Author: admin

U okviru obilježavanja „509. Dana Ajvatovice“ u srijedu, 19.06.2019. godine sa početkom u 19 sati u sali Medžlisa IZ Bugojno bit će održana promocija knjige pjesnikinje Jasmine Zuhrić- Šiljak.

Promotori ove zbirke pjesama su mr. Đenana Bajraktarević, književnica Vernesa Manov i sama autorica knjige.

Zbirka pjesama „Korak kama“ sačinjena je od nekoliko ciklusa pjesama. Tematski su pjesme,svakog od pjesničkih ciklusa, različite, a pri dobrom zapažanju uočava se razlika od pjesme do pjesme, i strukturalno i stilski. Upravo, ova raznovrsnost i reklo bi se raznobojnost u  Jasmininom pjesničkom opusu  čitaoca nagna da u taj „odkamenjeni“ prostor  osjećanja pjesnikinje,  njenog poimanja života, svijeta, ovog sada i onog nekad, ugradi i dio svog kamenog zdanja, kule vlastitih emotivnih i misaonih izražajnosti kroz stihove u ovoj zbirci.

Pjesnikinja je odrastala u srcu Hercegovine, gdje nijanse kamena pod užarenim zrakom i najplavetnijim nebom na svijetu, stvaraju svojevrstan, istovremeno i neobičan i vrlo blizak svakome ko voli taj dio naše zemlje, taj kutak svemira u kojem „kamen“ caruje, neuništiv, kako bi onu prošlost nekadašnju „otpjevao „ ili „prepričao“ nama danas, dušom i poezijom onih koji znaju da moraju te korake kroz vrijeme činiti baš ovakvim „Koracima kama“ kakvim odzvanjaju u poetskom izrazu Jasmine Zuhrić- Šiljak.

Ova konstatacija se  može prepoznati kroz stihove:

Kulam kuli kalemove

Kamenove

Krugove,

A na istom jesam.

 Pjesnikinja, iako stotinama kilometara daleko od srca Hercegovine u kojem je iznjedren i njen život,i daleko od tih mjesta, za koje veže motive, ugođaje i reklo bi se i sjete djetinjstva, svakodnevno živeći danas u srcu Bosne čuje u duši i svom iskonu korake kama koji je motiviraju da im posvećuje svoje pjesme. Tako pjesnikinja, svojim znalačkim i emotivnim, a prije svega pjesničkim izrazom, korača , rame uz rame sa historičarima, geografima,  filmskim stvaraocima, slikarima, arhitektama i svima koji se bave izučavanjem kulturno-historijskog blaga naše zemlje i doprinosi  očuvanju vrijednih i važnih elemenata našeg bivstvovanja u ovim godinama kada mnogi brišu važne fakte naše opstojnosti na ovoj zemlji, od davnina do danas.

Riječ promotorke knjige“KORAK KAMA“književnice Vernese Manov

BIOGRAFIJA PJESNIKINJE

Jasmina Zuhrić – Šiljak rođena je 1977. godine u Mostaru. Djetinjstvo je živjela u Zuhrićevini, na Dubravskoj visoravni, između Stoca i Čapljine.

Osnovnu školu završila je na Domanovićima, Srednju elektrotehničku u Mostaru, a zvanje nastavnice bosanskog jezika  i književnosti ostvarila je na Univerzitetu „ Džemal Bijedić“.

Od 1995. do 1999. radila je kao novinar i urednik na Radiju „Hayat“ u Mostaru , te podstakla kulturni razvoj poslijeratne Hercegovine. Učestvovala je u brojnim kulturnim manifestacijama. Objavila je zbirku lirike Cvrkut smrti.

Od 1999. živi u Kljacima. Radi kao nastavnica bosanskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „ Mehurići „ i četverostruka je majka.

 

 

 

 

 

Dramska predstava “Gazi Husrev–beže ili: Bukagije” bit će izvedena u petak, 28. Juna u pozorišnoj dvorani KSC –a Bugojno. Predstava je rađena prema tekstu Džemaludina Latića, adaptaciju teksta i dramaturgiju ptpisuje Hasan Džafić, a režiju Tanja Miletić-Oručević.

U predstavi igraju: Aldin Omerović, Emir Fejzić, Vedran Đekić, Merima Lepić-Redžepović, Ejla Bavčić-Tarakčija, Ermin Sijamija, Helena Vuković, Mehmed Porča, Aleksandar Seksan, Damir Kustura, Hasija Borić-Stojić, Riad Ljutović, Alen Muratović, Nerman Mahmutović, Davor Sabo, Matko Šegulić.

RIJEČ DRAMATURGA

Fikcija i fakcija u drami intrige U oskudnoj baštini bosanskohercegovačke dramske književnosti nisu rijetki dramatičari koji su za teme svojih dramskih tekstova uzimali historijske događaje i ličnosti. Najčešće su „obrađivani“ period srednjeg vijeka (tačnije, doba nestanka bogumilstva i prodora islama na prostore tadašnjeg bosanskog kraljevstva), periodi Prvog i Drugog svjetskog rata i period nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu.Među historijskim ličnostima koje se najčešće javljaju kao glavni likovi u tim dramskih djelima su Kulin ban, Katarina Kosača, Omer-paša Latas i Husein-beg Gradaščević.

Plejadi autora historijskih drama, među kojima su najznačajniji Miroslav Jančić, Duško Anđić, Nedžad Ibrišimović, Abdulah Sidran, Zlatko Topčić i drugi, ne tako davno, pridružio se i Džemaludin Latić, objavivši dramski tekst Gazi Husrev‐beže ili: Bukagije. Iz samog naslova komada jasno je da su u njemu tematizirani događaji iz života Gazi Husrev-bega, plemića bosanskohercegovačkog porijekla, koji je, uz dva kraća prekida, bio namjesnik otomanske imperije u Bosni u periodu od 1521. do 1541. godine, čovjeka koji je bio izuzetan vojni strateg, i koji je, po mišljenju stručnjaka, jedan od najznačajnijih bosanskih vladara, ktitor i neimar koji je bitno uticao na sveukupni razvoj Bosne i Hercegovine, a naročito grada Sarajeva.

Ipak, Latić nije „upao u zamku“ pisanja hvalospjeva čovjeku koji je po mnogo čemu „ušao u legendu“ i postao paradigma „idealnog vladara“; njegov dramski tekst na idejnom planu nije opterećen ideološkim balastom, koji uvijek ide na uštrb umjetničke vrijednosti. Također je izbjegao bilo kakvu politizaciju. (To ne znači da tekst ne korespondira sa sadašnjim vremenom.)

Čak i najpovršnija analiza prosedea Latićevog dramskog teksta otkriva nam apsolutnu prevagu fikcije u odnosu na stvarne historijske događaje, svjedoči nam da je u njemu „govor mašte“ nadređen „govoru činjenica“, što naglašava i sam autor u uvodnim didaskalijama, nedvosmisleno kazavši da su većina likova i događaja izmišljeni.

Pažljivim odabirom i kombiniranjem fikcije i fakcije i njihovom umjetničkom obradom Latić je historijskim tokovima i njihovim sudionicima dao širi krug univerzalnih značenja, utisak općih istina koje nadilaze vrijeme o kojem drama govori. Historijske događaje i ličnosti Latić je vješto upotrijebio u funkciji oslikavanja ljudskih osobina i oblika društvenih ponašanja, svojstvenih i prošlosti i sadašnjosti. Likovima u svom dramskom tekstu, pa i legendarnom Husrev-begu, dao je izvjesne općeljudske odlike i na taj način omogućio identifikaciju sa njima ili, pak, distanciranje od njih. (U splitanju i rasplitanju radnje, koristio je dramaturške modele karakteristične za dramu intrige, a treba naglasiti i to da tekst proizlazi iz Shakespeareovog naslijeđa – u njemu prepoznajemo mnoštvo motiva iz Shakespeareovih tragedija: Hamlet, Macbeth, Romeo i Julija…)

Posebna vrijednost dramskog teksta Gazi Husrev‐beže ili: Bukagije je jezik kojim govore likovi. Bilo da se radi o dijalozima ili monolozima, koji se realiziraju na uobičajen način ili odlomcima dramskih stihova, jezik Latićevih likova zadivljuje količinom i kvalitetom stilskih figura, ljepotom izraza i, konačno, bogatstvom vokabulara koji, bez obzira na obilje arhaizama, turcizama i arabizama, jednostavno – impresionira.

S obzirom na sve to, smatramo da Latićev dramski tekst ima vrijednost koja prevazilazi prostor i vrijeme u kojem je nastao, da komunicira s auditorijem i izvan bošnjačkog nacionalnog korpusa, i izvan granica Bosne i Hercegovine. Zbog toga se odluka Narodnog pozorišta Sarajevo da u repertoar uvrsti ovaj dramski tekst čini sasvim razložnom i opravdanom. Uz formiranje kvalitetne autorske ekipe i dobru podjelu uloga, konstituiše se predstava vrijednih umjetničkih postignuća, koja će, nadamo se, imati dobar prijem i veliku gledanost.

Hasan Džafić