Author: admin

Izgradnja aerodroma u Bihaću za stručnjake iz oblasti civilnog vazduhoplovstva je nonsens, iz razloga što su u blizini aerodromi u Banjaluci, Zadru i Zagrebu s linijama koje, navode, Bihać nikada neće imati

Aerodrom u Bihaću jedna je od najvećih investicija u Unsko-sanskom kantonu posljednjih godina. Tokom prošle godine ubrzano se radilo na pribavljanju neophodne dokumentacije i dozvola te procesu eksproprijacije, a ukoliko bi sve išlo po planu, procjena je da bi prvi avioni mogli slijetati već za tri godine.

Izgradnja aerodroma u Bihaću oživjela bi ekonomiju i unaprijedila razvoj turizma, ali i brojnoj dijaspori olakšala dolazak kući.

Strateški je to projekat za cijelu Bosnu i Hercegovinu, kaže direktor ovog preduzeća prema čijim riječima bi se prvi letovi mogli očekivati već za tri godine. Optimizam bez pokrića ili realnost?

Potreban strani investitor

“Što se tiče zemljišta za izgrađenost objekta, tu je završeno oko 92%, ostaje još 8% parcela da zaokružimo katastarsku česticu gdje će se vršiti i gradnja objekata poput poletno-sletne staze, stajanke, putničkog terminala, kontrolnog tornja, tehničkog bloka…”, ističe Anel Hadžić, direktor JP “Aerodrom Bihać”.

Godine 2015. kada je preduzeće osnovano aerodrom nije imao ni centimetar vlastitog zemljišta, podsjetio je Hadžić. Sve što je do sada urađeno je finansirano sredstvima Vlade Federacije BiH, međutim bez stranog ulagača projekat će biti teško privesti kraju.

“Mi smo već sa nekoliko investitora obavili razgovore, s nekima potpisali memorande o saradnji, razmjeni projektno-tehničkih informacija, a sa jednim otišli prilično daleko u toj mjeri da imamo garancije da su zainteresirani za investicije u projektu aerodroma”, kaže Elvedin Sedić, gradonačelnik Bihaća.

Zašto bi neko trošio toliko novaca za to?

Ipak, izgradnja aerodroma u Bihaću za stručnjake iz oblasti civilnog vazduhoplovstva je nonsens, iz razloga što su u blizini aerodromi u Banjaluci, Zadru i Zagrebu s linijama koje, navode, Bihać nikada neće imati.

“Nonsens je potrošiti novac na aerodrom koji neće imati niti putnike niti frekvencije. Čisti primjer vam je Morava u koju je utrošeno više od 40 miliona eura, zaposleno je 50 djelatnika, a aerodrom ima svega dva leta sedmično. I 500 do 800 putnika mjesečno. To je manje nego seoska autobuska stanica. Zašto bi neko trošio toliko novaca za to?”, mišljlenja je Alen Šćuric, ekspert za civilno vazduhoplovstvo.

Svejedno, ako pitate Bišćane, bili bi više nego sretni da se napravi aerodrom u njihovom gradu.

Važne posjete za Bosnu i Hercegovinu u protekloj sedmici su iza nas. Brojni ministri iz raznih zemalja, predsjednica Mađarske, predstavnici NATO-a, a najviše reakcija izazvala je posjeta zamjenika američkog državnog sekretara za Evropu Jamesa O’Briena. Uputio je važne poruke, ali i brojne kritike na račun političkih lidera vladajućih stranka.

Opet smo pokazali da su Bosanci i Hercegovci dobri domaćini. Znamo ugostiti i razgovoriti goste. Jednog možda i malo više – pomoćnika državnog sekretara SAD-a za Evropu. Nije štedio političke lidere Milorada Dodika i Dragana Čovića, a opomene upućene i liderima Trojke. A od lidera NIP-a, SDP-a i Naše stranke kao reakcija stižu navodi kako su strani zvaničnici dobro prepoznali antidržavne politike. ali i da je ova posjeta potvrdila partnerske odnose BiH i NATO-a te snažnu podršku euroatlantskom putu i integracijama. Njihov komentar na važnu poruku je izostao, a to je da sporazum iz Laktaša nije dobar. Upravo to je i opomena za lidere Trojke, stav je akademika Slave Kukića.

SLAVO KUKIĆ, akademik

“Hoću reći da će u toj čitavoj priči pokušavajući izdejstvovati da tako kažem kompromise, morati više voditi računa i Nikšić i Forto i Konaković, i da će morati voditi računa o tome da postoji crvena linija ispod koje se ne smije padati i po cijenu toliko željenih kompromisa.”

Politike kompromisa su daleko najvažnije pitanje u političkom životu naše zemlje. Izuzetak tako nije ni dogovor oko Ustavnog suda ili Izbornog zakona BIH. I dok se pokušavaju postići, žestoke kritike uticajnog američkog diplomate idu na račun politika HDZ-a BiH i SNSD-a. Analitičari kažu – žuti karton je upućen Draganu Čoviću zbog pitanja izgradnje Južne interkonekcije, a Dodik već odavno ima i crveni.

MLADEN BUBONJIĆ, politički analitičar

“Kritike prema Miloradu Dodiku su prešle granicu odavno, on je na crnoj listi odavno, a Čović je sa potezom oko Južne interkonekcije i nekih drugih stvari gdje je politički dosta zatezao izgubio povjerenje i prešao granicu kod predstavnika međunarodne zajednice.”

DEJAN ŠAJINOVIĆ, novinar

“Problem južne interkonekcije i tog energetskog povezivanja je za SAD jako važan, ne zbog ekonomskog razloga, taj projekat je što se tiče njih marginalan, nego zbog tog pitanja povezivanja BIH na drugi energetski izvor da bi se na neki način smanjila ovisnost o Rusiji, to je u interesu američke spoljne politike.”

Jasne poruke su upućene da je najvažnija sigurnost, teritorijalni suverenitet i integritet BIH. Ali jasna je i politička stvarnost koja se godinama zasniva na konsenzusu i tome kojim je politikama šta bitno. Deklarativno, uz male pomake i razvodnjavanje, konsenzusa oko EU integracija ima, ali ne i NATO puta. Kakvi su stavovi predstavnika Republike Srpske pokazatelj je da članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović nije prisustvovala sastanku sa zamjenikom generalnog sekretara NATO-a.

NEDŽAD AHATOVIĆ, vojni analitičar

“Samim tim što gospodin Knežević kao novi komadant OS BIH nije prisustvovao događaju u Rajlovcu gdje su predstavnici Atlanskog vijeća sa sekretarom NATO-a bili prisutni mislim da to puno govori o našem ponašanju. Možete vi zatezati konopac do određene linije, i on kad pukne, posebno kada Amerikanci imaju neki svoj interes, onda znaju djelovati i unilateralno.”

Dok gosti poručuju šta je političarima činiti, građani odavno znaju da žele sigurnu, stabilnu i prospertitetnu državu. Iako i unutar same EU pušu različiti vjetrovi, bitno je pokušati iskoristiti ono što nam se pruža. Nova šansa za bliži korak ka EU je mart i biće jasno jesu li domaći političari iskreno za EU ili za pojedine, stranačke interese, na istom mjestu gdje smo posljednjih 30 godina.