Prema prikupljenim podacima, jutros se na većini putnih pravaca u Bosni i Hercegovini saobraća bez vanrednih ograničenja, uz slabiiju frekvenciju vozila. U nižim područjima u Bosni, kao i u Hercegovini saobraća se po suhom ili mjestimično vlažnom kolovozu, dok je u višim planinskim predjelima u jutarnjim satima moguće formiranje poledice.
Apelujemo na vozače da voze maksimalno oprezno, da drže odstojanje između vozila i izbjegavaju rizična preticanja. Obavezno koristite sigurnosne pojaseve i na put ne krećite bez zimske opreme.
Na dionici Ključ-Sanski Most zbog radova na mostu na ulazu u Sanski Most, kod Vodenog parka, saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na obilaznicu.
U toku su radovi i na magistralnim putevima Grude-Vitina i Čevljanovići-Nišići, a na mjestima izvođenja radova saobraća se naizmjenično, jednom trakom.
Na graničnim prelazima promet putničkih vozila protiče uz kraća zadržavanja.
Najavljene radarske kontrole za 28. 01. 2024. -PS BUSOVAČA
19:00 do 20:00 sati Gavrine kuće
20:00 do 21:00 sati ulica N.Š.Zrinski (kod ug.ob.KIM)
22:00 do 23:30 sati Polje
23:30 do 01:00 sati ulica 1. mart/ožujak (skretanje za naselje Luka)
01:00 do 02:00 sati Bukovci
Najavljene radarske kontrole za 28. 01. 2024. -PS BUGOJNO
13:00 do 14:30 sati Bugojno-Donji Vakuf. Čaušlije
15:00 do 16:30 sati Bugojno-Gornji Vakuf/Uskoplje, Gračanica
17:00 do 18:30 sati Bugojno-Novi Travnik, Bristovi
19:00 do 20:30 sati ulica Slobode (GUMA)
Najavljene radarske kontrole za 28. 01. 2024. -PS VITEZ
09:00 do 11:00 sati Bila-cesta prema bolnici Nova Bila
11:00 do 13:00 sati lokalna cesta, Kruščica
14:00 do 15:00 sati M-5 Ahmići
15:00 do 16:00 sati ulica Hrvatske mladeži
ŠK “Never Stop” Donji Vakuf ovoga vikenda nastavila je takmičenje u proljetnom dijelu sezone A2 Lige grupa Sjever Košarkaškog saveza BiH. U subotu, 27. januara u Sportskoj dvorani Donji Vakuf ugostili su ekipu KK “Bihać”.
Nakon dobre borbe i utakmice, rezulatat je na kraju bio: ŠK Never stop – KK Bihać, 61-62.
Neki se lijekovi ne smiju miješati s određenim tvarima, a među njima se nalazi i kofein.
Miješanje kafe i antibiotika može dovesti do nuspojava ili utjecati na to koliko dobro vaš lijek djeluje.
Antibiotici su vrsta lijeka koji se koristi za liječenje bakterijskih infekcija. Ali, neki od ovih lijekova mogu utjecati na to kako će kofein u kombinaciji s njima utjecati na vaše tijelo.
Naprimjer, određeni antibiotici zapravo mogu spriječiti vaše tijelo da razgradi kofein, što može pojačati učinak kofeina, piše LiveStrong.
Miješanje kofeina i antibiotika može dovesti do simptoma poput anksioznosti, ubrzanog rada srca i problema sa spavanjem.
Najčešći antibiotici
Ako razmišljate o uzimanju kave i antibiotika, evo nekih lijekova koji mogu stupiti u interakciju s ovim stimulansom.
Fluorokinoloni su antibiotici koji se koriste za liječenje raznih bakterijskih infekcija, a najbolje ih je uzimati bez kofeina jer mogu pojačati nuspojave kofeina, prema Nacionalnoj zdravstvenoj službi.
To uključuje različite vrste fluorokinolona poput ciprofloksacina, levofloksacina i gemifloksacina.
Tetraciklini
Tetraciklini su klasa antibiotika koji se koriste za liječenje različitih infekcija, uključujući upalu pluća, infekcije mokraćnog sustava i akne, prema NLM-u. Uobičajeni tetraciklinski antibiotici uključuju doksiciklin, minociklin i demeklociklin.
Iako su istraživanja rijetka, starija studija u Tropical Journal of Pharmaceutical Research otkrila je da kofein može smanjiti antibakterijski učinak tetraciklina.
Međutim, potrebna su novija istraživanja kako bi se bolje utvrdilo djeluju li kofein i tetraciklin u interakciji.
Kao i uvijek, najsigurnije je pitati doktora smijete li, naprimjer, uzimati doksiciklin i kafu. Oni vam mogu reći je li bolje preskočiti kofein dok vam recept ne istekne ili je u redu popiti svoju dnevnu dozu kafe.
Antibiotici koji utječu na kofein
Ako pijete puno kafe, čaja, energetskih pića ili uzimate tablete s kofeinom, razgovarajte sa svojim doktorom o tome kako unos kofeina može utjecati na učinkovitost antibiotika.
To je zato što kofein potencijalno može utjecati na djelovanje vaših lijekova.
Foto: Pexels: Ilustracija
Doista, studija iz jula 2017. godine u Acta Biochimica Polonica otkrila je da kofein može utjecati na snagu antibiotika. U nekim slučajevima kofein može povećati snagu antibiotika, što potencijalno može izazvati štetne nuspojave.
Autori studije preporučuju izbjegavanje velikih doza kofeina – poput količine koja se nalazi u energetskim pićima.
Ako su vam propisani antibiotici, razgovarajte sa svojim doktorom o tome trebate li privremeno ograničiti dozu kofeina ili prestati uzimati kofein kako biste bili sigurni da lijekove uzimate na siguran način, piše Slobodna Dalmacija.
Kada je u pitanju takmičenje u tenisu, u okviru Teniske lige Bugojno, preostalo je još pet kola, tako da je pred takmičarima iz obe grupe izazov da se izbore za top 8 koje vodi u play off.
U Teniskoj ligi Bugojno učesvuje 35 takmičara.
U A diviziji na prvom mjestu je jedini teniser iz Donjeg Vakufa Aladin Kurić, dok je u B diviziji na prvoj poziciji Miralem Forić.
Da li možemo odgajati sretnu djecu? Možemo li postati sretni ljudi, i kakve veze s tim ima epigenetika? Epigenetika je “nova biologija” našeg doba, nauka koja dokazuje da se pored genetskog zapisa, nasljeđuju i osobine, sposobnosti, očekivanja ili iskustva naših predaka. Sve to nose naši aktivni i pasivni geni, a da li će se oni probuditi ili ne, zavisi upravo od nas. Na njih možemo da utičemo, a kako otkrila je doktorica biomedicinskih nauka Senija Selimović Hamza u Novom danu koja poručuje: “Ne kontrolišu geni nas, već mi njih.”
“Većina nas zna šta je genetika i naučili smo kako se nasljeđuju osobine od oca i majke. I dugo vremena se mislilo da ti geni definiraju naše osobine, zdravlje, životni vijek… Međutim, u zadnjim godinama porastao je broj načnih publikacija koje otkrivaju da se u isprepletenoj strukturi DNK nalazi epigenom – to je proteinska formacija koja je hijerarhijski iznad genoma i određuju koji geni će biti aktivni a koji ne. Samim tim mi možemo imati neki gen s predispozicijama za oboljenja, ali ukoliko naš epigenom ne da komandu da se aktivira, ta bolest neće izbiti. Nauka kaže ne kontroliraju geni nas nego epigenom. Epigenom je felksibilna struktura i mi možemo utaciati na njega, a ne gene ne možemo”, kazala je dr. Selimović Hamza.
Ističe da na epigenom utiču svi životni faktori, hranu koju jedemo, voda koju pijemo, zrak koji udišemo, ali i misli koje imamo.
Svoje stranice u digitalnom prostoru nazvala je “Not my genes”. U Novom danu je pojasnila zbog čega.
“To je bila šala između mene i moje nane alarahmetile koja se zvala i prezivala isto kao i ja. Često smo pile kafu i razgovarale preko vibera i voljela je da kaže ‘ista si kao ja, identične smo’. Moj ljutiti odgovor je uvijek bio ‘ne, ja sam genetski unikat, ne postoji niko kao ja’”, kazala je kroz osmijeh.
Epigenetikom se počela baviti nakon što joj je i lično zatrebao epigenetičar, ali nije ga bilo. Ističe da joj je to promijenilo život i unaprijedilo zdravlje.
Dr. Selimović Hamza odgovorila je i na pitanja da li i kako su tumori povezani sa epigenetikom, kako prenosimo traume na djecu te da li možemo promijeniti svoj genetski materijal.
“Ukoliko želimo promijeniti budućnost narednih nekoliko generacija, moramo raditi na sebi i to počinje odlukom ‘ja želim da budem bolje i budem zdravija verzija sebe”, poručila je.
Odgovore na sva pitanja pogledajte u videu ispod.
Možemo li promijeniti gene i prenijeti “dobre materijal” na svoju djece? Odgovor je u epigenetici
Na Velikom polju na planini Igman i ove godine tradicionalno je obilježena godišnjica Igmanskog marša, tačnije 82. godine od velikog pohoda Narodnooslobodilačke vojske.
Tradicionalnim maršem i polaganjem vijenaca, brojne delegacije kako domaće tako i regionalne, kao i hiljade građana odale su počast pripadnicima Prve proleterske brigade koja je u Drugom svjetskom ratu učestvovala u velikom poduhvatu.
Pripadnici antifašističkih udruženja i brojni građani u 9 sati su se okupili ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu te položili cvijeće na Plandištu. Nakon toga, formirana je kolona učesnika na Brezovači odakle su se svi zaputili ka Velikom polju na Igmanu gdje je upriličen adekvatan program.
Obilježavanje 82. godišnjice Igmanskog marša
“Ovo je nakon Lisabona najveća antifašistička manifestacija u cijeloj Evropi. Ponosni smo na to da već dugi niz godina, ljudi – antifašisti prepoznaju i da drage duše, velikog srca i ponosa donose svoju radost na Igman i to sve zajedno pričinjava jednu lijepu sliku koju poručuju antifašisti”, rekao je predsjednik SABNOR-a Kantona Sarajevo Mirsad Ćatić.
Igmanski marš je vojna operacija iz Drugog svjetskog rata, kada su borci Prve proleterske brigade iz opsade jakih njemačkih snaga na Romaniji krenuli u proboj prema Sarajevu. Njihov plan je bio da se domognu tada oslobođene Foče. Proboj je započeo 25. januara. Za dva dana su došli u Sarajevsko polje. Najteži dio je bio početak uspona na Igman.
Prelaz preko Igmana je izveden noću između 27. i 28. januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Taj marš je postao legendaran po 40 teško promrzlih boraca koji su prebačeni na liječenje u Foču, gdje su podnijeli nadljudske bolove amputiranja promrzlih dijelova tijela bez narkoze.
Memorijalni centar Srebrenica obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Organozovan je događajem na kojem je predstavljena muslimansko-jevrejska mirovna inicijativa u cilju promicanja međusobnog razumijevanja i dijaloga između jevrejske i muslimanske zajednice. Inicijativu su potpisali reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović i predsjednik Svjetske federacije udruženja Bergen-Belsen Menachem Z. Rosensaft, kao i svjedoci – Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” te Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.
Sadržaj inicijative prenosimo u cjelosti.
“U svijetu u kojem još uvijek čujemo odjeke Holokausta i genocida u Srebrenici, mi, učesnici muslimansko-jevrejske mirovne inicijative, okupljamo se kako bismo iskovali put pomirenja, međusobnog poštovanja i aktivne izgradnje mira. Naše putovanje je vođeno principima našeg kontinuiranog dijaloga čak i u najtežim vremenima, svjetionikom koji vodi našu zajedničku posvećenost budućnosti u kojoj razumijevanje i zajedništvo mogu pobijediti mržnju, strah i rat.
Naše obaveze:
Posvećenost pamćenju žrtava prošlih genocida: Obavezujemo se da ćemo ovjekovječiti sjećanje na žrtve Holokausta i genocida u Srebrenici kako bi buduće generacije pamtile da su ove žrtve živjele i na kakav su divljački način ubijene. Čineći to, takođe se obavezujemo da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da se borimo protiv mržnje, antisemitizma, islamofobije, ksenofobije, rasizma i drugih netrpeljivosti koje su omogućile genocide počinjene u Auschwitzu, Bergen-Belsenu, Srebrenici, Jacenovcu, Kigaliju i svim drugim mjestima užasa.
Odricanje od svih oblika antisemitizma, islamofobije i drugih netrpeljivosti:
Obavezujemo se da ćemo javno odbaciti, osuditi i boriti se protiv svih manifestacija antisemitizma, islamofobije, ksenofobije i drugih netrpeljivosti, kao i svih oblika mržnje zasnovane na rasnoj, etničkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi. Obvezujemo se da nikada nećemo šutjeti kada muškarci, žene i djeca budu ubijeni, mučeni, silovani, uzeti za taoce ili bili meta za uništenje zbog njihovog rasnog, etničkog, vjerskog ili nacionalnog identiteta, i
dalje se obavezujemo da ćemo odbaciti i osuditi svaki oblik glorifikacije ili pokušaj rehabilitacije počinilaca takvih djela.
Nepopustljiva posvećenost zaštiti života:
Postojani smo u našoj posvećenosti zaštite života civila. Žalimo zbog gubitka života i strahota svojstvenih svim ratovima i oružanim sukobima i molimo se za mir za cijelo čovječanstvo. Istovremeno, svjesni smo da narodi imaju obavezu da brane i štite svoje građane i da sprječavaju genocide, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druga zlodjela. Naša saradnja će aktivno uključivati osiguravanje vanjske podrške i intervencije kada je to potrebno, sa glavnim ciljem zaštite nevinih i ranjivih grupa usred sukoba, uključujući one koji su u toku i buduće.
Sloboda izražavanja unutar okvira poštovanja:
Podržavamo pravo lidera iz naših zajednica da slobodno izraze svoje brige i perspektive sve dok to čine u atmosferi međusobnog poštovanja i tolerancije bez uključivanja ili pristanka na govor mržnje bilo koje vrste. Takvo otvoreno izražavanje ključno je za podsticanje razumijevanja i neće
ometati naš tekući dijalog, već ga obogatiti, stvarajući temelj povjerenja i međusobnog poštovanja.
Dosljedna, saosjećajna komunikacija:
Obećavamo se da ćemo održavati dosljedne i saosećajne kanale komunikacije, shvaćajući da su empatija i međusobno poštovanje ključni u upravljanju i izgradnji trajnog mira.
Zajednički napori u vremenima krize:
U trenucima krize, stojimo zajedno, udružujemo svoje resurse, znanje i strategije. Naši zajednički napori proširit će se na krizno upravljanje, održavanje mira i operacija oporavka, osiguravajući snažnu podršku i zaštitu za naše zajednice.
Naša vizija:
Vezana našom historijom i vođena zajedničkom odgovornošću prema budućim generacijama, ova deklaracija simbolizira našu posvećenost svijetu u kojem razlike postaju mostovi učenja, a svaki život cijenjeno blago.
Na kraju, razmišljamo o mudrosti naše tradicije:
Iz Časnog Kur’ana: “Ko spasi jednog čovjeka – kao da je spasio čovječanstvo u potpunosti” (Kur’an 5:32).
Iz Talmuda: „Sveto pismo smatra da je onaj ko spasi jedan život spasio cijeli svijet“ (Sanhedrin 37a).
Ova učenja inspirišu i usmjeravaju naše napore dok idemo naprijed, ujedinjeni u našoj odlučnosti da zaštitimo, poštujemo i slavimo svetost ljudskog života. Neka ova deklaracija bude naša vodilja, obećanje budućim generacijama i svjedočanstvo snage saradnje i međusobnog poštovanja u izgradnji svijeta trajnog mira i harmonije.”
MNK “Radnik 2022”, nakon 6 sedmica pauze nastavlja takmičenje u Prvoj futsal ligi Federacije BiH.
U nedjelju, 28. januara 2024. godine u 17 sati u osmom kolu u goste MNK “Radnik 2022”, dolazi ekipa NK Jajce.
” Pobjeda nam je neophodna da se uključimo u borbu za gornji dio tabele. Napunimo dvoranu i proslavimo na kraju pobjedu”– istakli su iz MNK ” Radnik 2022”.
Lidija Stojanović (35), inženjer arhitekture iz Beograda, razboljela se kada je imala samo 11 godina, a dijagnoza je bila – autoimuni hepatitis. Od tog trenutka znala je surovu istinu transplantacija jetre za nju je bila jedina šansa da preživi.
Uslijedili su sumorni dani u bolničkim sobama, ispunjeni strahom i tugom, a jedno zlokobno pitanje stalno je lebdjelo u vazduhu: “Bože, da li ću ja ikada dočekati novu jetru?”.
Kako u tom trenutku u Srbiji nije bio razvijen program transplantacije, spas je morala da potraži u Italiji, ali nakon intervencije, tokom priprema za stavljanje na listu čekanja, došlo je do komplikacija, dobila je sepsu i pala u komu. Ljekari u Italiji Lidiji nisu davali nikakve šanse. Ali ova hrabra djevojka je pobijedila sve loše prognoze i petog dana se probudila iz kome.
Živjelo joj se, kaže kroz osmjeh.
Šest godina od dijagnoze Lidija je dočekala da se i u Beogradu razvije program transplantacije organa i 2017. stavljena je na listu čekanja.
– Svim ljudima koji su na listi ili koji su transplantirani ubjedljivo je najteže to čekanje. Jer čekate nešto što nije izvjesno da će doći, a i da jeste, ne znate kada. Kao da ste u nekom vakuumu i borite se za vazduh, a nikako da udahnete. Tada telefon postane sastavni dio vas i svaki poziv sa nepoznatog broja je ili ushićenje ili razočarenje. I za svaki poziv mislite da je baš taj, ali on nikako ne dolazi. A vrijeme kao vrijeme, ide bez da pita kako ste”.
Najvažniji poziv stigao je na Bogojavljenje
Lidijin najvažniji poziv, koji je dugo čekala, stigao je par mjeseci kasnije, na Bogojavljenje, 2018. Te noći, nažalost, ugasio se jedan mladi život. A jetra dvadesetogodišnje preminule djevojke iz Bijeljine po procijeni ljekara bila je odgovarajuća za Lidiju.
– Rano tog jutra probudila me je mama pozivom i pitanjem da li su me pozvali na transplantaciju. Onako pospana, rekla sam joj da nisu i začuđeno je pitala zašto me to pita. Odgovorila mi je da je sanjala nebo puno zvijezda i da je, pošto zamisli svake godine istu želju na taj dan, bila ubijeđena da su me u toku noći pozvali – rekla je ona.
Dva sata kasnije dobila je poziv iz Urgentnog centra.
-Tog dana je pozvano dvoje ljudi, a bio je samo jedan organ. Sjedili smo zajedno u bolničkoj sobi, bodrili jedno drugo i čekali odluku ljekara ko će od nas dvoje otići u salu, a ko će se vratiti kući i čekati drugi poziv. Tog dana sam ja izabrana. Ne znam kako, ali znala sam da je taj poziv bio moj – rekla je ona.
Nakon transplantacije Lidija je u bolnici provela 10 dana, sve je prošlo u najboljem redu, i ona se, korak po korak, vratila normalnom životu. Radi, nedavno je kupila stan, trenira, putuje, voli, živi kao svaka potpuno zdrava osoba. Razlika je samo što Lidija svakog jutra popije lijek, ali to joj ne pada teško.
Od tada, a ima tome šest godina, nijedan dan nije prošao, a da Lidija nije pomislila na djevojku čiju je jetru dobila. Osjećala je, kaže, kao da je ona dio nje, kako kroz nju i dalje živi, da zbog nje svakog dana pokušava da bude bolji čovjek. Željela je da njena donorka bude ponosna na nju.
“Lejla je bila jako slična meni”
Stalno je razmišljala i o njenoj porodici koja je imala nadljudsku snagu da izgovori “da” u trenutku kada im se srušio cijeli svijet.
-Dugo sam pokušavala da saznam ko je moja donorka i da se zahvalim njenoj porodici. I konačno sam pre sedam meseci imala tu čast i sreću da saznam ko je bila devojka čiju sam jetru dobila. Njena mama je gledala jedno od mojih gostovanja, i kad je čula datum moje transplantacije, odmah me je kontaktirala. Devojka se zvala Lejla Emšija, i bila je jako slična meni i beskrajno sam srećna što napokon imam priliku da njenoj mami kažem hvala, da sam dobro i da živim jedan divan život zahvaljujući njoj – priča Lidija.
“Lejlinoj majci je drago što sam dobila šansu da živim”
Lejlina mama je Lidiji rekla da joj je drago što je baš ona dobila priliku da živi, i da nijednog trenutka nije razmišljala kada su je te januarske noći pitali da donira ogane svoje kćerke jedinice.
Instinktivno je rekla “da” jer je znala da bi to Lejla željela. Zbog toga sam ja danas ovdje sa svojom porodicom, i zauvijek ću se truditi da tu odluku opravdam i da pričam našu priču u nadi da će cijeli svijet čuti za jednu djevojku koja se zvala Lejla.
Facebook
Lejla Emšija je bila studentkinja Odsjeka za žurnalistiku u Tuzli, a svi koji su je poznavali kažu da je bila pametna, lijepa i ambiciozna djevojka. Sanjala je da postane dobar novinar, imala je milion snova i planova koje je prerana smrt, nažalost, prekinula.
-Za mene je moja donorka pravi heroj. Za mene su heroji njeni roditelji i volela bih da mogu da im dam do znanja da danas živim jedan divan život i da ona, na neki način, živi kroz mene – napisala je Lidija na društvenim mrežama na godišnjicu transplantacije prije nego što je znala ko je bila njena donorka.
“Ne stidim se svog ožiljka – on je svjedok moje borbe za život”
Prije dvije godine Lidija je smogla je snage da na fotografijama koje je objavila na Tviteru pokaže i ožiljak koji joj je ostao nakon što je prije devet godina u italijanskoj bolnici u Palermu zbog sepse bila u komi i jedva preživjela.
Jedno “da” umjesto tačke na život stavlja zarez
Lidija sada koristi svaku priliku da podsjeti na važnost širenja svijesti o donorstvu i da poruči onima koji čekaju organ da ne gube nadu.
– Doniranje organa je jedini spas tim ljudima i zato mislim da je jako važno da govorimo o tome, i da podstaknemo ljude da budu donori, jer to jedno kratko “da” nekome umesto tačke na život stavlja zarez. Mislim da je važno da promenimo narativ i da na doniranje organa ne gledamo kao na smrt, već na produžetak života i jedan novi početak. Naše Udruženje “Zajedno za novi život” se godinama bori da se broj donora u Srbiji poveća, i da svojim pričama dopremo do ljudi da shvate koliko je doniranje organa jedan human čin. Naša kampanja “Još si mi trag”, koju smo pokrenuli pre godinu i po dana, je donekle urodila plodom, i broj donora se poveċao u odnosu na prethodne dve godine. Taj broj i dalje nije dobar, ali nama daje vetar u leđa da radimo pravu stvar i da se borimo za spasavanje ljudskih života – kaže Lidija, a prenosi Kurir priču Violete Nedeljković.
