Radio Donji Vakuf

Category: BiH

  • Na Dan nezavisnosti BiH Sarajevu se vratio još jedan simbol, kultni Vidikovac

    Na Dan nezavisnosti BiH Sarajevu se vratio još jedan simbol, kultni Vidikovac

    Simbolično, na Dan nezavisnosti, historijski važan datum za Bosnu i Hercegovinu i njen glavni grad, sa Trebevića, mjesta koje je jedan od simbola odbrane Sarajeva, predstavljen je novi kapitalni projekat koji ostaje nasljedstvo svim građanima, saopćeno je danas iz Gradske uprave Grada Sarajeva.

    – Najbolji način obilježavanja Dana nezavisnosti je vidljiv dokaz vrijednog i predanog rada, ostvarenih rezultata aktuelne vlasti, obnavljanje simbola bh. prijestolnice. Naš izraz poštovanja prema jedinoj domovini Bosni i Hercegovini je da revitaliziramo simbole glavnog grada i ulažemo u razvojne projekte koji su gradili i dalje grade sami sebe – istaknuto je u saopćenju.

    Kako je saopćeno, Sarajevo je dobilo jedno od najljepših i najreprezentativnijih savremenih arhitektonskih zdanja, kultni Vidikovac.

    Svi građevinski radovi su završeni, a riječ je o kompleksnom objektu sa različitim sadržajima za sve generacije, raspoređenim na ukupno tri etaže kojim dominira monumentalno spiralno stepenište.

    – Novoizgrađeni Vidikovac može parirati bilo kojem svjetskom kompleksu, a ostat će prepoznatljiv po svom prostranom i prohodnom ravnom krovu, dostupnom svim budućim posjetiocima. Osim zatvorenih sadržaja, kreirana je javna površina pogodna i za različita kulturna dešavanja, mini koncerte, književne večeri i izložbe. Kao što je to bilo sa revitaliziranom Trebevićkom žičarom, nema nikakve dileme da će i Vidikovac dokazati da je u potpunosti opravdano ulaganje – navedeno je u saopćenju.

  • Transkripti genocida: Šokantni detalji rasprava Narodne skupštine RS-a od 1991. do 1996. godine

    Transkripti genocida: Šokantni detalji rasprava Narodne skupštine RS-a od 1991. do 1996. godine

    Memorijalni centar Srebrenica predstavio je danas nalaze istraživačkog projekta “Genocide Papers/Transkripti genocida”, koji predstavljaju skup pretraživih stenograma/transkripata sjednica takozvane Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini/Narodne skupštine Republike Srpske u periodu 1991. do 1996. godine.

    U pitanju je online platforma koja ima za cilj da istraživačima, naučnicima, organizacijama civilnog društva u regiji, medijima i svima zainteresiranima za istraživanje genocida omogući jednostavan uvid u najvažnije odluke tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.

    Ti dokumenti su i ranije bili javni, ali su bili nepristupačni i njihovi formati nisu učinili jednostavnim pretraživanje sadržaja, a Memorijalni centar ih je prepoznao važnim u procesu podizanja svijesti javnosti o postojanju šireg političkog konsenzusa o operaciji genocida nad bošnjačkim stanovništvom širom Bosne i Hercegovine.

    Realizaciju tog istraživanja pokrenuo je i odobrio Upravni odbor Memorijalnog centra, a Projekat “Transkripti genocida” finansiran je direktno iz budžeta Memorijalnog centra Srebrenica, bez podrške vanjskih donatora, zbog čega su ponosni što je veći dio implementacije projekta oslonjen na interne kapacitete.

    Projekat će dostaviti ovu aplikaciju univerzitetima i organizacijama civilnog društva u regiji, ali i medijima, najavljeno je.

    Platforma će u narednom periodu biti plasirana i online putem, a cilj ju je dodatno proširiti u budućnosti, kroz uključivanje novih stenograma, odluka i dokumenata različitih institucija relevantnih i povezanih s planiranjem i organiziranjem genocidne operacije i drugih ratnih zločina u vremenu rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

    Među tim dokumentima je i zapisniku Skupštine iz 21. novembra 1991. godine u kojem se navodi da “Skupština donosi Odluku o ostajanju srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u zajedničkoj državi Jugoslaviji potvrđena na održanom plebiscitu srpskog naroda i da je stupila na snagu te se usvaja Odluka prema kojoj područja općina, mjesnih zajednica kao i naseljenih mjesta u kojima je proveden plebiscit skupa s Republikom Srbijom, Republikom Crnom Gorom, SAO Krajinom, SAO Slavonijom i Baranjom i Zapadni Sremom, smatraju se teritorijem Savezne države Jugoslavije”.

    – Polazeći od ustavne uloge JNA, Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini s pravom očekuje i poziva Jugoslovensku narodnu armiju da u slučaju ugroženosti srpskih teritorija u Bosni i Hercegovini i srpskog naroda, kao i drugih naroda koji žive na tim teritorijama u Bosni i Hercegovini, od bilo koga i sa bilo koje strane, pruži svu potrebnu zaštitu u odbrani ljudskih života i njihove imovine – kazao je Momčilo Krajišnik 11. decembra 1991. godine.

    – Ubijeđen sam da će 21. decembar 1991. godine biti početak bune protiv dahija – rekao je Rajko Dukić.

    U jednom zapisnika iz 12. maja 1992. godine navedeno da je usvojena Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koja sadrži prioritete srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.

    Među njima su državno razgraničenje s druge dvije nacionalne zajednice, koridor (povezanost teritorije) između Semberije i Krajine, uspostavlјanje koridora u dolini rijeke Drine, eliminiranje Drine kao granice između srpskih država, uspostavlјanje granica na rijekama Uni i Neretvi, podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavlјanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti, izlaz Republike Srpske na more.

    – Prema tome mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će Krajišnik i Karadžić objasniti svijetu. To je lјudi genocid – rekao je Ratko Mladić u maju 1992. godine.

    Među velikim brojem dokumenata u jednom od njih zabilježena je izjava Momčila Krajišnika 8. januara 1993. godine u kojoj traži izjašnjavanje o tome da su Muslimani kao narod komunistička tvorevina.

    – Mi ne prihvatamo tu vještačku naciju. Smatramo da su Muslimani sekta, grupacija ili skupina, turske provenijencije. Ima li još neko šta da doda? Nema. Stavlјam na glasanje sve ove zaklјučke. Ko je za? Ima li neko protiv? Suzdržan? Gospodo, hvala vam usvojili smo zaklјučke jednoglasno – kazao je.

    – Oni su muhamedanci turske provenijencije i ništa drugo. Nisu čak ni pravi pripadnici islama, jer su eto više sekta nego pravi pripadnici islama. A Musliman mu dođe kao nekakav pripadnik islama. Oni su nekakva niža kategorija. Ipak je predsjednik Skupštine u pravu, oni su sekta. I nikako da ih posrblјavamo, molim vas – kazao je Savo Knežević.

    Vojo Kuprešanin 8. septembra 1993. godine predložio je da se muslimanski narod izbaci kao narod.

    – Ni jedna evropska država, ni jedan narod u svijetu ih ne bi priznao. A Bosnu trebamo ili maksimalistički. To nije maksimalistički, to je realno, to je historijski, to je srpska zemlja – kazao je tada.

    Radovan Karadžić 13. februara 1995. godine kazao je “jasno su nam na koktelima i ručcima rekli to je gospodo zato što mi nećemo da prihvatimo postojanje islamske države u Evropi, što će reći da smo mi žrtvovani da ne bi bilo te države nego da bi bila mješovita, što će reći da mi svoje živote i živote naših generacija potrošimo na neutralizaciju islama, a da Evropa bude zajednica sretnih hrišćanskih naroda dok joj mi čuvamo zidine”.

    – I ono što ja zamjeram predsjedniku Republike, to je velika demokratičnost i humanost u ratu, humanizam jedan – kaže Dragan Đurić, 23. maja 1995. godine, dok je Momčilo Krajišnik u junu 1995. godine da je Skupština promijenila osnovnu politiku i cilјeve te da želimo slobodu i državu za srpski narod i potpuno razdvajanje za sva vremena sa Muslimanima i Hrvatima.

    General Zdravko Tolimir, 6. augusta 1995. godine govoreći o Srebrenici naveo je da su s “problemom Srebrenice također stvorili adekvatne rezerve i učinili to u periodu u kome smo procijenili da međunarodna zajednica neće reagirati neposredno poslije događaja koji su se desili u zapadnoj Slavoniji i išli smo isklјučivo zato i to je bila jedna od strategijskih odluka GŠ i realizirali smo je u skladu s najbolјim mogućnostima uz minimalne gubitke”.

    – Ja sam kao vrhovni komandant stao iza plana za Žepu i Srebrenicu, za Srebrenicu uglavnom, Žepa se podrazumijevala. Gospodo, mi bismo izgubili rat da postoji Žepa s 90.000 naoružanih muslimana, izgubili bismo rat. Lično sam nadgledao plan bez znanja GŠ, ni ne krijući nego slučajno nailazeći generala Krstića i savjetovao mu da pravo ide u grad i da proglasi pad Srebrenice, a poslije ćemo se juriti s Turcima po šumama, odobrio sam i bliži zadatak i radikalni zadatak i ne kajem se za to – kazao je Radovan Karadžić 15. oktobra 1995. godine.

    Ovo su samo mali dijelovi sa sjednica Skupštine, a objava stenograma sjednica takozvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine te Republike Srpske od njenog osnutka do okončanja agresije i rata u Bosni i Hercegovini predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo genocida i dokaz planiranog udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem stvaranja etnički čistih srpskih prostora, bez obzira na masovnost i brutalnost zločina nad nesrpskim življem i neprocjenjivu štetu izazvanu razaranjem privrednih, kulturnih, vjerskih i drugih dobara.

    Nije riječ o subjektivnoj interpretaciji žrtve takvog sistema. U to će se čitanjem ovih zapisa uvjeriti i čitatelji bez spoznaje o ovdašnjim prilikama s obzirom da je destruktivna nakana otvoreno razrađivana i proklamirana aktima, izjavama i djelovanjem aktera Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, tadašnjeg političkog i vojnog rukovodstva bosanskih Srba.

    Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini “kao najviši predstavnički i zakonodavni organ Srpskog naroda u BiH”, konstituirana je 24. oktobra 1991. godine u Sarajevu. Formirali su je poslanici Kluba srpske demokratske strane i Kluba Srpskog pokreta obnove u Skupštini Bosne i Hercegovine na osnovu “Ustavom utvrđenog prava na samoopredjeljenje uključujući pravo na odcjepljenje”.

  • FOTO/Ahmet želi da njegov šestogodišnji sin Jusuf upozna BiH:

    FOTO/Ahmet želi da njegov šestogodišnji sin Jusuf upozna BiH:

    Ahmet Hodžić i njegov šestogodišnji sin Jusuf svaki slobodan trenutak koriste za otkrivanje novih ljepota Bosne i Hercegovine. Ovaj Prozorčanin, koji živi u selu Klek, planinari više od 10 godina, a, kako kaže, zadnje četiri godine na planinarenje vodi i Jusufa, piše Avaz.

    – Zanimljive su nam planine, rijeke, prirodni rezervati, a prošle godine smo obišli oko 200 destinacija – govori nam Ahmet i dodaje da se Jusuf sa 2 i po godine popeo na najviši vrh Bjelašnice.

    U Njemačkoj su pare, u BiH

    Bjelašnica, Klekovača, Šator, Vranica, Čvrsnica, Prenj, Trebević, Jahorina, Stožer, Cincar – samo su neke od planina čije je vrhove Jusuf osvajao.

    – Posjetili smo i neke pećine, vodopade, svaki stari grad, a neke smo obišli i po nekoliko puta. Mislim da naš narod nije svjestan prirodnih ljepota koje naša zemlja posjeduje, a i malo smo lijeni da to sve obiđemo – kaže Ahmet.

    Trenutno se bavi poljoprivredom. Iako je dvije godine boravio i radio u Njemačkoj, Ahmet se ipak odlučio vratiti u BiH.

    – Tamo su pare, sve je podređeno materijalizmu, a ovdje je život, mir i rahatluk – kaže.

    Kad je vani hladno, kampuju u kući

    Jusuf voli da kampuje toliko da su januar proveli kampujući u kući.

    – Dječija mašta može sve, pa ako ne možemo nigdje ići tu nam je soba, tu može. Jedva čekamo ljepše vrijeme, pa da se pokrenemo – govori.

    Jusuf nam je kazao da jako voli prirodu, kupanje na planini i da jedva čeka toplije vrijeme da opet krene u nove pustolovine kroz BiH, koju, kako kaže, puno voli.

  • Prije 29 godina održan referendum: Narod izabrao slobodu

    Prije 29 godina održan referendum: Narod izabrao slobodu

    Na današnji dan prije 29 godina građani Bosne i Hercegovine opredijelili su se za nezavisnost i slobodu. Dan nezavisnosti nacionalni je praznik koji se obilježava 1. marta svake godine, a kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke federativne republike Jugoslavije.

    Kako je počelo

    Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Održan je 29. februara i 1. marta, označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje, a ujedno je bio i uvod u rat.

    Punoljetni građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu na kojem je jedino pitanje bilo:

    „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

    Nezavisnost su snažno podržali uglavnom Bošnjaci i Hrvati, dok je veći broj Srba bojkotirao referendum, usljed SDS-ovog poziva da Srbi ne glasaju na referendumu. Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača, što je predstavljalo izlaznost od 63,6 posto.

    Od ukupno izašlih na glasanje, njih 99,7 glasalo je za nezavisnost, a 0,3 posto protiv te odluke. Rezultati referenduma prihvaćeni su 6. marta iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine, čime je BiH postala nezavisna država. Nažalost, nezavisnost će značiti i početak agresije i krvavog rata.

     

    Republička komisija

    Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti BiH i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995., neposredno nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini. Odnosno, tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa BiH.

    Ipak, 1. mart se i ove godine obilježava samo u jednom dijelu BiH – Federaciji, dok iz Republike Srpske poručuju kako to nije državni praznik, jer predstavnici RS nikada nisu pristali na njega. Pravni ekspert Kasim Trnka, pak, objašnjava da je 1. mart legalni državni praznik na teritoriji cijele BiH.

    -U Aneksu 2 na Ustav BiH to pitanje riješeno je na sljedeći način. Svi propisi koji su doneseni prije stupanja na snagu Ustava, dakle Dejtonskog sporazuma, ostat će na snazi ako nisu u suprotnosti s Ustavom BiH, sve dotle dok se drugim zakonom i sporazumom ne riješi na drugačiji način. Pošto proglašenje 1. marta kao Dana nezavisnosti ni po čemu nije u suprotnosti s Dejtonom, onda zaista nema nikakvog razloga da se taj zakon dovodi u pitanje – zaključio je Trnka.

    Međunarodno priznanje

    Zemlje članice Evropske zajednice 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale su Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.

    Bosna i Hercegovina 22. maja 1992. godine postala je članicom Ujedinjenih naroda, a ispred sjedišta u Njujorku postavljena je njena državna zastava. Ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti počela je četverogodišnja agresija na BiH.

  • Čelnik WHO-a tražio da razgovara sa članovima Predsjedništva BiH o vakcinama

    Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tražio je da razgovara sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedavajućim Miloradom Dodikom, Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem. Tema razgovora su vakcine protiv COVID-19. 

    Stalna predstavnica BiH pri Ujedinjenim nacijama u Ženevi, ambasadorica Nermina Kapetanović, razgovarala je danas sa Ghebreyesus o isporuci Covid-vakcina Bosni i Hercegovini. Na zahtjev ambasadorice Kapetanović, razgovaralo se o što bržoj isporuci vakcina putem COVAX mehanizma.

    Kako bi se otklonile sve nedoumice u vezi sa zastojem isporuke, generalni direktor WHO-a je zatražio da sutra razgovara direktno sa članovima Predsjedništva.

    Ambasadorica Kapetanović, bivša državna zastupnica SDA, kako Faktor saznaje, upoznala je Ghebreyesusa o načinu donošenja odluka u BiH te ga zamolila da svojim autoritetom pomogne u otklanjanju prepreka zbog kojih BiH još uvijek nije dobila vakcine koje je zatražila i platila.

    BiH je sredinom septembra prošle godine naručila 1.232.000 doza vakcina protiv COVID-19. Novac je uplaćen za nabavku vakcina putem Globalne alijanse za vakcinaciju (GAVI), u okviru Mehanizma za globalni pristup vakcinama za sprečavanje COVID-19 (COVAX), u kojem učestvuje oko 190 država svijeta. Krajem januara iz Minstarstva civilnih poslova BiH poslano je saopćenje da će u našu zemlju polovinom februara stići 23.400 doza Biontech-Pfizer, a do kraja mjeseca i 153.600 do 259.200 AstraZeneca/SKBIO vakcina.

    Međutim, 22. februara u Ministarstvo su stigli dodatni zahtjevi koje BiH mora ispuniti, a tiču se skidanja odgovornosti sa proizvođača vakcina. Ugovorima BiH mora garantirati da će preuzeti svu odgovornost za vakcine onog momenta kada one stignu na bh. tlo. Iste takve ugovore potpisuju i sve druge zemlje koje kupuju vakcine putem COVAX mehanizma.

     

    Izvor: Faktor

  • BiH i 29 godina nakon referenduma osvaja svoju nezavisnost

    BiH i 29 godina nakon referenduma osvaja svoju nezavisnost

     

    Prije 29 godina u Bosni i Hercegovini održan je referendum o nezavisnosti. Odluku o odvajanju od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i proglašenju nezavisne države Republike Bosne i Hercegovine podržalo je 99 posto građana među onima koji su izašli na referendum.

    Odluku o referendumu donijela je Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, kao najviši zakonodavni organ glasovima Hrvata i Bošnjaka (Muslimana u ono vrijema, op.a.). Sjednicu je prije glasanja napustila većina srpskih zastupnika predvođena predstavnicima Srpske demokratske stranke. Njihov tadašnji vođa Radovan Karadžić, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđeni ratni zločinac, prijetio je sa skupštinske govornice kako će odluka o referendumu odvesti bošnjački narod na “istu onu autostradu pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska”.

    -Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak. Muslimanski narod ne može da se odbrani, ako bude rat ovdje – poručio je Karadžić 15. oktobra 1991. prilikom donošenja Akta o reafirmaciji suverenosti RBiH, koji je prethodio odluci o referendumu.

    Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH, reagirao je:

    – Njegov (Karadžićev, op.a.) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji. Njegov način izlaganja, njegove poruke možda najbolje objašnjavaju zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta. Takvi načini kako to Karadžić radi.

    Bio je to uvod u rat i krvoproliće koje će trajati naredne tri i po godine u kojem je život izgubilo najmanje 100.000 građana Bosne i Hercegovine, dok je oko milion Bosanaca i Hercegovaca – neki dobrovoljno, a većina pod prisilom – napustilo zemlju. Oni koji su ostali svjedočili su razaranjima kakva nisu viđena na prostorima Balkana od kraja Drugog svjetskog rata, progonima, prisilnom raseljavanju, opsadi glavnog grada Sarajeva i genocidu u Srebrenici 1995. godine u kojem su na svirep način ubijena najmanje 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka.

    Ratna razaranja zaustavio je Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu potpisan u Daytonu u Sjedinjenim Američkim Državama poznat kao Dejtonski mirovni sporazum.

    Država Bosna i Hercegovina 29 godišnjicu nezavisnosti dočekuje s nizom otvorenih unutrašnjih i vanjskih pitanja. Određene politike unutar zemlje pokušavaju, uz pomoć vanjskih faktora kojima je stalo da državu oslabe, stvoriti imidž “nedovršene” i države “bez perspektive”.

    Granice sa susjedima na istoku i zapadu, Srbijom i Hrvatskom, nisu definirane. Ispunjavanje uslova na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, mada o tome postoji generalni konsenzus među vladajućim politikama, ide veoma sporo. Konkretnih pomaka u posljednje vrijeme skoro da nema. O članstvu u NATO paktu također nema zajedničkog stava politika koje upravljaju državnom, tako da se trenutno veoma stidljivo vode rasprave o temi “članstvo ili saradnja” s najvećom vojnopolitičkom alijansom na svijetu.

    Komplicirano državno uređenje kamen spoticanja

    Komplicirano unutrašnje uređenje koje je donio Mirovni sporazum potpisan u Daytonu 1995. godine, kamen je spoticanja, posebno što ga svi tumače onako kako im najviše odgovara.

    Ustav Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio Mirovnog sporazuma iz Daytona, na snazi je iako su svi u BiH svjesni da zemlja sa takvim ustavnim uređenjem – dva entiteta kao teritorijalne jedinice sa vlastitim ustavima i brojnim prerogativima države, različito unutarnje ustrojstvo svakog od entiteta – centralizirano u Republici Srpskoj i decentralizirano u Federaciji Bosne i Hercegovine sa deset kantona, plus Distrikt Brčko – ne može biti funkcionalna.

    Državni nivo vlasti nema sve neophodne nadležnosti kako bi djelovao u punom kapacitetu, i često se na ovom nivou vlasti prelamaju različiti interesi i politike dva entiteta, umjesto da on služi kao mjesto konsenzusa i rješenja koja će važiti za sve u BiH.

    Bosna i Hercegovina u postdejtonskim godinama nije uspjela uspostaviti simetričan izborni sistem u kojem bi svi njeni građani imali jednako pravo da budu birani i da biraju. Presude Evropskog suda za ljudska prava kao što su “Sejdić i Finci”- donesena prije 12 godina, zatim “Zornić”, “Pilav” i “Pudarić”, koje bi otklonile diskriminaciju u izbornom pravu, nisu provedene.

    Komplicirani politički sistem uzrokuje mnoge probleme građanima Bosne i Hercegovine.

    Ako živite i plaćate doprinose za zdravstvo u BiH, ne znači da možete koristiti svoje zdravstveno osiguranje na teritoriji cijele države. Limitirani ste, prvo, entitetom u kojem živite, potom ako ste u FBiH i svoje osiguranje možete koristiti samo na teritoriji kantona u kojem ste prijavljeni.

    Iscjepkanost zdravstva i nepostojanje zdravstvene politike na državnom nivou, u velikoj mjeri doprinijelo je lošem upravljanju aktuelnom svjetskom pandemijom novog koronavirusa. Bosna i Hercegovina je među vrlo rijetkim državama svijeta koja nije započela vlastiti program vakcinisanja stanovništva niti je kao država kupila vakcine čije korištenje je u svijetu počelo još krajem prošle godine.

    Posljedica složenog državnog sistema na planu vanjske politike i položaja Bosne i Hercegovine ogleda se u njenom odnosu sa susjednim zemljama – Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom, ali i u odnosima sa širom regijom.

    Skoro tri decenije od proglašenja nezavisnosti, BiH nema definisanu državnu granicu sa Hrvatskom i Srbijom, a sa Crnom Gorom je taj sporazum tek nedavno postigla. Sa Kosovom, kao najmlađom državom koju su priznale ostale zemlje regije, osim Srbije, BiH nema uspostavljene diplomatske niti bilo kakve druge odnose. To u velikoj mjero otežava život 12.000 Albanaca među kojima je više od polovine Kosovara. Oni sa putnim ispravama i registarskim tablicama Kosova ne mogu u BiH. Na Univerzitetu u Sarajevu više nema studenata s Kosova, kojih je 2000. godine bilo oko hiljadu.

    Stav vladajuće politike u entitetu Republika Srpska, da je potrebno pitanje priznanja Kosova i sva ostala vezana pitanja rješavati nakon konačnog sporazuma između Srbije i Kosova, koči sve ostale procese na polju priznanja Kosova.

    Upravljanje migrantskom krizom također se nalazi između nesređene unutrašnje situacije i utjecaja vanjskog faktora na politike u BiH.

    Istočna granica Bosne i Hercegovine, preko koje gro ilegalnih migracija dolazi, porozna je i bez izgleda da će uskoro biti bolje kontrolisana, a migranti vraćani tamo odakle neregularnim putevima ulaze u BiH. Vlasti entiteta RS ne dozvoljavaju čvršću kontrolu istočne granice, a migrante puštaju ka entitetu Federacija BiH. Sa druge strane, Unsko-sanski kanton, kao najzapadniji u FBiH uglavnom se vlastiti snagama uz vrlo malo domaće i međunarodne podrške bori s problemom ilegalnih migranata koji su tu zaglavili u nastojanju da pređu granicu s Hrvatskom i tako se dokopaju Evropske unije.

    Situacija početkom 90-ih i odluke u BiH

    Put nezavisnosti građani Bosne i Hercegovine odabrali su na referendumu na kojem je od 64 posto onih koji su se odazvali glasanju, na pitanje da li su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, 99,44 posto glasalo je “za”.

    Nakon referenduma i proglašenja nezavisnosti uslijedio je troipogodišnji krvavi rat i agresija iz susjednih država na Bosnu i Hercegovinu. Glavni grad Sarajevo tadašnja Vojska Republike Srpske držala je pod opsadom 44 mjeseca, od aprila 1992. do 29. februara 1996. godine. Bila je to opsada tri puta duža od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio je nekoliko presuda za držanje u opsadi i granatiranje i snajpersku paljbu po Sarajevu. Prva presuda donesena je 2003. godine, ostale kasnije, a osuđeni su Stanislav Galić, Radomir Milošević, Radovan Karadžić, Ratko Mladić. U jednoj od presuda, sudac Patrick Robinson je rekao: “Nije bilo sigurnog mjesta u Sarajevu…Moglo se nastradati bilo kada i bilo gdje.”

    U Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, u julu 1995. godine tadašnja Vojska Republike Srpske, predvođena prvostepeno osuđenim ratnim zločincem Ratkom Mladićem, počinila je genocid na najmanje 8.372 bošnjačka muškarca.

    Genocid je dokazan presudama Međunarodnog suda prave i pojedinačnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

    Do sada je osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, a izrečene su i četiri doživotne kazne. Bivši komandant VRS-a Ratko Mladić prvostepeno je osuđen na doživotnu kaznu, bivši predsjednik RS Radovan Karadžić je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora, ista kazna dosuđena je bivšem načelniku za bezbjednost glavnog štaba VRS-a Ljubiši Beari, bivšem pomoćniku komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove glavnog štaba VRS-a Zdravku Tolimiru, potpukovniku Drinskog korpusa VRS Vujadinu Popoviću. MKSJ je još 2001. godine dono prvu presudu u kojoj je zločin u Srebrenici okarakterisan kao genocid, bivšem generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću.

    Zahvaljujući političkom establišmentu u entitetu Republika Srpska i svesrdnoj podršci koju imaju od glavnih političkih aktera iz Srbije u negiranju presuda i samim tim, počinjenog genocida, Bosna i Hercegovina nije donijela zakon o zabrani negiranja genocida, poput evropskih zemalja nakon Holokausta u Drugom svjetskom ratu.

    Porodice žrtava i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.

    Po podacima Međunarodne komisije za traženje nestalih, u BiH se i dalje oko 7.000 osoba vode kao nestale, najviše od svih država u regiji. Neizvjesno je da li će svi nestali biti pronađeni, a brojevi će zauvijek svjedočiti o težini rata vođenog na ovim prostorima.

    Dan nezavisnosti kao praznik

    Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995. godine, tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine. Prethodno je Zakon o 1. martu donijela Skupština RBiH, 28. februara 1995.

    Danas se 1. mart kao Dan nezavisnosti obilježava samo na dijelu teritorije BiH – u entitetu Federacija BiH. U entitetu Republika Srpska, odlukom entitetske vlasti, 1. mart nema status praznika niti neradnog dana.

    Odluka o održavanju referenduma o nezavisnosti u Skupštini Socijalističke republike Bosne i Hercegovine donesena je u vrijeme raspada bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), kada su bivše jugoslovenske republike Slovenija i Hrvatska već proglasile nezavisnost.

    U BiH to je bilo vrijeme formiranja paralelnih struktura vlasti. Pod vodstvom tadašnje Srpske demokratske stranke, na Palama, nedaleko od Sarajeva, 24. oktobra 1991. formirana je tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske republike Bosne i Hercegovine (čije ime je u augustu 1992. promijenjeno u Republika Srpska). U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna.

    O sudbini republika bivše Jugoslavije, pa i Bosne i Hercegovine, intenzivno se razgovaralo i na međunarodnom planu. U holandskom Hagu je 5. novembra 1991. održana Konferencija o Jugoslaviji nakon koje je Arbitražna komisija Konferencije donijela ocjenu kako se radi o disoluciji zemlje. Praktično, to je značilo da SFRJ više nema pravni identitet na međunarodnom planu.

    Evropska zajednica je 16. decembra 1991. usvojila Deklaraciju o Jugoslaviji kojom su pozvane jugoslovenske republike da do 23. decembra apliciraju za status nezavisnih država. Predsjedništvo SRBiH je tri dana pred istek tog roka, bez glasova srpskih članova, donijelo odluku o podnošenju zahtjeva za priznavanje SRBiH kao nezavisne države. Međutim, izvještaj Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji, kojom je predsjedavao Robert Badinter, uslovio je međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine provođenjem općeg referenduma o nezavisnosti pod međunarodnom kontrolom.

    Referendum o nezavisnosti je provela Republička izborna komisija i općinske izborne komisije. Tadašnji SDS je učinio sve kako bi onemogućio građane srpske nacionalnosti da učestvuju u referendumu. Pristalice SDS-a su se žestoko suprotstavljale referendumu, a mnogi od njih bili su i naoružani. Mediji izvještavaju o preprekama na cestama kako bi se onemogućilo dostavljanje referendumskog materijala. Na referendum su ipak izašli građani srpske nacionalnosti koji su živjeli uglavnom u većim gradovima.

    Najsvjetlija tačka u historiji BiH

    Miro Lazović, u vrijeme referenduma poslanik u Skupštini SRBiH, bio je među srpskim predstavnicima koji su podržali odluku o održavanju referenduma. Nakon toga, i on i njegova porodica bili su izloženi direktnim prijetnjama. Lazović, koji je sve vrijeme opsade i rata ostao u Sarajevu, kazao je kako će “1. mart ostati jedna od najsvjetlijih tačaka u historiji BiH”.

    Prije zatvaranja glasačkih mjesta, Alija Izetbegović je na konferenciji za novinare izjavio: “Mislim da možemo da kažemo da smo, ne samo suverena i nezavisna država nego i međunarodno priznata država.”

    Samo nekoliko sati nakon te izjave, nove slike glavnog grada BiH su šokirale svijet. U predvečerje 1. marta na Baščaršiji, kod Stare pravoslavne crkve, ubijen je srpski svat Nikola Gardović. To je bio povod da u organizaciji tadašnjeg SDS-a tokom noći budu dignute barikade na svim važnijim raskrsnicama u Sarajevu. Narednog dana, grad je osvanuo potpuno blokiran. Krizni štab SDS-a objavio je zahtjev da se obustave sve aktivnosti na priznanju suverene i nezavisne BiH. Dnevni list “Oslobođenje” osvanuo je s naslovnicom “Barikade protiv Sarajeva”. Ovome su se protestima suprotstavili građani Sarajeva.

    Šestog marta 1992. godine Republička izborna komisija je 6. marta 1992. proglasila rezultate referenduma.

    Od ukupnog broja glasača 3.253.847, na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 2.073.568 građana sa pravom glasa ili 64,31 posto i to prema izvodima iz općih biračkih spiskova 1.989.786 i na osnovu potvrda o upisu u opći birački spisak 83.535. glasača. Važećih glasačkih listića bilo je 2.067.969 ili 64,14 posto. Od ukupnog broja važećih listića “ZA” je bilo 2.061.932 glasača ili 99,44 posto, dok je “PROTIV” glasalo 6.037 ili 0,29 posto, a nevažećih glasačkih listića bilo je 5.227 ili 0,25 posto.

    Dakle, od ukupnog broja (2.073.568) građana koji su glasali na republičkom referendumu za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta 1992. godine, za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, izjasnilo se 2.061.932. građana ili 99,44 posto (“Službeni list RBiH”, br. 7; 27. mart 1992.).

    Ovi rezultati su omogućili međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. Zemlje članice Evropske zajednice priznale su Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. godine. Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu dan kasnije, 7. aprila. Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda.

    No, već prvih dana bh. nezavisnosti počeli su napadi na Sarajevo i cijelu BiH. Ratni pakao okončan je tri i po godine kasnije pregovorima u američkoj vojnoj bazi Right Patterson u gradu Daytonu, a potom potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, 14. decembra 1995. u Parizu.

    Mirovnim sporazumom potvrđene su međunarodno priznate granice, suverenitet i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine, ali i unutrašnje teritorijalno ustrojstvo sa dva entiteta – Federacijom Bosne i Hercegovine (51 posto teritorija) i Republikom Srpskom (49 posto) i Brčko distriktom.

    Alija Izetbegović možda je najbolje opisao postignuti mirovni sporazum: “U svijetu kakav je i sa ljudima kakvi jesu, nije se moglo više postići”.

    Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, koji je njegov sastavni dio, na snazi su do danas. Komplikovano državno uređenje, s 14 parlamenata i vlada na različitim nivoima vlasti, gomilanje administracije i višestruka podjela nadležnosti, značajna su prepreka ekonomskom i svakom drugom napretku BiH.

    Proteklih godina bilo je i pozitivnih iskoraka u namjeri da se poprave nedostaci dejtonskog Ustava. Među njima je odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti tri naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Suštinski konstitutivnost sva tri naroda na području cijele države i u svim sferama nikad nije zaživjela. Iako su Ustavom kao službeni jezici propisani bosanski, hrvatski i srpski, bošnjačka djeca u entitetu RS susreću se s problemom nastave na maternjem jeziku. Pojedini političari u zemlji i van nje, umjesto naziva “bosanski”, koriste naziv “bošnjački” jezik čime krše pravo naroda na naziv maternjeg jezika.

    Komplikovan sistem i rascjepkanost nadležnosti doveli su do neujednačenog sistema obrazovanja u različitim dijelovima zemlje, što urušava kvalitetu obrazovanja, zbog čega veliki broj mladih ljudi odlazi na studije izvan BiH.

    Anadolija

  • Izetbegović: Ideju o slobodnoj BiH nisu poljuljali ni najteži izazovi

    U protekle tri decenije Bosna i Hercegovina je prešla dug i težak put, a najvažniji korak na tom putu je 1. mart 1992. godine dan kada su se građani prije 29 godina opredijelili da žive u suverenoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini, državi ravnopravnih građana i naroda, napisao je u čestitki predsjednik Stranke demokratska akcije (SDA) Bakir Izetbegović.

    Historijski referendum

    Podsjetio je da je gotovo dvije trećine Bosanaca i Hercegovaca različitih narodnosti i vjeroispovijesti su izlaskom na historijski referendum 1992. godine odabrali slobodu i nezavisnost, i pokazali vjeru u ideju Bosne i Hercegovine koju nisu poljuljali ni najteži izazovi koji su uslijedili.

    – Oni najbolji i najhrabriji među nama su dali svoje živote za odbranu te ideje, za odbranu slobode i civilizacijskih vrijednosti na kojima počiva savremeni svijet. Zbog toga se svakoga dana, a naročito 1. marta, trebamo sjetiti onih koji su svoje živote utkali u temelje BiH – navodi Izetbegović u čestitki.

    Buduće generacije

    Kaže kako zbog njih, ali i zbog sadašnjih i svih budućih generacija imamo obavezu da nastavimo borbu započetu 1. marta 1992. godine. Moramo graditi budućnost Bosne i Hercegovine kao suverene, stabilne i prosperitetne države, članice Evropske unije i NATO saveza.

    – U to ime, svim građanima Bosne i Hercegovine u zemlji i dijaspori upućujem srdačne čestitke povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine – napisao je Izetbegović.

    avaz.ba

  • COVID u BiH: Najmanje 448 novih slučajeva zaraze

     

    U Bosni i Hercegovini je u posljednja 24 sata potvrđeno je najamanje 448 novih slučajeva zaraze koronavirusom, od čega 383 slučaja u Federaciji BiH, 64 u RS-u.

    Od posljedica zaraze preminulo je osam osoba – četiri u Federaciji BiH, četiri u RS-u.

    Danas je u Brčko distriktu BiH registrovan jedan novi slučaj virusom korona.

    BiH:

    U protekla 24h, Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH prijavljena su 1.692 uzorka, od kojih su 383 pozitivna na SARS-CoV-2.

    Novi slučajevi registrirani su u svim kantonima/županijama u Federaciji BiH, osim u Posavskom.

    Do sada su testirana ukupno 451.282 uzorka, a SARS-CoV-2 je potvrđen kod 85.540 osoba.

    Zaključno s današnjim danom, u Federaciji BiH izliječena su 77.222 pacijenta. U protekla 24h, oporavljena su 194 pacijenta. Trenutno su aktivna 5.643 slučaja pozitivna na SARS-CoV-2.

    U protekla 24h, Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH prijavljena su 4 nova smrtna ishoda.

    S današnjim danom, broj smrtnih ishoda na području Federacije BiH je 2.675.

    RS:

    U pоsljеdnja 24 sata u laboratorijama na području bosanskohercegovačkog entiteta RS izvršеnо је tеstirаnjе 468 lаbоrаtоriјskih uzоrаkа, а nоvi kоrоnаvirus (SARS-CoV-2) pоtvrđеn је kоd 64 оsоbe.

    Prema podacima Instituta za javno zdravstvo RS-a rаdi sе о 36 muških i 28 žеnskih оsоbа među kojima su čеtiri mlаđе, 26 srеdnjе i 34 оsоbе stаriје živоtnе dоbi.

    Prеmа mјеstu prеbivаlištа, 35 оsоbа је iz Bаnjа Lukе, pо pеt iz Biјеljinе, Zvоrnikа i Mrkоnjić-Grаdа, tri iz Čеlincа, pо dviје iz Pаlа, Priјеdоrа, Prnjаvоrа i Srpcа i pо јеdnа iz Grаdiškе, Istоčnе Ilidžе i Lаktаšа.

    U pоsljеdnjа 24 čаsa Institutu zа јаvnо zdrаvstvо RS-a priјаvljеno je da su preminule čеtiri osobe pozitivne na kоrоnаvirus. Rаdi sе о оsоbаmа srеdnjе i stаriје živоtnе dоbi iz Grаdiškе, Trеbinjа, Šipоvа i Prnjаvоrа.

    “Dо sаdа је u RS-u pоtvrđеno 43.219 slučајеvа virusа kоrоnа, а prеminulе su ukupnо 2.244 оsоbе”, saopšteno je iz Instituta za javno zdravstvo RS-a.

    U RS-u, оd nоvоg virusа kоrоnа, dо sаdа su sе оpоrаvile 36.104 оsоbе, а tеstirаnо је ukupnо 200.899 оsоbа.

    Ukupаn brој hоspitаlizоvаnih u RS-u је 499, u Univеrzitеtskоm kliničkоm cеntru RS-a 219, а u opštim bоlnicаmа 280.

    Pоd zdrаvstvеnim nаdzоrоm trеnutnо је 3.260 оsоbа, а nаdzоr је zаvršеn kоd 139.941 оsоbе.

    Radiosarajevo.ba

  • Pješčane piramide – djelić Kolorada na istoku Bosne

    Pješčane piramide – djelić Kolorada na istoku Bosne

    Lokalitet Pirin do i selo Daničići kod Foče stoljećima kriju prirodni, geomorfološki fenomen ovog kraja.

    Kriju, jer staru cestu u podnožju prelijepih pješčanih piramidakoja je nekada povezivala Foču i Sarajevo, već decenijama koriste samo stanovnici ovdašnjih sela, a i njih je sve manje.

    Moćna ruka

    A nakon što starim, uskim, krivudavim i oštećenim putem iz pravca Foče krenete ka Daničićima, na devetom kilometru ćete pomisliti da je neka moćna, nevidljiva ruka u bosanske šume spustila djelić Kolorada.

    Zbog činjenice da pješčane piramide postoje još samo u Đavoljoj Varoši u Srbiji, Dolomitima u Italiji, rumunskoj Valcei i američkom Koloradu, ovaj dio fočanske općine mnogi su nazvali „bosanski Kolorado“.

  • RS / U BiH sutra stiže 20.000 vakcina protiv koronavirusa

    RS / U BiH sutra stiže 20.000 vakcina protiv koronavirusa

    U bosanskohercegovački entitet RS sutra stiže 20.000 doza ruskih vakcina Sputnik V protiv koronavirusa.

    Iz Vlade RS-a u nedjelju je najavljeno da će u ponedjeljak u 11 časova u Banjaluci vakcine dočekati predsjednik Vlade RS-a Radovan Višković i ministar zdravlja i socijalne zaštite RS-a Alen Šeranić.

    Ove doze vakcina namijenjene su za nastavak imunizacije prioritetnih grupa stanovništva u skladu sa Planom vakcinacije protiv COVID 19 u RS-u.

    Kako je ranije izjavio Branislav Zeljković, direktor Instituta za javno zdravstvo prvi na listi prioriteta su zdravstveni radnici, te korisnici i zaposleni u domovima za stara lica. Osim njih u prioritetnoj grupi su osobe s više hroničnih oboljenja, starije osobe, prosvjetni radnici, pripadnici MUP-a RS, pripadnici Civilne zaštite te novinari, snimatelji i fotoreporteri.

    Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS-a izdalo je rješenje kojim je odobren uvoz 20.000 doza vakcina. Rješenje je izdato na osnovu zahtjeva za uvoz, koji je podnio veletrgovac lijekova – Krajina grupa iz Banja Luke.

    Do sada je u RS stiglo 2.000 doza za 1.000 osoba, a iz entiteta RS preko Instituta za javno zdravstvo naručeno je još 400.000 doza ruskih vakcina Sputnik V.

    Prve doze vakcina u ovom bh. entitetu 12. februara primili su zaposleni na COVID odjeljenjima u Univerzitetskom kliničkom centru RS-a u Banja Luci.

    Radiosarajevo.ba