Ne mogu sjediti na kafi i smijati se sa društvom onako, dok znam da neka majka u Africi plače jer joj je kćerka umrla od zagađene vode – govori Kim Kwan Woo (19), sarajevski Koreanac, student prve godine Ekonomskog fakulteta.
Sarajlija je po rođenju, a Koreanac po korijenima. Njegovi roditelji, i cijela porodica, porijeklom su iz Južne Koreje. I ova kombinacija nije jedino što ga čini “neobičnim”. Uz njegov izgled, način razmišljanja, pogled na život, kao i stil života čine ga “drugačijim”, piše Faktor.
Kim kao i svi njegovi vršnjaci želi postati uspješan, ali kako je pojasnio: “Bit će uspješan ako će mu to doprinijeti da može pomoći drugim ljudima, a neće biti uspješan samo da bi bio uspješan”.
– Želja mi je pružiti osnovne životne uvjete ljudima koji ih nemaju, posebno onima koji su prisiljeni piti vodu iz blata, koju piju i životinje, kao što je slučaj u Africi. U New Yorku već postoji organizacija Charity Wather koja je pomogla milijunima ljudi. Možda im se nakon završenog fakulteta pokušam pridružiti, ali želja mi je i pronaći svoj put. Trenutno učim i istražujem – iskreno govori Kim.
Za Faktor je ispričao kako su njegovi roditelji stigli u BiH, zašto se odrekao mobitela, izlazaka i druženja, kako provodi svoje vrijeme, šta bi promijenio u Sarajevu i Južnoj Koreji…
– Moji roditelji su kao volonteri u BiH stigli nakon rata u okviru humanitarne akcije. Mislim da su ostali jer su jednostavno tako odlučili, da nije bilo nekog posebnog razloga. Danas su turistički vodiči za turiste koji dolaze iz Južne Koreje. Njima prezentiraju sve prirodne i kulturno-povjesne ljepote Sarajeva i cijele BiH- ističe Kim.
Završio je Prvu Bošnjačku gimnaziju, na Ekonomskom fakultetu prva je godina na Odsjeku Sarajevo Business School, pored bh. jezika tečno govori i piše koreanski i engleski jezik. Ima dva starija brata koja oslovljava sa velika braća, a oni njega sa mali brat. I upravo u ovakvom načinu komuniciranja krije se sva filozofija zemlje njegovih roditelja.
– Ono što je u BiH normalno u Koreji je nezamislivo, a to je da roditelje, braću i sestre, zovemo imenom. U Koreji je poštivanje iznad svega, možda ga čak ima i previše. Zato za braću i sestre kažemo veliki brat, mali brat, velika sestra, mala sestra… Kada pozdravljam profesore naklon ide automatski. Previše je hijerarhije i u obitelji i u poslovima. Da sada sjedimo u Koreji ja bih vas svake sekunde persirao. U Sarajevu smo svi raja. Trebalo bi to malo izbalansirati. Volio bih da je u Koreji malo manje poštivanja, a u BiH malo više- zaključuje kroz smijeh Kim, i dodaje:
– U Koreji su mi ostali članovi obitelji, ovdje su mi prijatelji.
Život uz dvije potpuno različite kulture, jer u njegovoj kući u Sarajevu njeguje se koreanska, uz prijatelje bosanskohercegovačka, Kim smatra svojom velikom prednošću i velikim bogatstvom koje ga inspirira. Slobodno vrijeme provodi uz knjige, a čita samo i ono što će doprinijeti u ostvarenju njegovog cilja.
– Istraživao sam kako biti uspješan i svugdje piše da su najuspješniji ljudi čitali puno, pa i ja čitam puno, i čitam samo ono što će mi pomoći da ostvarim svoj san. Dakle to su uglavnom neke biznis knjige. Treću godinu fakulteta idemo u Dublin, i nakon toga ću odlučiti ostajem li tu, vraćamli se u Sarajevo, ili idem u New York. Za odgovor koji još nemam, moram se dobro pripremiti. Zato sam se odrekao izlazaka. Ne u potpunosti. Izađem jednom tjedno s prijateljima. Jer čovjek je društveno biće i meni je potrebno da vidim ljude. Možda sam pogriješio u ovoj odluci, ali produktivnost je ključ uspjeha. Teško mi je kada me zovu na kavu pa moram odbiti. Teško mi je objasniti zašto ne želim. Volio bih da ljudi u BiH manje piju kave, meni bi to bilo olakšanje – ističe kroz smijeh Kim.
I nastavlja vrlo ozbiljno: “Znate, treba sebe disciplinovati, uskratiti neke stvari, koliko god bilo teško, jer da bi dobili nešto pozitivno, moramo proći kroz nešto negativno”.
– Ja ne bih mogao izaći samo da bih se družio, ne bih izašao pričati bezveze. Samo onako izaći je gubitak vremena. Sada ne trčim za sretnim trenutcima u životu, nego trčim za misaonim. Uspješni ljudi treniraju svaki dan, pa sam i ja trenirao tekvando, što je karakteristično za zemlju mojih roditelja. Opet, jako volim bh. kuhinju. Volim jesti janjetinu, musaku, sarmu, baklavu, sutlijaš, i sve to sjajno priprema baka iz mog susjedstva. Kao dječak sam naučio voziti role i voziti biciklo, ponekad pišem poeziju na engleskom, sviram klavir, a glazbu ne slušam. Zapravo sviram za sebe, ono što bi poželio slušati, ja to sam odsviram. Vodim se onom: “Kreiraj više, konzumiraj manje”- pojašnjava Kim.
Otkrio je i zašto ne koristi mobitel, pa samim tim ni društvene mreže…
– Tek kad smo sami sa sobom, kada ništa ne konzumiramo, tek tada možemo lijepo razmišljati. To je prilika da razgovaraš sa stvarnim sobom, da upoznaš sebe bolje, da gradiš sebe. Meditiram svaki dan pet do deset minuta. Pošto ne mogu naći sve u knjigama priključio sam se BH Futures Fondaciji gdje ću dobiti mentora. Uz njegovu pomoć otkrit ću šta još trebam naučiti kako bih ostvario svoj cilj, jer ne možemo sami pronaći odgovore na sve, nekada treba potražiti i pomoć u tom procesu učenja- iskren je Kim.
U Južnu Koreju ode jednom godišnje, ili svako dvije godine, jer je skupa karta. Za kraj je poručio da duboko vjeruje da će se za 20-30 godina ujediniti Južna i Sjeverna Koreja.
izvor: faktor.ba
