– Imunološki sistem se ojačava određenim stilom ishrane i fizičke aktivnosti. U svakom slučaju mislim da bi u ovom trenutku bilo jako važno da se u toj piramidi ishrane malo više obrati pažnja na zelene biljke koje imaju dosta antioksidanata, a istovremeno da se vodi računa o omejru ugljikohidrata, proteina i masti u procentu piramide ishrane. Jer, ne bi bilo dobro narušiti to – stava je dr. Alajbegović.
Dr. Alajbegović naglašava i kako je za organizam i zdrav način života, kako za ugrožene skupine pacijenta, ali jednako tako i za sve, bitno boraviti na svježem zraku.
– Boravak na čistom zraku je veoma važan u svakoj situaciji i van epidemije i u sklopu epidemije. Tako da svakako treba što više boraviti na svježem zraku, ali što dalje od drugih ljudi, bila bi najbolja opcija – navodi dr. Alajbegović.
Kaže kako je bitan segment smanjenja socijalnih kontakata, ne zato jer se treba izolirati od drugih ljudi, nego zbog širenja zaraze.
– Naravno da socijalni kontakti koji se ostvaruju imaju bitan segment u prenošenju zaraze. Bitno je smanjenje socijalnih kontakta sa aspekta da se osobama koji su zdravi ljudi ne prenese oboljenje. To je zaparvo rizik ako se socijalni kontakt ostvaruje u neograničenoj mjeri – istakla je dr. Alajbegović.
Cijeni da je nošenje zaštitne opreme, kao što su maske i rukavice, bitno, ali se postavlja pitanje šta sa tom zaštitnom opremom poslije.
– Imala sam priliku da vidim gomilu rukavica i maski koje su ljudi bacili po ulici. Postavlja se pitanje šta sa tom maskom koju je neko nosio, da li je on asimptomatičan ili je blago simptomatičan ili je u inkubaciji. Onda je jasno koliko ta maska predstavlja problem. Mislim da ta maska predstavlja veći problem nego nenošenje maske – naglašava dr. Alajbegović.
Važnost prevencije moždanog udara
Dr. Alajbegović govorila je o mjerama zaštite u vrijeme pandemije koronavirusa neuroloških pacijenata, koji spadaju u rizičnu skupinu.
– Što se tiče neuroloških pacijenata, s obzirom na epidemiološke podatke učestalosti neuroloških oboljenja, mogu reći da su najkritičniji pacijenti, pacijenti sa prisutnim faktorima rizika. To važi za različite tipove i subtipove moždanih udara, s obzirom na činjenicu da se radi o pacijentima koji su interdisciplinarni i internistički i neurološki. To su pacijenti uglavnom preko 65 godina sa čitavim nizom oboljenja pri čemu i biološka starost, odnosno životna dob je jedan od glavnih nepromjenjivih faktora rizika. Šta sada znači za te naše pacijente? Znači da bismo na neki način spriječili pojavu rizika kod ovih pacijenata, pogotovo u situacijama kada bi moglo eventualno doći do pojave moždanih udara, moramo takvim pacijentima skrenuti pažnju na to da jako vode računa o takozvanim promjenjivim faktorima rizika – kaže dr. Alajbegović.
Ističe da su promjenjivi faktori rizika visok krvni pritisak, šećerna bolest, stres, određeni stil života, pušenje… Važno je, navodi, i izbjegavanje svih štetnih uticaja, odnosno izbjegavanje konzumacije određenih lijekova koji bi mogli da im naškode, izbjegavanje konzumacije određenih posihoaktivnih supstanci, kao što su alkohol, droga…
– Našim pacijentima oboljelim od različitih internističkih oboljenja koji predstavljaju faktor rizika za moždani udar savjet je da fanatično pokušavaju da drže pod kontrolom promjenjive faktore rizika, obzirom da se nepromjenjivi faktori rizika po samom svom pojmu ne mogu držati pod kontrolom – naglašava dr. Alajbegović.
Grupa pacijenata koji spadaju u rizičnu skupinu su i pacijenti koji imaju različite tipove glavobolja.
– Same glavobolje zapravo se djele na primarne i sekundarne, pri čemu primarna glavobolja predstavalja određeno stanje krvožilnog sistema mozga, a sekundarne glavobolje su simptomatske glavobolje koje mogu biti simptom određene bolesti nekog drugog sistema, ne mora to biti periferni centralni nervni sistem. Ali, u svakom slučaju mogu biti i stanje krvožilnog sistema mozga – kaže dr. Alajbegović.
Kada su u pitanju simptomatske glavobolje, navodi dr. Alajbegović, to je čitav jedan različit dijapazon oftalmoloških, stomatoloških, maksilofacijalnih, otorinolaringoloških problema.
– Tako da bi u svakom slučaju trebalo da vodimo računa o tome da eventualno ne dovedemo sebe u situaciju da se recidiviraju neke hronične, povratne bolesti kao što su upale sinusa, srednjeg uha ili neka druga oboljenja vezana za poremećaj ravnoteže usljed disfunkcije srednjeg uha – kaže dr. Alajbegović.
Istovremeno, kada se govori o primarnoj glavobolji, kaže dr. Alajbegović, u tu vrstu spadaju migrena i tenziona glavobolja.
– Migrena ima svoje faktore rizika, odnosno ima svoje cigere, a cigeri su okidači migrenskog napada. Pacijenti koji spadaju u kategoriju da im je potreban tretman, takozvane prevencije migrenskih napada, oni bi trebali da uzimaju betablokator kao prvu liniju prevencije migrenskih ataka. Morali bismo da te pacijente nekako dovedemo u stanje da imaju rjeđe glavobolju, a i ako se javi, da ona bude manjeg intenziteta – kaže dr. Alajbegović.
Posebna briga o epileptičarima
Za razliku od primarnih, tenzione glavobolje su glavobolje koje nastaju kao posljedica dugotrajnog stresa ili akutnog izuzetno jakog stresa.
– Važno je da to stavimo pod kontrolu. Iako stres je jako teško staviti čak i u običnom životu pod kontrolu, a kamoli u situaciji ovakve epidemije i ovakvog jednog straha koji se pojavio, a koji je opravdan. Tako da zapravo mislim da ne bi bilo loše da se najveći broj pacijenata koji je sklon tenzionim glavoboljama, a to su glavobolje na vrhu tjemena kao oklopa, kao i kod glavobolje u potiljku, pribjegnu vježbama takozvane autorelaksacije muskulature vrata i ramenog pojasa. Jer, zapravo kod tenzione glavobolje boli napeta muskulatura – navodi dr. Alajbegović.
Grupa neuroloških pacijenata koji su također veoma ugroženi, navodi dr. Alajbegović, su pacijenti sa epilepsijom.
– Praktički, pacijenti sa epilepsijom imaju svakako svoj režim života koji je u ovoj situaciji samo treba da bude još strožiji. To su pacijeni koji moraju da uzimaju redovno terapiju, to su pacijenti koji moraju redovno da spavaju, to su pacijenti koji ne smiju da uzimaju nikakva psihoaktivna sredstva, osobito alkohol i to su pacijenti koji ne smiju i ne bi trebali da budu izloženi fotosimulaciji jako dugo, a to je stalno gledanje televizije, odnosno promjenama blještavim, light showu zato što su to metode provokacije epileptičkih napada. Da bi jedan epileptičar mogao u ovoj situaciji da se čuva, treba da slijedi već ranije savjete specijalista pošto kroz epileptološka savjetovališta to uvijek preporučujemo. Specijalisti, također, u razgovoru sa pacijentima dolaze do toga da se vidi šta je eventualni ciger tog napada – kaže dr. Alajbegović.
Ako je ciger napada da ne spavaju onda je, kaže dr. Alajbegović potrebno da im se na neki način omogući san, ako je ciger napada gledanje televizije da se to izbjegava, a ako je ciger napada eventualno menstruacija kod žena – pošto postoje i takve vrste epileptičnih napada – onda se u takvim situacijama tokom menstrualnog ciklusa mogu dati različiti antiepileptici u većoj dozi.
– U ovoj situaciji izuzetno ugrožena grupa pacijenata, odnosno rizični su pacijenti sa autoimunim oboljenjima. Radi o sistemskim oboljenjima ili oboljenjima centralnog ili perifernog nervnog sistema. Ako se radi o autoimunim oboljenjima koji zahvataju čitav organizam, znači imamo jedan patološki proces u imunološkom odgovoru našeg tijela. Bez obzira da li je imunološki odgovor na nivou ćelija ili na nivou specifičnih proteina i onda zapravo naše vlastite ćelije, naši vlastiti proteini napadaju pojedine dijelove našeg organizma i tako nastaje autoimuni poremećaj. Autoimuni poremećaj može da zahvati svaki dio tijela i sklopu te velike lepeze autoimunih poremećaja ono što je poseban interes neurologa su upale mišića, polineuropatija, upale više perifernih živaca, upale više korjenova kičmene moždine, multipla skleroza i neuroAIDS kao poseban neurološki entitet – kaže dr. Alajbegović.
Oboljeli od multiple skleroza i neuroAIDS-a posebno ugroženi
Ističe da su oboljeli od multiple skleroze i neuroAIDS-a s aspekta neurološke patologije i neurološke simptomatologije te tretmana, pacijenti koji su sigurno visokorizični.
– Zašto su visokorizični? Zato što je njihov autoimuni sistem svakako na neki način kompromitiran tim autoimunim patološkim procesom, a s druge strane terapije za ove bolesti su specifične. Tok bolesti je specifičan. Imamo bolesti u toku multiple skleroze hronične deminirajuće polineuropatije, te periode takozvanih pogoršanja i poboljšanja stanja bolesti. S obzirom na to da već imamo u toku tog oboljenja pogoršanja i poboljšanja, imamo i specifične terapije u jednom i drugom slučaju. Pridržavanje iole specifičnog stanja i specifične terapije za odgađanje novog pogoršanja. Tako da zapravo mi, ono što bi neurolog u ovoj situaciji trebao da kaže pacijentima, to je da trebaju da probaju da taj svoj imunološki sistem drže bar na razini u kojoj se sada nalaze, da ne uđu u pogoršanje – naglašava dr. Alajbegović.
Jer, upozorava, ako uđu u pogoršanje onda jednom pacijentu u rizičnoj krizi, ne treba koronavirus, jer on kao takav zna da bude toliko respiratorano ugrožen da je svakako za mehaničku ventilaciju, odnosno za respiratora.
– Imamo grupu pacijenata koja dosta često obilazi neurološke ambulante, a to su pacijenti sa različitim tipovima terminologije, takozvanog neuropatskog bola. To je bol koja nastaje kao bol disfunkcije perifernog nervnog sistema. Radi se o takozvanom škodljivom bolu. To nije ona fizička bol koju mi imamo kada se posjećemo i opećemo. To je korisna bol, jer animira organizam da se nešto zbiva. Ne, ovdje imamo disfunkciju perifernog nervnog sistema, a ona je škodljiva zato što muči pacijenta. Klinički se ne može utvrditi, jer su to samo subjektivne smetnje pacijenta, a te subjektivne smetnje se različito odražavaju na paljenja, nelaglode, mravainjanja koja znaju biti izrazito neugodna i zaista je vrlo neprijatno. Postoji protokol liječenja neuropatske boli i ti pacijenti također trebaju da nastave piti svoju terapiju, pošto su to pacijenti koji ne uzimaju stalno analgentike nego uzimaju antiepileptike za feminologiju neuropatskog bola – navodi dr. Alajbegović.
Grupa neuroloških pacijenata koja je ugrožena, kaže dr. Alajbegović, su pacijenti sa različitim neuralgijama, sa bolestima lokomotrornog sistema usljed degenerativnog procesa, prije svega, na kičmenom stubu.
– Ono što je bitno za sve pacijente je zadržati terapiju koju su imali i, naravno, ono što bi bilo jako važno jeste da u kućnim uslovima nađu neke vježbe koje bi mogle da relaksiraju te napete mišiće usljed smanjenog kretanja i neaktivnosti. Ali, inače, vježbe su izuzetno bitne. Imamo čitav široki dijapazon neuroloških pacijenata. Ono što bi bilo jako bitno da se istakne to su hronični pacijenti, pacijenti sa čitavim nizom neurodegenerativnih oboljenja, među kojima sigurno Parkinsonova bolest i Alzheimerova bolest zauzimaju posebo mjesto. To su pacijenti koji treba da nastave uzimati svoju terapiju – naglašava dr. Alajbegović.