Author: admin

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice (IZ) Višegrad i udruženja porodica nestalih “Višegrad 92” i “Žena – žrtva rata”, danas je obilježena 30. godišnjica stravičnih zločina nad Bošnjacima ovog grada.

S mosta Mehmed – paše Sokolovića u Drinu je spušteno 3.000 ruža u znak sjećanja na isto toliko nedužno ubijenih civila Višegrada.

Azmir Šabanović imao je 14 godina kada su majka i ostale zatočenice u školi Hasan Veletovac “kupile” njegov život od ratnog zločinca, zlatnim nakitom, a na današnji dan 1992. godine izgubio je oca.

“Danas je punih 30 godina kako živimo bez ljubavi roditelja, kako živimo bez nečeg najmilijeg. Uzeli su nam ga samo zato što smo ga zvali babo. Moji roditelji su me učili da ne mrzim i ja ne mrzim ljude bilo koje vjere i nacije, ali ja halaliti i oprostiti ne mogu”, kazao je Šabanović.

Tokom komemorativnog skupa naglašeno je da su u ovom gradu počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina tokom agresije na BiH, a da se još uvijek traga za oko 1.500 osoba.

Samo u živim lomačama u Pionirskoj ulici, u kući Sumbule Zeba te u naselju Bikavac u kući Mehe Aljića, živo je zapaljeno više od 140 civila, žena, djece i staraca, među kojima je i beba od dva dana koja nije uspjela dobiti ni ime. Najmlađa žrtva “žive lomače” na Bikavcu imala je samo godinu dana, a jedina koja je preživjela ovaj zločin je Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Danas je upriličen i obilazak mjesta zločina, a kući u Pionirskoj ulici otvorena je i spomen-soba kao trajni podsjetnik na jedan od najstravičnijih zločina počinjenih na tlu Evrope.

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić ističe kako očekuje da konačno proradi savjest i da neko kaže gdje su posmrtni ostaci živo spaljenih civila, ali i ubijenih na drugim lokacijama u Višegradu

“Prošlo je 30 godina od živog spaljivanja bošnjačkih civila u Višegradu I do danas nije pronađena niti jedna kost, odnosno posmrtni ostaci živo zapaljenih civila iako su osuđeni ratni zločinci neki u Hagu, neki pred Sudom BiH. Ja mislim da treba da proradi savjest i da neko kaže napokon gdje su kako bi porodice ukopale svoje najmilije, pa makar to bila jedna koščica, kao što danas ja kopam od jetrve majku, gdje je ubijena kompletna porodica od moga djevera, jer nema nikog da je spusti u mezar.

Ja krivim vlasti općine Višegrad, one iz 92-95 godine, krivim našu vlast, međunarodnu zajednicu i sve koji su mogli narediti i do sada privesti i procesuirati one koji su planirali, naredili, a posljednji su oni koji su izvršili zločine”, kazala je Hasečić.

Uz godišnjicu zločina u višegradu, danas je klanjana dženaza na mezarju Stražište za dvije žrtve ratnih zločina, Smaila Aljića i Nefu Demir, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz jezera Perućac.

I dok hiljade mladih odlazi iz Bosne i Hercegovine, novinar Srećko Stipović snimio je zanimljivu životnu priču gdje je adresa u Njemačkoj zamijenjena onom u BiH. Susanne Marielle Goepel sa svoje četvero djece došla je iz njemačkog Leipziga i sada živi u Golinjevu kod Livna.

Glavni razlog njezinog dolaska je, kako kaže, sloboda i prelijepa priroda koju joj Bosna i Hercegovina nudi.

Susanne je svoju domovinu napustila prvenstveno zbog djece jer ovdje imaju slobodu koju, kako kaže, u Njemačkoj ne mogu imati.

“Moja djeca sada kada dođu iz škole, uvijek kažu da im je dan odlično prošao. Dolaze vedri i nasmijani dok u Njemačkoj to nije bio slučaj”, tvrdi Sussane.

Drugi razlog je, pak, prelijepa i nesvakidašnja priroda koju joj pruža Golinjevo kod Livna, uz Buško jezero.

Susannin suprug je u Njemačkoj gdje je vlasnik jedne stomatološke ordinacije. Plan je da tu ordinaciju prodaju, a posao nastave u Golinjevu.

Također, Susann je otvorila jednu agenciju koja pomaže ljudima koji žele doći živjeti u BiH. Kroz smijeh kaže da su, kada je odlučila doseliti se u Golinjevo, njezini prijatelji smatrali da je luda, ali kad su vidjeli prirodne ljepote koje ove mjesto pruža – podržali su njezinu odluku.

Kad je došla, Susanne je s djecom živjela u kamp kućici. Sada, uz pomoć dobronamjernih susjeda koji za nju imaju samo riječi hvale, gradi svoju kuću.

Slanje nekoliko stotina pripadnika britanske Padobranske pukovnije u Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo otkazano je nakon što su se pojavile snimke na kojima se vidi da su neki vojnici umiješani u seksualne odnose, piše BBC.

Novi čelni čovjek britanske vojske general Sir Patrick Sanders rekao je da je “privremeno izgubio povjerenje u Treći bataljun padobranske pukovnije”. Snimka orgijanja navodno je snimljena u vojarni Merville u Colchesteru u Essexu.

Sir Patrick je napisao da je takvo još uvijek navodno ponašanje “neprihvatljivo, pokvareno i štetno za ugled vojske”, prenosi Jutarnji.

Riječ je o različitim video isječcima koji su kružili naokolo, a na kojima žena stupa u seksualne odnose s vojnicima iz 16. zračno-jurišne brigade o čemu je ugledni londonski Times izvjestio 7. lipnja.

Upravo zbog toga slanje blizu 300 pripadnika Trećeg bataljuna, koji su trebali biti raspoređeni na Balkan početkom rujna, sada je zaustavljeno.

Andrew Harrison, pukovnik Padobranskog puka, napisao je pismo u kojem kaže da će svaki pripadnik bojne “biti shrvan izgubljenom prilikom da ponovno služi u operacijama na Balkanu“, budući da je “privremeno izgubljeno povjerenje” načelnika Glavnog stožera, Sir Patricka Sandersa.

“Oni će razmisliti gdje je potrebno prilagoditi ponašanje i kulturu koja potkopava ugled i operativnu učinkovitost izuzetne bojne”, naveo je, kako piše BBC.

U pismu do kojeg je došao Telegraph, Sir Patrick je istaknuo da je navodno ponašanje na snimci utvrđeno kao dogovorno i da je Kraljevska vojna policija utvrdila da nije počinjeno nikakvo kazneno djelo. Međutim, dodao je da je to “neprihvatljivo i da se također može protumačiti kao degradiranje žena”.

“Znam da će bojna brzo reagirati i vratiti ugled koji zaslužuje”, naveo je.

Sir Patrick je u ponedjeljak preuzeo dužnost od generala Sir Marka Carletona Smitha, nedugo nakon što je ministar oružanih snaga James Heappey rekao da mu je “žao i da mu je neugodno” zbog “sramotnog” videa.