Naslov je igra riječi engleskog izraza shooting, što može da znači fotografisanje, ali i pucanje (iz oružja). Ova knjiga umjetničkih fotografija i pratećih tekstova je rezultat petogodišnjeg projekta koji je uključivao poznate italijanske fotografe, novinare, istoričare i umjetnike, ali i bh. javnosti dobro poznatog generala Jovana Divjaka.
Ideja projekta je jedinstvena do sada: autori su nekoliko godina u Sarajevu i okolini sa mjesta koja su bila poznata kao snajperska gnijezda fotografisali sada, u miru, sarajevske ulice, mostove, raskršća i ljude.
S druge strane nišana
Autor fotografija Luigi Ottani je govoreći za italijansku televiziju rekao da snajperista i fotograf pritiskom na dugme (klikom) rade svoj posao, ali da je rezultat dijametralan: fotograf svojim objektivom ovjekovječi neku scenu ili osobu, a snajperista je uništi za sva vremena.
Luigi Ottani je autor više knjiga i fotoizložbi, jedan je od izabranih italijanskih fotografa koji radi fotoprezentacije za proizvođača čuvenih Ferari automobila.
“Bio je to za nas veliki emotivni napor. Ovom knjigom smo pokušali prikazati šta snajperista vidi u svom nišanu, a s druge strane kako su svi građani Sarajeva i svugdje mogli biti njegove mete”, rekla je Roberta Biagiarelli, koja je zajedno sa Otanijem jedna od urednika knjige.
Glumica Roberta Biagiarelli je i autor monodrame “A kao Srebrenica” koja je samo u Italiji izvedena 500 puta, a prošle godine i u Evropskom parlamentu. Fotoreporter Mario Bocca, veteran-fotograf rata u BiH, koji je proveo u Sarajevu dobar dio rata 1992-1995. godine i autor je nekih fotografija koje su simbol sarajevske opsade, napisao je jedan od tekstova za ovu knjigu.
Poznati italijanski novinar i pisac Gigi Riva je takođe jedan od autora teksta.
Riva je jedan od ratnih reportera koji je ne samo izvještavao o ratu u BiH nego je sa građanima Sarajeva i bukvalno živio i dijelio ratnu svakodnevnicu.
Predgovor knjizi napisao je general Jovan Divjak, koji je u Italiji veoma poznata i omiljena ličnost, a u ovome projektu bio je i jedan od vodiča po mjestima odakle su snajperisti sijali smrt po gradu.
U prvoj sedmici nakon izlaska iz štampe knjiga je prikazana u brojnim italijanskim medijima, a prema podacima izdavača odlično se prodaje.
Sarajevo je, kako pišu italijanski mediji, ovom knjigom zapravo uokvireno i fotografirano u svom strašnom ruhu grada pod opsadom, njegovi su građani četiri godine promatrani kroz nišane snajperskih pušaka i gađani snajperima.
– Na početku, gotovo isključivo baveći se tehničkim aspektima, pitao sam se čemu odgovara opseg Zastave M76, snajperske puške koja se koristila u toj regiji. 300 mm? 600? Tada su vremenom perspektiva i fokus postali manje važni. Postao sam snajperist i njegova meta. Moje misli postale su njihove misli. Apsolutno nisam smatrao da bi ovo putovanje u grad koji je bio opsjedan četiri godine moglo postati opasno. Tako je i bilo. U sarajevskoj priči, iako dvadeset godina kasnije, našao sam se iza tog tražila, istakao je autor ove knjige.
Osjetljivo pitanje
Kako je kazala jedna od urednica knjige Roberta Biagiarelli, sve je krenulo od jednostavne ideje fotografiranja s istih mjesta sa kojih su snajperisti držali grad pod nadzorom tokom opsade.
– Međutim, vremenom je ideja bila raslojena, postali smo svjesni da će se raditi na vrlo osjetljivim pitanjima, posebno iz poštovanja prema žrtvama. Do ovog raslojavanja došlo je i zato što je za realizaciju bilo potrebno vrijeme: trebalo nam je 5 godina, pucalo se svaki put kad smo išli u Sarajevo i svaki novi kadar vodio nas je do novog rasuđivanja, istakla je ona.
Dodala je da ova knjiga ima izuzetno snažno značenje.
Sa druge strane, fotograf Mario Boccia je zabilježio:
– Ovo su fotografije koje će uznemiriti one koji su preživjeli opsadu Sarajeva, najdužu u modernoj povijesti (travanj 1992 – ožujak 1996). Vjerojatno je svako od njih uokviren barem jednom u teleskopskom prizoru snajperske puške. Podmukli, skriveni neprijatelj koji bi mogao zaustaviti tuđe živote po svom nahođenju a da ne riskira vlastiti.
izvor:oslobodjenje.ba
