremanje učionica za odvijanje obaveznog predškolskog programa i obuke za pedagoško osoblje. Od njihovih programa do sada je koristi imalo preko 20.000 djece.
