Author: Ramiza Hadžić

Potraga za poslom u Bosni i Hercegovini putem online platformi postaje ustaljena praksa. I dok mnoge kompanije i dalje objavljuju oglase za slobodna radna mjesta na vlastitim web-stranicama, značajan broj njih okreće se trećim online platformama kako bi dosegle širu bazu kandidata, ili koriste i vlastite kanale kao i platforme za traženje posla.

Kako bismo napravili uvid i vidjeli kako ove godine “diše” tržište rada u BiH, pretražili smo stranicu MojPosao.ba, jednu od najkorištenijih platformi za zapošljavanje u zemlji. iako je broj onih koji traže posao ili nude posao, u stvarnosti veći, jer ne treba zaboraviti ni privatne preporuke za određene pozicije, po broju oglasa na njenoj stranici može se naslutiti ko zapošljava, koje firme, odnosno sektori su trenutno u deficitu kada je riječ o radnoj snazi, a koji od njih rastu i imaju potrebu za kvalifikovanom radnom snagom, ali i koje vještine su trenutno na tržištu tražene.

Poslovi bez ijednog oglasa

Od preko 2000 objavljenih oglasa za posao, u top 20 su: Komercijala, prodaja (443 oglasa), ostalo (automehaničar, radnica u restoranu, bravar itd.) 281, transport, skladištenje i logistika (258), proizvodnja (228), elektrotehnika, mašinstvo (162), građevinarstvo (143), administrativne i slične usluge – 107, ekonomija, finansije, računovodstvo (81), menadžment i upravljanje (82 oglasa), zdravstvo (82), ugostiteljstvo i turizam (79), zanatske usluge (78), biotehnologija i farmacija (57), IT sektor (59), bankarstvo (34), mali oglasi (fizerka, kuharica itd.) 38 oglasa, ljepota i zdravlje (23), pravo (23), telekomunikacije (23) i saobraćaj i komunikacije (21).

Pet sektora u kojima nije objavljen nijedan oglas su:Ekologija, grafička industrija, mediji, prevoditeljske usluge i rudarstvo.

Krajem februara ove godine, zvanični podaci o tržištu rada pokazali su da je u Bosni i Hercegovini na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja bilo 324.314 osoba.

Kadrovi se proizvode, ali trebaju li tržištu?

Zaposlenje su najviše tražili nekvalifikovani radnici (94.734), 4.445 nezaposlenih osoba bile su polukvalifikovane ili bez stečenog zanimanja, ali sa nekom vrstom stručne specijalizacije, niža stručna sprema naprimjer. 101.800 kvalifikobani radnika je krajem drugog mjeseca tražilo poao, visokokvalifikovanih a nezaposlenih je bilo 682 osobe, a to mogu biti CNC operateri, zidari, automehaničari, električari, radnici drvne i metalne industrije i slično. Posao sa srednjom stručnom spremom tražile su 92.123 osobe, sa višom stručnom spremom 5.046, a sa visokom stručnom spremom 25.484 osobe.

Postavlja se pitanje zašto se u BiH proizvode kadrovi koji ne odgovaraju realnim potrebama privrede? Jer, iz navedenog da se zaključiti da više od 25 hiljada osoba sa visokom stručnom spremom je nezaposleno, i njihova diploma nije garancija da će pronaći posao, naročito ako ne odgovara traženim sektorima (npr. tehničke nauke nasuprot društvenih).No, on što ulijeva optimizam iz ovih podataka, je da je broj nezaposlenih sa višom stručnom spremom visokokvalifikovani radni kadar relativno nizak, te da ovi kadrovi, koji su specijalizirani za određenu oblast lakše pronalaze posao.

Forbes.BiH

Na području Federacije Bosne i Hercegovine trenutno ima oko 8.000 klizišta od kojih je oko 2.000 aktivnih, a ostalo su pasivna kliziišta. Od toga, samo na području Kantona Sarajevo registrovano je 1.141 klizište. Po mišljenju stručnjaka iz te oblasti, glavni uzročnik pojave klizišta, na žalost, je ljudski faktor.

Klizišta koja su prioritetna za sanaciju, po informaciji Federalne uprave civilne zaštite, nalaze se na području općina Stari Grad Sarajevo, Maglaj i Jablanica te lokalitetima na području Konjica, Kreševa i Fojnice.

Profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Adis Skejić, kaže da ljudi često pri gradnji na kosinama zanemaruju rizik od klizišta i izvode radove koji nisu u skladu s pravilima struke.

„Kada se sve to spoji s obilnim padavinama ili naglim topljenjem snijega, pokretanje klizišta gotovo je neminovno. Poseban problem predstavlja i zapuštena komunalna infrastruktura, prvenstveno vodovodna i kanalizaciona mreža, naročito u urbanim padinskim područjima“, navodi profesor Skejić.

Na pitanje da li je u Federaciji BiH izvršeno mapiranje svih klizišta, aktivnih i pasivnih, Skejić kaže da nije, iako postoje određene baze podataka, ali ne obuhvataju ni blizu sve što bi trebalo biti obuhvaćeno.

Uglavnom se radi o mapama stabilnosti terena formiranim na osnovu kvalitativne procjene stručnih osoba, koja je prilično subjektivna, ili o konturama kliznog tijela za koje ne postoje nikakve dodatne informacije.

Kanton Sarajevo je, ističe on, najdalje otišao u pogledu kategorizacije terena sa aspekta stabilnosti kosina, ali i ta baza zahtijeva ozbiljnu reviziju.

Generalno, naglašava Skejić, Bosna i Hercegovina dosta zaostaje u odnosu na evropske standarde, kada je riječ o sistemskom upravljanju rizicima od klizišta i digitalizaciji podataka o klizištima.

„Pomalo je tužno da čak ni za ozbiljna potencijalna klizišta većih razmjera koja mogu ugroziti ljudske živote i ključne infrastrukturne objekte, nemamo kontinuiran monitoring pomjeranja tla. Implementacija takvih sistema ključna je za pravovremeno prepoznavanje i prevenciju opasnosti“, ističe Skejić.

Kontinuiran monitoring pomaka tla i pritiska vode u tlu, smatra Skejić, od ključne je važnosti i nakon provedenih mjera sanacije klizišta, jer bez potvrde da nema prirasta pomaka ne može se sa sigurnošću tvrditi da su sanacione mjere bile uspješne.

Dvojaki su problemi tokom sanacije klizišta, a javljaju se i u fazi projektovanja i tokom izvođenja radova na sanaciji.

„Glavni problem pri projektovanju predstavlja nedostatak pouzdanih informacija o ponašanju padine prije i u trenutku klizanja – da li je padina već bila aktivna, kakvo je bilo stanje podzemnih voda i slično. Bez toga je teško potpuno razumjeti šta se desilo i kako najbolje pristupiti rješenju. Ipak, postoje inženjerske pretpostavke koje se mogu usvojiti, i to na konzervativan način, tako da rješenje bude sigurno čak i kada svi podaci nisu potpuni“, pojašnjava Skejić.

Kad dođe do izvođenja radova, tu su problemi s nepristupačnim terenima, otežanim radom u lošim vremenskim uslovima.

Nerijetko, kaže Skejić, tokom izvođenja radova dolazi do novih saznanja o inženjersko-geološkim uslovima, što dodatno komplicira situaciju i zahtijeva prilagođavanje projektovanog rješenja tokom izvođenja.

Klizišta su nepredvidiva, potvrđuje i Muris Mujkić, inženjer geologije Zavoda za izgradnju KS, i teško je odrediti jasne prioritete saniranja.

„Procedure istraživanja, izlazak na teren i sanacija klizišta su mukotrpne i dugotrajne, a komplikovana zakonska regulativa, rješavanje imovinsko pravnih odnosa, osiguranje potrebnih finansijskih sredstava, znatno utiču na postupke hitnih sanacija klizišta“, navodi Mujkić.

Također, problem je i nedostatak monitoringa klizišta na području KS, osim u pojedinačnim slučajevima, jer bi dao jasnu odrednicu, koja klizišta bi bila prioritetna za sanaciju.

„Problem predstavlja i nelegalna i nekontrolisana gradnja na padinskim područjima grada Sarajeva. Zbog svega navedenog postupak hitne sanacije klizišta traje jako dugo“, istakao Mujkić.

Prema pozivu za sufinansiranje općine delegiraju prioritetna klizišta prema čemu se raspoređuju predviđena sredstva.

U finasiranje ili sufinasiranje klizišta u Kantonu Sarajevo uključene su općine, Kantonalna uprava civilne zaštite KS, Zavod za izgradnju KS, Federalna uprava civilne zaštite, najčešće prema pozivu za sufinasiranje sanacije klizišta općinama koje delegiraju prioritetna klizišta.

federalna.ba/Fena