Tokom jula žiri u sastavu Amer Tikveša, Dragana Bogdanović i Lamija Begagić (imena poredana abecednim redom) pročitao je 57 radova pristiglih na konkurs za nagradu Šukrija Pandžo. Autorice i autori odgovarali su na temu Gdje su danas roditelji u školi, a nakon prvog kruga čitanja, žiri je odabrao i pažnji nastavnika, roditelja i ostalih čitateljki i čitatelja preporučio trinaest autorskih eseja, da bi u drugom krugu bilo odabrano njih šest.
Nakon posljednjeg kruga čitanja, žiri je, na koncu, izabrao tri rada koja će biti nagrađena.
Prije samih imena, evo i kratkih utisaka članova i članica žirija.
Lamija Begagić kaže da je sve vrijeme čitanje radova bila uzbuđena jer je razumjela da na portalu Školegijum nastaje platforma na kojoj se može razgovarati i pisati o ulozi roditelja u školi i svim aspektima njihovog upliva u redovno obrazovanje djece.
Shvatila sam da postoje ljudi koji o tome imaju šta reći bez obzira na ugao iz kojeg gledaju i govore i svjesna sam da su se otvorila brojna vrata i da su mnogi radovi postavljali pitanja i nudili odgovore, bilo da su o funkcijama domaćih zadaća, roditeljskim tijelima u školi ili preplitanju ovlasti i kompetencija. Kao i u svakom ovakvom poslu, važnije je stvaranje baze, nego biranje najboljih u takvoj bazi. No, pravila su jasna, pa smo ipak, posvećeno, odradili i taj dio posla i za nagradu i čitanje preporučili tri rada, kaže Lamija Begagić.
Dragana Bogdanović je jako zadovoljna što je bila dio ocjenjivačkog tima i primjećuje da su u radovima zastupljeni najrazličitiji stilovi pisanja.
Razvijena je empatiju za sve napisane radove, sve ih možemo zagrliti jer pišu o našoj djeci i o onome sa čim se suočavaju u odrastanju, učenju, u žrvnju zvanom odgojno-obrazovni sistem i proces. Formirali smo jednu vrstu repozitorija ovih radova i otvorili mogućnost za pobiranje različitih vrsta radova u repozitorij sa širokom tematikom odgojno-obrazovnog procesa, različitih aspekata, sa specifičnim terminima, metapodacima, terminologijom vezanom za odgojno-obrazovnu problematiku koja može činiti jednu vrstu tezaurusa, kaže Dragana Bogdanović.
Amer Tikveša smatra da su svi radovi pristigli na konkurs značajni jer pokazuju šta tišti njihove autorice i autore.
Ti ljudi su roditelji, nastavnici, ponekad i jedno i drugo, a nekad opet učenici i studenti, dakle direktni sudionici nastavnog procesa. Ono što su pisali se mora uzeti ozbiljno prilikom bilo kakvih pokušaja unapređenja nastavnog procesa. To je jedan impozantan spisak obrazovnih problema, ali i prijedloga rješenja, od prilagođenosti nastavnih sadržaja uzrastu djeteta preko težine školske torbe do odgojnih principa koji se primjenjuju u kući i u školi. Dakle, nisu to radovi pisani isključivo zbog želje za nagradom, nego i da ukažu na neke probleme i predlože rješenja, te se stoga svi oni koje tema konkursa zanima ne bi smjeli zadržati na nagrađenim radovima, nego pročitati i ostale. Naravno, nagrađeni su najbolji, ali ta ocjena uključuje i mnoge druge stvari koje nemaju veze s kvalitetom činjenica iznesenih o ulozi roditelja u procesu obrazovanja – tiču se i stila i pismenosti i korištenja i brojnosti izvora, analitičko-interpretatorskog umijeća, jasnoće i slično. No, većina ima tu kvalitetu da nam govore šta trebamo mijenjati da bismo poboljšali obrazovni proces, odnosno ulogu roditelja u njemu, pojašnjava Amer Tikveša.
I, evo imena pobjednica.
Treću nagradu osvojila je NINA KURT sa radom koji novi naslov Linija razgraničenja odgojno-obrazovnih ustanova i roditelja koja ima pozitivan efekat na dijete.
Nina Kurt slijedi zadatu formu i u svom eseju navodi i određene reference i podatke koji se tiču uključenosti roditelja u ispunjavanje školskih zadataka učenica i učenika, ali i propituje takvu vrstu roditeljskog angažmana. I ovaj rad, kao i niz drugih pristiglih na konkurs, s pravom propituje valoriziranje znanja kroz ocjenjivanje, te nepostojanje linije razgraničenja između prostora roditelja i prostora škole, a žrtva tog nereda uvijek su djeca.
Druga nagrada pripala je NEDŽLI KRNJIĆ koja je poslala rad Po utrtom putu razuma i osjećanja (objektivno, subjektivnije, da subjektivnije ne može).
Rad je koncipiran u tri cjeline, gdje svaka na vrlo precizan način analizira, daje uvide i nudi prijedloge. Prva cjelina prati zakonski okvir, obaveze, odgovornosti, prava, dužnosti. Pisan stilom koji odgovara formi eseja, ovaj dio donosi i zanimljive vanjske reference i poziva se na radove drugih autora na zadanu temu.
Druga dva dijela nešto su, kako i sam dodatak naslovu kaže, subjektivnija, jer su pisana iskustveno, iz perspektive bivše učenice i roditeljke budućih školaraca. Dok autoricu kao majku prate razumljive dileme i dvojbe o njenoj ulozi u obrazovanju svoje djece, u dijelu koji je podsjećanje na njeno školovanje dragocjene su metode i doprinos njenog oca, koji mogu biti sjajna vodilja svakom ko promišlja ulogu roditelja u školi.
Pobjednica ovogodišnjeg konkursa Šukrija Pandžo i dobitnica prve nagrade je IVONA MARIJANČEVIĆ, čiji rad nosi naslov Roditelji i škola, Venov dijagram.
Ivona Marijančević svoj doprinos temi daje iz dvostruke perspektive: roditeljske, i nastavničke. Uz jako dobru strukturu i analizu postojećeg stanja, ono čime ovaj rad naročito plijeni pažnju jesu prijedlozi, rješenja i inovativne ideje kakve nedostaju ostalim pristiglim radovima.
Autorica prepoznaje školu kao prostor u kojem i roditelji moraju dati svoj doprinos, ali ne samo kao osobe upisane u školske knjige svojim imenima, prezimenima, zanimanjima i nacionalnostima, već i svime onim što oni jesu mimo zadanih kutijica u koje su smješteni. Potičući njihov angažman u oblastima, interesima i hobijima u kojima su dobri i preplićući njihova polja djelovanja sa dječijim, roditelji bi se u školi osjećali dobrodošlijim, imali bi svoj prostor djelovanja koji ne ulazi u kompetencijski prostor nastavnog osoblja, a opet čini školu sretnijim mjestom za djecu.
Škola kakvu sanja Ivona Marijančević mogla bi biti škola po mjeri djece, a uz zajednički trud, rad i odgovornost škole i roditelja.
