Novembar, decembar i januar su mjeseci koji gradovima širom Bosne i Hercegovine donese jednu vrlo neugodnu i opasnu pojavu: smog.
Smog je tip zagađenja, a sama riječ je nastala kao neka vrsta složenice od engleskih riječi smoke (dim) i fog (magla).
Gradovi u razvijenim dijelovima svijeta koji su imali ovaj problem, uspjeli su ga prevladati, zahvaljujući strogim i jasnim regulativama.
Atmosferska pojava
Međutim, čini se da se kod nas smog doživljava kao uobičajena atmosferska pojava te da ne treba raditi na njegovom smanjenju. Nažalost, svijest o utjecaju smoga na zdravlje kod nas još nije na visokom nivou, piše na blogu Quantum of Sciencea.
Smog je smjesa raznih polutanata, koja se stvara pod određenim atmosferskim uslovima. Ova smjesa uključuje čestice veličine 2.5-10 mikrona, tzv “particulate matter”, te se ove čestice, u ovisnosti o dijametru, skraćeno obilježavaju kao PM2.5 I PM10.
Ova komponenta smoga ima promjenljiv sastav, a mogu je činiti čestice različitih anorganskih soli poput sulfata, nitrata, amonijuma, različite kristalne čestice i metali, aldehidi, policiklični aromatski ugljikovodici te mikrobi. Plinovitu faza ove smjese čine ugljenmonoksid, razni oksidi nitrogena te ponekad i oksidi sumpora i ozon.
Upravo su PM ona komponenta smoga koja se često označava kao “lebdeće čestice”. Poseban oblik smoga je fotokemijski smog, koji nastaje usljed djelovanja UV zraka na ozon, okside nitrogene te razne volatilne organske spojeve prisutne u zagađenom zraku, poput raznih aldehida.
Izvori zagađenje mogu biti antropogeni i prirodni, ali, s obzirom da u sezoni smoga obično nema požara niti je naša regija poznata po vulkanskoj aktivnosti, praktično sav smog i zagađenje zraka uopšte možemo pripisati čovjekovoj aktivnosti I nepostojanju odgovora na ovakve situacije. Izvori zagađenja su motori sa unutrašnjim sagorijevanjem, loženje te industrijska djelatnost.
Na naše zdravlje smog djeluje tako što izaziva iritaciju disajnih puteva – kašalj, pogoršava zdravlje oboljelih od astme, izaziva oštećenje pluća pri dugotrajnom izlaganju, iritira oči i može izazvati upale očnog kapka i oka te iritira kožu. Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2013. godine, izlaganje PM2.5 skraćuje životni vijek za 8.6 mjeseci.
S obzirom na promjer, ovakve čestice mogu lako dospjeti u organizam putem respiratornog trakta i često se povezuju sa signifikantnim porastom oboljevanja od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti te sa većom stopom smrtnosti. Smog pogoršava kliničku sliku kod astmatičara, a, uz pušenje, jedan je od glavnih razloga povećanja stope obolijevanja od raka pluća. Policiklični aromatski ugljikvodici su dokazano karcinogene supstance, a metali i soli izuzetno toksični. Najugroženije grupe stanovnika su starije osobe, djeca i osobe sa hroničnim bolestima respiratornog sistema.
Harvardska Studija šest gradova, u kojoj je u periodu 1974. – 2009. praćen odnos koncentracije PM2.5 i stope smrtnosti u šest gradova SAD poznatih po smogu, pokazala je kako smanjenje lebdećih čestica u zraku utječe i na smanjenje stope smrtnosti. Srednje godišnje smanjenje PM2.5 od 2.5 mikrograma po kubnom metru koreliralo je sa smanjenjem stope smrtnosti u iznosu od 3.5%. Studija sprovedena u Švicarskoj, u kojoj se pratio odnos alergija i respiratornih bolesti djece i zagađenosti zraka, pokazala je kako je smanjenje PM10 u zraku u korelaciji sa smanjenjem respiratornih i drugih simptoma kod djece, koji uključuju suh kašalj, bronhitis, prehlade, noćni kašalj i konjuktivitis.
Prema izvještaju UNICEF-a iz oktobra 2016. (“Clear the air for the children”), zagađenje zraka je direktno povezano sa obolijevanjem od upale pluća i drugih bolesti respiratornog sistema koje su uzrok 1 od 10 smrtnih slučajeva djece ispod 5 godina života. Rad objavljen u Nature pod nazivom “The Contribution of Outdoor Air Pollution Sources to Premature Mortality on a Global Scale” iz 2015. godine donosi vrlo lošu prognozu: smatra se da će smrtnost djece do pete godine života usljed akutnih bolesti donjeg respiratornog sistema povezanih sa zagađenjem zraka porasti za oko 50% do 2050.
Ta predviđanja su u skladu sa projekcijama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) da će do 2060. broj prijevremenih smrtnih slučajeva usljed lošeg kvaliteta zraka iznositi 6.9 miliona. Studije pokazuju i kako PM2.5 negativno utječu na kognitivni razvoj djece, s obzirom na to da ove čestice mogu ući u krv, a a zbog nedovoljne razvijenosti barijere krv-mozak, i u mozak. Zagađenje zraka se povezuje i sa većim brojem slučajeva autizma i shizofrenije te sa povećanim brojem prijevremenih poroda.
U dokumentu UNICEF iz decembra 2017. godine, “Danger in the Air” koji možete pronaći na ovom linku, piše kako je 17 miliona djece do jedne godine starosti ugroženo usljed zagađenj zraka jer čestice u zagađenom zraku ometaju pravilan razvoj mozga. Prema ovom dokumentu, postoji veza imeđu smanjenog verbalnogIQ, spobnosti pamćenja i slabijih rezultata na testovima kod djece izložene zagađenom zraku.
Postoji niz studija koje pokazuje kako čestice u zagaćenom zraku potiču inflamacije u nervnom tkivu mozga, što dovodi do promjena u razvoju mozga. Jedna od takvih studija je ova, objavljena u časopisu Translational Neuroscience (2016.) pod naslovom “How air pollution alters brain development: the role of neuroinflammation” U Frontiers of Human neuroscience je 2014. objavljen rad “Air pollution and detrimental effects on children’s brain. The need for a multidisciplinary approach to the issue complexity and challenges” koji pokazuje kako zagađenje zraka negativno djeluje na razvoj mozga. Također, izloženost zagađenom zraku djetinjstvu povezuje se sa određenim bihevioralnim problemima u kasnijoj dobi, poput ADHD, tjeskobe i depresivnosti.
Također, zagađen zrak uzrokuje i neplodnost, tako što utječe na gametogenezu (proces stvaranja gameta, tj. muških i ženskih spolnih stanica – spermatozoida i jajnih stanica).
Zagađenja lebdećim česticama
Prema već spomenutom izvještaju SZO iz 2013. godine, oko 80% zagađenja lebdećim česticama se može spriječiti već postojećim i dostupnim tehnologijama, ali to zahtjeva fokusiranu, koncentriranu i harmoniziranu akciju vlasti na svim nivoima, pojedinaca i industrije. Kako zagađenje zraka, naročito lebdeće čestice, utječu na zdravlje već u malim dozama, to je efikasan menadžment kvaliteta zraka prioritet u svim onim državama koje vode računa o svojim građanima. Svako odbacivanje rezultata već postojećih istraživanja o utjecaju ovog zagađenja na zdravlje kao nedovoljno kredibilnih, predstavlja svojevrsno šarlatanstvo i neozbiljnost.
Oko 90% svjetske populacije je izloženo opasno visokim nivoima zagađujućih supstanci u zraku. Iz Svjetske zdravstvene organizacije je početkom maja 2018. došlo upozorenje kako zagađenje zraka uzrokuje oko 7 miliona smrtnih slučajeva godišnje. Oko 3.8 miliona tih smrtnih slučajeva uzrokovano je zbog kuhanja pri kojem se koriste tvari koje zagađuju zrak, što žene čini naročito ugroženima.
Izor: radiosarajevo.ba
