Prije više od pola godine ugašene su peći za proizvodnju silicijskog metala italijanske firme Metalleghe Silicon u Jajcu, koja je u prošloj godini bila među deset najvećih izvoznika iz Bosne i Hercegovine. Uz složene odnose na tržištu, ključni razlog za njihovo gašenje, a time i za neizvjesnu sudbinu 160 radnika, jeste visoka cijena električne energije. U istoj su situaciji i radnici ove firme u Mrkonjić-Gradu, ali i oko 400 njihovih kooperanta iz oba entiteta. Ako se ne pronađe rješenje, od septembra bi svi oni mogli stati u red za kartu bez povratka. Tako je gotovo sedam punih mjeseci.
Kada su u pogonu bile sve tri elektrolučne peći, osiguravale su egzistenciju za 160 jajačkih porodica. Od 23. januara ove godine sve je stalo.
„Ni fabrika u Mrkonjiću ne radi od početka februara i mi pokušavamo i u jednom i u drugom entitetu pronaći način da se spasi industrija u BiH, da se zadrže ljudi“, kaže Jelena Kuridža, direktorica Metalleghe Silicona Mrkonjić-Grad.
Od 2019. pa sve do početka ove godine uspijevali su, kaže, održati proizvodnju, kupujući električnu energiju na berzi. Nažalost, uz činjenicu da, za razliku od evropskih zemalja, naša država nije uvela sistem poticaja za elektrointenzivnu industriju, apsolutno nekonkurentnim učinila ih je gotovo trostruko viša cijena električne energije
„To znači da bismo u ovom momentu, sa ovom cijenom električne energije, morali da plaćamo skoro 60 miliona maraka na godišnjem nivou“, navodi Janja Rudić, direktorica Metalleghe Silicon PJ 1 Jajce.
S ciljem očuvanja šanse za novi početak proizvodnje, uz raspoređivanje radnika na sporedne poslove, sve vrijeme isplaćuju im plaće, no strah od otkaza i budućnosti sve je veći.
„Svi smo u nekoj depresiji, brinemo se. Brinemo se prvenstveno za naš posao, za naše porodice. Svaki dan je dan neizvjesnosti – hoćemo li se vratiti i šta nas čeka“, objašnjava Sanjin Žuna, predstavnik Vijeća zaposlenik.a
Radnik Željko Jukanović napominje kako ide zima: „Tu su krediti, djeca u školu polaze. Kud će, šta će? Danas rade, sutra im može reći – nemojte dolaziti više, gotovo je“.
I dok porodice oko tri stotine zaposlenih u Jajcu i Mrkonjić Gradu, ali i četiri stotine kooperanata, strahuju za vlastitu budućnost, posebno ih boli činjenica što svakodnevno slušaju informacije o povećanju prihoda od prodaje električne energije. Znaju oni dobro da je tom rezultatu doprinijelo gašenje proizvodnje u njihovoj fabrici.
„Apsolutno nije došlo do povećanja proizvodnje električne energije, nego do smanjenja potrošnje – mnoge industrije su ugašene“, tvrdi Rudić.
Opstanak ove proizvodnje, ali i sudbina nekoliko stotina porodica, ovisi od električne energije koju izvozimo. U suprotnom – posljedice su katastrofalne.
„Mi nakon augusta vjerovatno nećemo imati mogućnost da iz svojih izvora nastavimo finansirati radnike i plaćati obaveze za bruto plate“, upozorava Kuridža.
I jajački načelnik Edin Hozan (SDA) se pridružuje apelima: „Ako im ne omogućimo da taj resurs koji BiH ima dobiju – ne po povlaštenoj nego realnoj cijeni – vjerovatno ovi ljudi više neće raditi, a ni živjeti u Jajcu i BiH“.
A onda niko u ovoj zemlji neće moći kazati kako nije odgovoran za sudbinu ovih radnika i njihovih porodica, ali i onih koji se odluče ulagati u ovu zemlju. I ne samo njih nego i svih onih koji nemajući kud moraju ostati ovdje. Do kraja.
federalna.ba
