Author: admin

  • Večeras “Izbor sportiste Donjeg Vakufa za 2019. godinu”

    Tradicionalna, sedamnaesta po redu sportsko-revijalna manifestacija “Izbor sportiste godine Donjeg Vakufa za 2019. godinu” održat će se večeras u objektu  Doma kulture sa početkom u 19,00 sati.

    Biće ovo prilika da se nagrade najbolji i najuspješniji sportisti i sportske organizacije, te javno dodjele zahvalnice svima onima  koji podržavaju i pomažu donjovakufski sport. Pokrovitelj manifestacije je Općina Donji Vakuf, organizatori Sportski savez općine i JU CKIS Donji Vakuf, a generalni sponzor je kompanija “PROMO” doo, uz podršku  dugogodišnjih partnera i prijatelja sporta!

    U revijalnom dijelu programa nastupiti će Rijad Rahmanović i Plesni klub “Violeta”.

  • Trnka: Entiteti nisu države, a jedino države imaju granice

    Entiteti nisu države, a jedino države imaju granice, kaže profesor ustavnog prava Kasim Trnka, komentarišući nalog Narodne skupštine RS Vladi za nastavak razgovora sa Federacijom BiH o “definisanju granične linije” između ta dva entiteta unutar države Bosne i Hercegovine.

    Ovaj zaključak Skupština RS donijela je u ponedjeljak (17. februara) na posebnoj sjednici, a u zaključku se ističe kako je to pitanje definisano u skladu sa Aneksom II Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

    Kasim Trnka kaže kako je Anexom II definisan termin “međuentitetska linija razgraničenja”, koja je i utvrđena istim tim aneksom, s tim što se, dodaje, dogovorom entiteta mogu napraviti neke manje korekcije, koje olakšavaju život građanima. Sve to uz posredovanje nekadašnjih NATO snaga u BiH – SFOR-a, a sada snaga EU – EUFOR-a, koje su naslijedile SFOR u BiH.

    Nakon sklapanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine, kojim je okončan rat u BiH, bila je formirana komisija koja je trebala odrediti međuentitetsku liniju, ali to nikada nije urađeno.

    -Nekada je ta entitetska linija razgraničenja prolazila na Dobrinji (naselje u Sarajevu) ljudima kroz stanove, pa je kuhinja bila u jednom entitetu, a spavaća soba u drugom. To su bile minimalne korekcije, a i za to je međunarodna zajednica morala dati svoju saglasnost. Ovo je potpuno bespredmetan zaključak i nadam se da Federacija BiH neće reagirati na takvo nešto-navodi profesor Trnka, iznoseći svoje mišljenje o namjerama koje se, kako kaže, kriju iza tog zaključka.

    -Očigledno je kako se ovim vrše pripreme za navodno državno osamostaljivanje Republike Srpske, pa, kao, treba ona sad unaprijed da definiše gdje su njene granice. Treba se podsjetiti da je prvobitni Ustav Republike Srpske, koji je definisao taj entitet kao državu srpskog naroda, govorio i o granicama, međutim Ustavni sud je 2000. godine ukinuo tu ustavnu odredbu i naglasio upravo to da entitet nema granicu, nego da se mora upotrebljavati termin međuentitetsko razgraničenje, što je dejtonski izraz- ističe Trnka za Radio Slobodna Evropa.

    Izvor: Radio Slobodna Evropa

  • Šta donosi zakon koji stupa na snagu 1. marta?

    Njemačka ekonomija je ovisna o doseljavanju. Savezna vlada je zato pokrenula program privlačenja instranih stručnjaka pod motom “Make it in Germany”. To je nacionalni prioritet.

    – Bez inostranih stručnjaka nećemo moći održati naše blagostanje. Ne možemo jednostavno čekati na te ljude, mi se moramo potruditi oko njih – izjavio je savezni ministar rada Hubertus Heil, javlja Deutsche Welle.

    Njemački ured za statistiku tvrdi da će se broj radno sposobnih građana Savezne Republike smanjiti do 2035. za četiri do šest miliona. U mnogim branšama vlada nestašica radne snage. Po navodima Njemačke industrijske i trgovinske komore (DIHK) čak 56 posto ispitanih firmi manjak radne snage trenutno smatra najvećim poslovnim rizikom.

    Svaka treća njemačka firma proteklih je godina zaposlila radnike iz drugih članica EU, odnosno trećih zemalja. Mnoge firme zbog nedostatka radnika ne mogu preuzimati nove narudžbe i trpe ogromnu finansijsku štetu.

    Doseljenička zemlja

    Savezna vlada je (konačno) shvatila vapaje privrednika i već neko vrijeme pojačano radi na stvaranju pretpostavki za privlačenja stručnjaka iz inostranstva. Nakon dugotrajne debate usvojen je Zakon o doseljavanju stručne radne snage, čime je savezna vlada priznala da je Njemačka doseljenička zemlja – i to šest desetljeća nakon prvog velikog vala dolaska gastarbajtera.

    Primarni cilj zakona je olakšati stranim radnicima pristup njemačkom tržištu rada – i to praktički svim branšama.

    – U načelu je potpuno svejedno odakle neko dolazi, najvažnije je da dokaže da se želi integrirati u neku zemlju, da želi surađivati i biti dio društva. I onda nije pitanje odakle je neko, nego kako se želi integrirati – kazala je za DW savezna ministrica obrazovanja Anja Karliczek.

    Ona je u ponedjeljak u Bonnu zajedno s kolegom iz saveznog kabineta Heilom (zadužen za resor rada) otvorila novi Centralni ured za priznavanje stručne kvalifikacije (ZSBA). Po pisanju domaće štampe, u Njemačkoj u ovom trenutku postoji oko 1.400 raznih službi koje se bave priznavanjem stranih diploma.

    Proces priznavanja je do sad bio previše kompliciran i trajao je predugo, puno duže nego recimo u skandinavskim zemljama, SAD-u ili Kanadi. A to si Njemačka u globalnoj borbi za najbolje stručnjake više ne može dozvoliti, čuje se iz savezne vlade. Novi ured za priznavanje inozemnih kvalifikacija, koji je s radom počeo početkom već ovog mjeseca, to bi morao korigirati.

    Jednostavnija i brža procedura

    Tokom obilaska radnih prostorija, Karliczek i Heil demonstrirali su kako bi to trebalo izgledati u praksi: osobe zainteresirane za dolaskom u Njemačku najprije bi trebale kontaktirati ZSBA, koji će im pomoći u pripremi kompletne dokumentacije potrebne za priznavanje kvalifikacija, stajati im na raspolaganju za savjetovanje (putem chata, maila ili telefonski) i njihove molbe distribuirati nadležnim institucijama na nivou njemačkih saveznih pokrajina.

    Ali ono što na jednoj strani pomaže Njemačkoj (nova pravila doseljavanja), na drugoj strani otvara velike probleme – jugoistok Europe ne napuštaju samo najbolje kvalificirani kadrovi sa univerzitetskom diplomom, već i njegovatelji, mašinovođe, automehaničari i radnici iz drugih branši. Iz Hrvatske, Srbije ili BiH u Njemačku godišnje ode više od 100.000 radnika.

    Je li njemačka vlada svjesna što to znači za tržišta rada u tim zemljama:

    “Mi smo sklopili nekoliko bilateralnih sporazuma, na primjer da ne povlačimo njegovatelje iz medicinske branše iz onih zemalja kojima su ti radnici potrebni. Ipak mislim da je nužno da postoji sloboda kretanja, jer ako to dobro organiziramo, onda profitiraju obje strane, i to onda na koncu konca učvršćuje i naše odnose.”

    Dobro za Njemačku, loše za Balkan?

    Od 1. marta 2020. u Njemačkoj na snagu stupa novi Zakon o doseljavanju stručne radne snage. Njime bi se trebao olakšati dolazak u Njemačku i potraga za poslom svim kvalificiranim radnicima iz zemalja koje nisu članice EU. Ubuduće neće više vrijediti pravilo po kojem su u prednosti za neko radno mjesto automatski građani EU. Jedna od regija na koju tradicionalno najviše “ciljaju” njemački poslodavci je zapadni Balkan – radnici iz te regije uživaju dobru reputaciju u Njemačkoj:

    “U prošlosti smo dobili jako puno upita sa zapadnog Balkana, to je jedna od regija koje su jako važne za nas, zato što tamo pronalazimo vrlo dobru, kvalificiranu stručnu radnu snagu, a s druge strane ima dosta ljudi koji znaju njemački jezik, što je od ogromne pomoći u poslovnoj integraciji”, kaže za DW Thorsten Rolfsmeier iz Saveznog zavoda za zapošljavanje.

    Motivacija za odlazak pritom nisu samo veće njemačke plaće (veći su i troškovi života), nego i korupcija, slabe perspektive i često manjkava vladavina prava. Po navodima OESS-a samo Srbiju je između 2000. i 2015. napustilo oko 650.000 ljudi – skoro desetina ukupnog stanovništva. Slično je i u drugim zemljama regije.

    Među njima je jako puno mladih, visoko-obrazovanih kadrova – iza kojih ostaje velika rupa na domaćem tržištu rada i pojačava demografski problem. S druge strane, doznake novih gastarbajtera iz inostranstva pomažu u održavanju socijalnog mira u njihovim zemljama porijekla.

  • Općina uručila koverte sa 70KM i poklon pakete najstarijim stanovnicima

    Općina Ilidža za 2.441 stanovnika koji imaju više od 80 godina, za svakog od njih obezbijedila je novčana sredstva po 70 KM. Najstarijim Ilidžancima koverte su podijelili predstavnici Općine Ilidža na kućna vrata.

    Najstarije stanovnike ove općine 18. februara 2020. godine posjetili su predstavnici Općine i uručili im novčana sredstva i poklon pakete.

    Porodica Tuhčić, Uzeir i Fatima izbjeglice iz Zvornika svoj smiraj i staračke dane provode u Hrasnici. Dedo Uzeir i nana Fatima žive sami. Djeca su kako rekoše u bijelom svijetu, ali uvijek i iz daleka brinu o njima. Imaju dvoje djece, dvije snahe, četvero unučadi i četvero praunučadi koji ih posjećuju kad god im se ukaže prilika. Dane provode u toplini svoga doma, shvaćajući prolaznost života, a i značaja ljubavi u tim danima. Sa sjetom se sjećaju svog Zvornika. U Hrasnici su dobro prihvaćeni, ali nostalgija ih nekad vuče ka rodnom kraju.

    Enver Mrzić ima 102 godine i živi u Otesu, sam. Nije usamljen reče, jer njegovi susjedi brinu o njemu. Radni vijek je proveo u Fabrici ortopedskih pomagala „Neretva“. Svirao je saksofon i volio pjesmu, igru i planinarenje. Sin i unuk žive na Vratniku i obilaze ga.

    “Redovno šetam po Ilidži, a i Baščaršiji. Odem i do planine, a i na druženja penzionera. Moj recept za dug život jeste da ne težimo da promijenimo stvari na koje mi ne utičemo, da živimo bez stresa i da smo okruženi ljudima koje volimo”, rekao nam je ovaj vitalni starac koji nas je ispratio uz osmijeh i želje da se vidimo i sljedeće godine, saopćeno je iz Općine Ilidža.

    Buka.com

  • Povremene polusatne obustave saobraćaja na putu Jajce – Crna Rijeka

    Na smanjenu vidljivost zbog magle ovoga jutra upozoravamo na putnim pravcima Donji Vakuf-Jajce-Banja Luka i Izačić-Bihać-Bosanski Petrovac.

    Mjestimična poledica moguća je u planinskim predjelima, kao i na mostovima i prilazima tunelima.

    Pažnju skrećemo i na učestale odrone zemlje ili kamenja i podsjećamo da je posjedovanje zimske opreme zakonski obavezno.

    Na magistralnom putu Jajce-Crna Rijeka zbog sanacionih radova od 07 do 16 sati dolazi do povremenih polusatnih obustava (uz 15-minutno propuštanje vozila). Iza 16 sati na ovoj dionici saobraća se naizmjenično, jednom trakom.

    Obustava saobraćaja zbog radova na snazi je od 09 do 15 sati i na regionalnom putu Crna Rijeka-Mrkonjić Grad.

    Na magistralnom putu Zenica-Nemila, kroz tunel Vranduk, od 05 do 21 sat saobraća se dvosmjerno. Od 21 sat do 00:30 sati vozila se propuštaju naizmjenično, dok je od 00:30 do 05 sati saobraćaj kroz tunel obustavljen. Za vrijeme obustave vozila do 7,5 tona ukupne mase mogu koristiti obilaznicu kroz naselje Tetovo, a vozila iznad 7,5 tona alternativne pravce Doboj-Šićki Brod- Sarajevo i Žepče-Zavidovići-Olovo-Sarajevo.

    Na graničnim prelazima nema dužih zadržavanja.

    Iz sigurnosnih razloga obustavljen je saobraćaj za teretna vozila i autobuse na saobraćajnicama prema i od mosta graničnog prelaza Brčko-Gunja.

  • U drugoj polovini dana u nizinama se očekuje kiša, a u višim područjima susnježica i snijeg

    Danas u Bosni i Hercegovini umjereno do pretežno oblačno vrijeme. U drugoj polovini dana u nizinama se očekuje kiša, a u višim područjima susnježica i snijeg. Krajem dana i tokom večeri, sa srijede na četvrtak, kiša će i u nižim područjima Bosne prelazit u susnježicu i snijeg. Vjetar slab do umjerene jačine sjeverozapadnog smjera, a u večerenjim satima na momente i poljačan. Jutarnja temperatura zraka većinom između -1 i 5, na jugu zemlje do 8, a najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 4 i 10, na jugu zemlje do 14 stupnjeva.

  • FOTO / Pozitivna BiH – nestvarne slike sa planine Cincar

    Na fb stranici Pozitivna  Bosna i Hercegovinaobjavljene su fotografije snimljene ovih dana, tokom vedrog vremena, na livanjskoj planini Cincar. Branislav je podijelio sa bh. javnosti nestvarno lijepe slike divljih konja sa ove planine .

    izvor: fb / Pozitivna Bosna i Hercegovina

  • Tajna soba, smrt kipara, “varljive” naočale: Ovo su nepoznate činjenice o Mount Rushmoreu

    Uz Kip slobode i Bijelu kuću, Mount Rushmore je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola u SAD-u, piše Insider.

    Između 1927. godine i 1941. godine, kipar Gutzon Borglum napravio je ovaj nacionalni spomenik koji predstavlja likove četiri američka predsjednika Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Teddyja Roosevelta i Abrahama Lincolna. Njihova lica uklesana su u jednu stranu planine Black Hills u Južnoj Dakoti.

    Ipak, postoje stvari vezane za Mount Rushmore koje će vas, možda, iznenaditi: od tajne sobe skrivene iza Lincolnove glave do Rooseveltovih zagonetnih naočala.

    U početku su ljudi željeli da Mount Rushmore predstavlja lokalne junake umjesto američkih predsjednika

    Ranih 1920-ih godina Doane Robinson, historičar iz Južne Dakote, imao je ideju kako u regiju privući turiste i predložio je da se na ovom mjestu izrade skulpture ljudi koji su bili najznačajniji za Zapad. On je htio da se naprave skulpture poglavice Siouxa Crvenog Oblaka, Buffala Billa Codyja, Meriwethera Lewisa i Williama Clarka.

    Kada je Gutzon Borglum dobio ulogu glavnog kipara i arhitekta projekta, on je odlučio predstaviti predsjednike, jer će spomenik tako imati nacionalno obilježje.

    Susan B. Anthony trebala je biti na spomeniku s predsjednicima, ali je došlo do finansijskog problema

    Susan B. Anthony imala je značajnu ulogu u pogledu ženskih prava i bila je poznata zagovornica za glasačka prava žena. Mjesto koje zauzima u američkoj historijii činilo je savršenim kandidatom koji se treba predstaviti na Mount Rushmoreu. Zapravo, taj prijedlog je iznesen na Kongresu 1937. godine, ali već je bilo kasno. Radovi na spomeniku su već počeli, a navedeno je da se postojeći državni novac može trošiti samo na radove koji su već započeti.

    Lokalni Indijanci suprotstavili su se gradnji Mount Rushmorea prije nego što je izgrađen i protive mu se i danas

    Tokom izgradnje Mount Rushmorea, pleme Lakota Siouxa strogo se protivilo klesanju svetog Black Hillsa. Oni su se posebno protivili urezivanju likova ljudi koji su podržali ubijanje Indijanaca. Usprkos protivljenjima, gradnja je izvršena i još uvijek se smatra kontroverznom.

    Radnici su koristili dinamit kako bi raznijeli 450.000 tona stijene

    Na poslovima oko rušenja, koji su se smatrali veoma opasnim, radilo je više od 400 radnika.

    Iza glave predsjednika Lincolna postoji soba, koja se trebala zvati “Dvorana zapisa”

    Borglum je imao veliku viziju za Mount Rushmore, veću od četiri glave predsjednika. On je želio izgraditi sobu iza Lincolnove glave u kojoj bi se čuvali neki od najvažnijih američkih dokumenata. Soba bi bila visoka oko 24 m, a duga 30 m. Zamišljao je mjedene ormare u kojima bi se držale Deklaracija o neovisnosti i Ustav.

    Njegov plan se nikada nije ostvario, iako su radnici počeli raditi na njemu i iskopali pećinu dugu gotovo 20 m iza Lincolnove glave. Borglum je umro usred projekta i ponestalo je novca, tako da je projekt napušten.

    Međutim, 1998. godine, 16 porculanskih ploča koje sadrže historiju SAD-a i Mount Rushmorea, postavljeno je u ovu sobu. Naravno, soba nije otvorena za posjetitelje.

    Kada je projekt završen 1941. godine, koštao je 989.992 dolara

    Iako je prvobitno koštao 989.992 dolara, Mount Rushmore je također imao i renoviranje 1991. godine, koje je koštalo 40 miliona dolara.

    Glava predsjednika Thomasa Jeffersona prvobitno je trebala biti s desne strane predsjednika Washingtona

    Radnici su kasnije vidjeli da je stijena s desne strane Washingtona previše slaba da bi držala skulpturu, tako da su bili primorani premjestiti ju na lijevu stranu.

    Svaka glava na Mount Rushmoreu je visoka 18 metara

    Nosovi su im dugi 6 m, oči su im široke oko 3 m, a njihova usta su široka 5 m.

    Iako izgleda kao da predsjednik Teddy Roosevelt nosi naočale, to je samo trik s okom

    Roosevelt je poznat po tome da je nosio naočale, tako da je Borglum morao smisliti kako i njih uključiti u skulpturu. To je učinio tako što je samo izrezao most naočala i rub okvira.

    Mount Rushmore je zapravo nedovršen, jer je svaki od predsjednika trebao imati i tijelo

    Borglum je umro prije nego što je projekt završen i ponestalo je sredstava, tako da su isklesane samo glave američkih predsjednika.

    izvor: klix.ba
  • Đorđe Balašević nije mogao da održi koncert u Nišu zbog “nekog iznad mene”

    Nišlije nisu imale priliku da uživo čuju Đorđa Balaševića, ali se zato publika na koncertu u Kragujevcu smijala priči o Nišu – kako su se nadležni pozivali na ove “iznad sebe” i nisu mu odobrili korištenje hale.

    Balašević je na koncertu održanom 25. januara u Kragujevcu u hali “Jezero” prepričao proceduru koja nije dovela do toga da bude odobren koncert u “Čairu” u Nišu, prenijele su Južne vesti.

    “Htjeli smo da nastupimo u Nišu, ali onaj direktor hale je rekao: ‘nema, zauzeto je sve, termini, treniraju stalno, nema do Nove godine ništa. Shvatite, ima nekog ko je iznad mene’. Ko je iznad tebe? Iznad njega je, recimo, sekretar za kulturu. Zvali smo sekretara za kulturu i sport, rekao je: ‘ne može ništa, hala je jako zauzeta, svi su termini popunjeni. Ne može, shvatite, ima nekog ko je iznad mene’. Ko je iznad tebe? Gradonačelnik. Kada smo došli do gradonačelnika, on je rekao: ‘ima nekog ko je iznad mene’. Rekao sam, znam ko je iznad tebe. Iznad tebe su 5.000 ljudi u Kragujevcu i večeras”, rekao je Balašević na koncertu.

    Beba Balašević, kćerka poznatog muzičara, je u augustu prošle godine na Facebooku napisala da su dva dana ranije bili sigurni da će Đole nastupiti 15. novembra u Nišu, ali je potom propao i taj termin i pokušaj da dobiju novi.

    Iz Sekretarijata za sport su se pravdali da niko ne može da zakaže koncert, dok ne saznaju raspored utakmica timova u evropskim takmičenjima.

    Činjenica je da se dan kasnije od Balaševićevog željenog datuma igrala jedna evropska utakmica pošto je Rukometni klub Železničar igrao svoju 55. evropsku utakmicu u kojoj je dočekao i pobijedio češku Karvinu u prvom meču šesnaestine finala Challenge Cupa. Sljedeća evropska utakmica nekog niškog tima u hali bila je 8. februara, kada je Ženski rukometni klub Naisa odigrala revanš u osmini finala Challenge Cupa.

    izvor: juznevesti.com/ N1

  • Trinaest neustrašivih bosanskih žena: Ovo su dobitnice priznanja Zlatni ljiljan

    Podaci iz arhiva Armije Republike Bosne i Hercegovine govore da je u proteklom ratu 5.360 žena učestvovalo u odbrani države od velikosrpske agresije.

    Većina tih žena je rame uz rame išla sa muškarcima, sa puškom u ruci, borile su se da sačuvaju svoju domovinu. Mnoge od njih su dale svoje živote u toj misiji, a njih 13 odlikovano je najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.

    Ovo priznanje se dodjeljivalo “pripadnicima oružanih snaga koji su se naročito istakli u oružanom suprotstavljanju agresoru, doprinijeli proširenju slobodnih dijelova Republike, izvršili više djela u kojima je došla do izražaja njihova lična hrabrost i požrtvovanje, pri čemu su agresoru naneseni znatni gubici u ljudstvu i materijalnim sredstvima”.

    Faktor je podatke i fotografije pripadnica Armije Republike Bosne i Hercegovine koje su dobile priznanje Zlatni ljiljan preuzeo iz knjige “Monografija – Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici Armije RBiH – 1992-1995”.

    Pripadnice Armije Republike Bosne i Hercegovine, dobitnice priznanja Zlatni ljiljan su:

    Fadila Bajrić

    Fadila (Husein) Bajrić. Rođena je 1. augusta 1959. godine u Bosanskom Petrovcu. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobila je 1994. godine kao pripadnica 502. slavne brdske brigade.

    Emira Bašić

    Emira (Mehmed) Bašić rođena 3. jula 1969. godine u Bosanskom Novom. U vrijeme agresije bila je studentica Žurnalistike.

    Poginula je 27. novembra 1993. godine na Jevrejskom groblju u Sarajevu kao vojnikinja, pripadnica 15. motorizovane brigade. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljeno 1995. godine.

    Edina Čamdžić

    Edina (Sadik) Čamdžić rođena 4. juna 1972. godine u Kladnju. Bila je studentica Veterinarskog fakulteta. Poginula 10. novembra 1993. godine u selu Zubeta – Vareš, kao vojnikinja, pripadnica 121. brdske brigade. Posthumno odlikovana Medaljom za hrabrost i ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1994. godine.

    Mevlida Elčić

    Mevlida (Rasim) Elčić rođena 29. juna 1963. godine u Derventi. Poginula je 28. jula 1993. godine na Golom brdu – Igman kao vojnikinja bolničarka, pripadnica 4. motorizovane brigade. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljeno 1994. godine.

    Zlata Gazibera

    Zlata (Hadžo) Gazibera rođena je 17. maja 1957. godine u Starom Majdanu – Sanski Most. Po zanimanju tekstilni tehničar. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobila je 1994. godine kao pripadnica 108. motorizovane brigade.

    Kornelija Jurić

    Kornelija (Bosiljko) Jurić rođena je 23. septembra 1972. godine u Sarajevu. Po zanimanju medicinska sestra, poginula je 10. oktobra 1992. godine na Stupu – Sarajevo, kao vojnikinja na dužnosti komandira sanitetske desetine u Brigadi Kralj Tvrtko. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljeno 1994. godine.

    Atifa Karalić

    I Atifa (Zaim) Karalić život je dala braneći svoju domovinu i pomažući ranjenim vojnicima. Rođena je 31. decembra 1957. godine u Novom Šeheru – Maglaj. Medicinska tehničarka po zanimanju, poginula je 3. septembra 1993. godine u rejonu Ciganske njive – Gornji Vakuf, kao vojnik, na dužnosti bolničara, pripadnik 31. slavne brdske brigade. Ratno priznanje posthumno joj je dodijeljeno 1993. godine.

    Razija Merić

    Razija (Meho) Merić rođena 24. augusta 1974. godine u Miljanovcima – Kalesija, po zanimanju je bila poljoprivredni tehničar. Poginula je 1. jula 1993. godine na Vozući, kao vojnikinja bolničarka, bila je pripadnica Diverzantskog bataljona Crni vukovi. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljeno 1994. godine.

    Fadila Odžaković – Žuta

    Fadila (Mujo) Odžaković – Žuta rođena je 14. marta 1958. godine u Goraždu. Poginula je 20. septembra 1992. godine na brdu Žuč – Sarajevo, kao vojnikinja, pripadnica 1. motoizovane brigade. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljeno 1993. godine. Posthumno je odlikovana i Ordenom zlatnog grba sa mačevima 1994. godine.

    Indira Pjanić

    Indira (Ibrahim) Pjanić rođena je 4. januara 1972. godine u selu Pjanići u Cazinu. Tekstilni tehničar po zanimanju. Poginula je 17. jula 1992. godine u rejonu Gornjih Spahića – Bihać kao vojnikinja bolničarka, pripadnica Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Cazin. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljeno 1994. godine.

    Nevzeta Sefer

    Nevzeta (Sakib) Sefer rođena je 14. maja 1952. godine u selu Seferi, Travnik. Poginula je 10. oktobra 1993. godine na Slimenima, Travnik, kao vojnikinja bolničarka pripadnica 312. motorizovane brigade. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljeno 1993. godine.

    Dževada Tataragić

    Dževada (Hasan) Tataragić rođena je 10. januara 1964. godine u Foči. Medicinska sestra po zanimanju. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobila je 1993. godine kao pripadnica Diverzantsko-izviđačkog odreda Fikro, 4. motorizovane brigade.

    Aida Zuko

    Aida (Mustafa) Zuko rođena je 4. juna 1970. godine u Sarajevu. Kuharski tehnolog po zanimanju. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobila je 1996. godine kao pripadnica 124. lahke brigade Kralj Tvrtko. Preminula je 18. juna 2016. godine.

    izvor: faktor.ba