Već peti dan pripadnici specijalističkog tima za potragu i spašavanje Uprave civilne zaštite RS angažirani su u gradu Kahrimanmaraš, epicentru katastrofalnog zemljotresa koji je u ponedjeljak pogodio dijelove Turske i Sirije. Kaže da se život u ovom gradu još dugo neće vratiti u normalne tokove.
– Turski narod se organizuje, mehanizacija je na svakom koraku, dolazi humanitarna pomoć, još uvijek dolaze i spasilački timovi iz raznih zemalja.
Vidim da se neke prodavnice počinju otvarati, ali struje i dalje nema u gradu pa je komunikacija veoma otežana. Radi se na raščišćavanju ruševina, traje potraga za preživjelima, ali uglavnom se izvlače nastradala lica – kazao je Nenad Ćuk za portal “Avaza”.
Još uvijek stiže pomoć
Brojne zgrade su uništene, ali ni u one koje su ostale uspravne stanovnici ne smiju ulaziti.
– Svi su ispred, spavaju u šatorima, na punktovima se dijele hrana, voda i odjeća – dodaje Ćuk.
Svi pripadnici tima sa tridesetak spasilaca su dobro, a tokom potrage vodi se računa o njihovoj sigurnosti, jer prijeti opasnost od urušavanja objekata, a česta podrhtavanja tla su uobičajena pojava.
Nema nade da će biti preživjelih
Žalosti ih što preživjelih nema, ali ni nade da će ih biti, jer mnogo vremena je prošlo od katastrofe.
– Najgore je što se to desilo u ranim jutarnjim satima, dok su ljudi još spavali, svi su bili u kućama i mislim da je to glavni problem što toliko stradalih ima.
Nisam stručnjak za zemljotrese, ali da se to desilo popodne ljudi bi bili na poslu, negdje vani i ne bi se ovolika tragedija dogodila – ističe Ćuk.
Bh. spasioci koji su trenutno u Kahrimanmarašu, Hataju i drugim razorenim gradovima po prvi put se suočavaju sa prizorima tako masovnog stradanja. Ćuk kaže da sve što vide oko sebe izaziva emocije.
Strašni prizori
– Sigurno da niko od nas nije imao ovakvo iskustvo, jer i u Turskoj kažu da je ovo najrazorniji zemljotres u zadnjih 100 godina. Ovo je katastrofa strašnih razmjera. Sve vas potresa. Potresaju vas ljudi koji stoje ispred svojih zgrada, gledaju u ruševine u kojima su zatrpani njihovi bližnji a ne mogu ništa učiniti.
Vuku vas za rukav da vi nešto učinite a vi bespomoćno gledate jer to može samo teška mehanizacija da raščišćava. Onda pokušate s potražnim psom pronaći nekoga u tim nekim vazdušnim džepovima u šupljinama između ploča koje su se srušile.
Osluškujete, pa se od silne želje da nekog nađete ljudima učini da se nešto čuje. Strašni su to prizori, porodice su ostale zarobljene pod ruševinama – kaže Nenad Ćuk, zamjenik direktora RUCZ i vođa tima u Kahrimanmarašu, za portal “Avaza”.
