Author: admin

Malak JANJ doo Donji Vakuf  učestvuje na Sajmu namještaja MOW  koji se od 16. Do 20. Septembra održava u Njemačkoj. Sajam MOW spada među vodeće sajmove namještaja u Evropi i predstavlja izuzetnu priliku proizvođačima namještaja da svoje proizvode i novitete prezentiraju trgovcima i kupcima namještaja u Njemačkoj i šire.

Malak JANJ proizvodi vrhunske čvrste i dugotrajne krevete od punog drveta, hrasta, hela/smreka, modernog i rustikalnog dizajna u širokoj paleti boja.

Iz firme Malak JANJ doo Donji Vakuf  najavljuju učešće na Međunarodnom sajmu namještaja i interijera IMM Cologne 2019. Na zajedničkom štandu Bosne i Hercegovine svoje izvozne kolekcije predstavit će osam bh. kompanija.

Radi se o jednom od najvećih sajmova u svijetu u ovoj branši, a nastup bh. kompanija realizira Vanjskotrgovinska komora BiH (VTK BiH) u saradnji i uz financijsku podršku Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, te USAID WHAM Projekta – Projekat razvoja radne snage i većeg pristupa tržištima Američke Agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Prema informacijama iz Vanjskotrgovinske komore BiH gdje je nedavno održan pripremni sastanak za ovaj sajam, na grupnom štandu BiH izlagat će: Boksit a.d. Milići, Bosnian Beech Board d.o.o. Visoko, Domus Arredi d.o.o. Zenica, FEF Export Import d.o.o. Sarajevo, H.M.M. d.o.o. Gradačac, Lignacoin d.o.o. Teslić, Malak Group d.o.o. podružnica Janj Donji Vakuf, te Senex d.o.o. Čelić.

Te kompanije će biti korisnice subvencije u troškovima nastupa koje osiguravaju VTK BiH, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i USAID WHAM projekt, te će imati punu organizacionu i savjetodavnu podršku u pripremi za sajam, što uključuje i mogućnost povezivanja sa potencijalnim stranim partnerima na sajmu.

Sajam IMM Cologne bit će održan od 14 do 20. januara naredne godine u Njemačkoj, a paviljon BiH od 209 metara kvadratnih bit će smješten u Hali 5.1 (segment ‘Prime’) na sajmištu ‘Koelnmesse’. Izvoz namještaja iz BiH konstantno raste i u prvoj polovini ove godine njegova vrijednost je iznosila 604 miliona KM.

Mješovita srednja škola Donji Vakuf posredstvom SHL Fondacije realizira projekt „Učionice na otvorenom“.

Učionica na otvorenom predstavlja novi kreativni koncept nastave i primjenjive su za sve uzraste i sve vrste obrazovanja. To je inovativan način proučavanja s ciljem motiviranja učenika za aktivno učestvovanje u nastavi.

„Obzirom da ne posjedujemo adekvatnu učionicu unutar zgrade, prilagodljivu eksperimentalnom načinu rada i održavanja nastave,  realizacija ovakvog projekta od velikog je značaja za našu školu“, kazala je Orhana Kosterović, profesorica geografije u MSŠ Doni Vakuf.

Ovim projektom biće realizirano nekoliko aktivnosti koje su usmjerene isključivo na školsko dvorište, školski park i vanjski dio škole. Pored učionice na otvorenom sa adekvatnim rasporedom mjesta za sjedenje i inovativnom školskom tablom,  učenici će izraditi i sunčani sat između ulaza u školu i učionicu, označiti stabla u školskom parku te popraviti klupe u parku i postaviti nove kante za smeće.

Kako bi učionica na otvorenom imala cjelokupan izgled, učenici su prefarbali vanjski zid zgrade koji je bio uništen raznim natpisima i grafitima, te su oslikali Sunčev sistem.

„U realizaciji projekta uključeni su učenici i profesori škole ali i lokalna zajednica koja se još jednom nesebično uključila u projekt koji doprinosi boljem izgledu našeg grada. Rezultati učionice na otvorenom služit će osnovcima, srednjoškolcima ali i mališanima iz vrtića, i ostaje da služi budućim generacijama. Pokazali smo i učenicima i našim sugrađanima da učenje na otvorenom može biti zanimljivo i praktično“, istakla je Almedina Zahirović, mentor projekta ispred SHL Fondacije.

Pored „Učionice na otvorenom“, putem SHL Fondacije nedavno je realiziran projekt „Street art – Uljepšajmo našu sredinu“ u Donjem Vakufu.

„Učionica na otvorenom“ trebala bi svečano biti otvorena naredne sedmice.

Omladinska fondacija Schüler Helfen Leben (Učenici pomažu život)  usmjerena je na stvaranje uvjeta za uspješnu budućnost mladih u Bosni i Hercegovini, kroz razvijanje kapaciteta mladih kako bi postali društveno angažirani i aktivno uključeni u donošenje odluka u svojim zajednicama.

JU Centar za kulturu, informisanje i sport Donji Vakuf u sklopu Programa obilježavanja 14. septembra – Dana općine Donji Vakuf objavila je  konkurs za kratku priču.

Cilj je da se pored redovnih programskih sadržaja obilježavanja Dana općine Donji Vakuf aktivno radi na promociji pisane riječi talentovanih autora i na taj način ostvari doprinos unapređenju kulture stvaralaštva na području općine Donji Vakuf.

Tema konkursa bila je slobodna. Najuspješnija nagrađena priča „ Sasvim običan dan“   Muje Adžemovića iz Gornjeg Vakufa/ Uskoplja. Nagrada za najbolju kratku priču iznosi 200 KM. Nagrađenu priču možete pročitati u nastavku:

Sasvim običan dan

Ona se nemirno prevrće na lijevoj strani kreveta. Sparina se kao promiskuitetna srednjovječnost lagano, tiho, i sa krivnjom uvlači kroz dva širom otvorena prozora, ali i kroz vrata sa suprotne strane. Zvanično je – danas, jula desetog, promaha se uhvatila noge! On je gleda kako spava, kako se njen san bori sa okolnom fizikom i kako to sve izgleda ljepše od Vivaldijevog proljeća. To je jedino doba dana da spokoj, višesatni spokoj, ulazi u njihov mali stan…

Jutro je. Ono se na vakufskim cestama prvo očitava po dvojici starijih komunalaca. U hijerarhiji svitanja naše čaršijice prvo se čuje metla, pa grane sunce. I tako krene…

On je već odavno na trpezarijskoj stolici, ispija jutarnju kafu, crnu, bez šećera, i broji preostalu crkavicu. Na stolu je i Drina, zidarka. U Bosni prvih deset dana mjeseca prođu. Drugih deset se vuku. Trećih deset pužu. Danas je početak ovih drugih. Finalna cifra sa stola govori da će i ovo biti još jedan mjesec za preživjeti. Iz Drine se izvija kotlinski krivudava linija. Ona, plavičasta i gusta, grabi ga plafonu kojeg su planirali okrečiti ove godine…

Ona se budi. Još uvijek snena, bez papuča na nogama i sa šnalom u kosi, prilazi njemu i obmotava mu se oko vrata, kao malo teži i malo življi lančić. On uzvraća svojim mršavim, potamnjelim rukama. Tišina. U toj tišini, njegov prsten je sve što svijetli…

Rastali su se na izlaznim vratima haustora. Garsonjera je ostavljena na nemilost julskom zvizdanu, a oni odlaze prema svojim poslovnim sudbinama. On radi u metal industriji na samom kraju grada. Tu je po prvi put u životu naučio šta znači riječ emulzija, kako se vadi špena iz oka i koliko je treća smjena zapravo duža i mučnija od prve dvije. Ponekad, kada sjedi na pauzi s kolegama s kojima i ne priča nešto mnogo, prisjeti se srednjoškolske knjižice. Mislima pretura po pročitanim lektirama, osvojenim takmičenjima, silnim brigama o prosjecima. Kako je završio ovdje? Da li zaista i on vrijedi onoliko koliko vrijede i njegove kolege koje se čine sretnima, pričaju vulgarno jeftine viceve i u pauzama puštaju isključivo treš od muzike?

Ona radi u mesnici. Tamo postoje dobri i loši dani. Dobri su oni iza pulta, na dane daleko od pijace, kada narod izričito poseže sa faširanim mesom iz refuze. Loši su oni iza daske, sa satarom. Pijace i teletine s kostima. Tada joj ruke traže utočište u vodi, hladnoj vodi. I dugometražni mir… U tom miru, i ona se prisjeća, mature, svoje crvene haljine i visokih potpetica. Prisjeća se i njega, koji joj je još mnogo prije tog dana bio pratnja. I ljubav. I pratnja. I ljubav. Kako je dospjela ovdje? I zašto joj ruke, njoj, miss onako važne mature i ljupkoj djevojčici sa vječitom šnalicom, sad hronično smrde na sirovo meso..?

Kasno popodne. On baca nogu pred nogom, smišljajući kako ukrasti julu ono što mu je od dana preostalo. Nije zadovoljan svojim životom, ali nju ne bi mijenjao. Zna da za nju živi, da za onih par sati nad njenim usnulim bićem radi.

Ona ga nazire pred starim hotelom i čeka pored haustora. Taj omanji ritual, onih nekoliko koraka pred ulazak u garsonjeru, pobjeđuje svaku realnost. To je momenat u kojem duša dušu okrijepi, iako tijelo pati od svakojakih rana odlazećeg radnog dana. On stiže, ljubi je u čelo i obmotava svoju desnu ruku oko njenog vrata. Ona je nestrpljiva, migolji se u tom obruču i gleda ga staklasto sjajnim očima. Atmosfera dolazi do usijanja. Ključ je u bravi. Jedan potez do otvorenih vrata.

-Trudna sam.

U hodniku potrošene garsonjere juli ostade pobijeđen.