– Zato nije dobro govoriti da cijene rastu, a građani se bune. Građani se ne bune. Komentari na društvenim mrežama nisu aktivizam – dodao je Bago.
Na pitanje šta građani mogu poduzeti zbog stalnog rasta cijena, a da ima efekta, Bago je odgovorio da olovka na izborima jeste najelegantniji način, ali da je potreban protest, bunt na razne načine.
– Protest nije agresija, paljenje, nered. Bezbroj je primjera gdje su mirni protesti mijenjali vlade. Mi to ne činimo. Mi nismo solidarni ni sa svojom djecom ni sa roditeljima, ni sa samim sobom. Pa imali smo da su ljudi su organizirali proteste s pravom temom, a pojavi se 25 ljudi. Pasivni smo. Veliki broj dinamičnih ljudi je i napustilo ovu zemlju u želji da mijenjaju život. Nema ljudi koji bi mogli nešto organizirati, protest bilo kakve vrste. Ostalo je nas oko dva miliona, 600.000 penzionera. Treba kritična masa za promjenu, a mi nemamo ni masu, a ne kritičnu – stava je Bago.
Svoj stav o tome da su potrebni protesti objasnio je i greškom koji su napravili kao udruženje.
– Mislili smo da se sistem mijenja kroz sistem. Uputili smo brojne krivične prijave zbog prekršaja prava potrošača vezano za komunalije, zdravstvo… i pet godina poslije te prijave i dalje stoje u tužilaštvu. Jednostavno to ne funkcionira – dodao je Bago.
Kada su u pitanju prava potrošača, Bago je kazao da se građani mogu žaliti na bilo koja kolektivna kršenja potrošačkih prava kao što je proizvod s nedostatkom, ali ombudsmen za zaštitu potrošača može dati samo mišljenje koje bi se eventualno koristilo na sudu, ali ne može nikome ništa narediti i to je primjer lošeg zakona.
S druge strane, Bago je istakao da ako je nešto samo skupo, to nije potrošački problem.
– Kada je u pitanju hrana, jasno je do čega je. Mi uvozimo 80 posto hrane i ništa se građani ne pitaju. Ključni uzrok visokih cijena je smanjenje domaće proizvodnje, zapuštanje te oblasti. Poljoprivrednicima su prekršena prava. Oni očekuju subvenciju kakva postoji svugdje u svijetu i bez nje ne mogu opstati – rekao je Bago.
