Površina od oko 500 dunuma na gazdinstvu Laze Uroševića i prošle jeseni za vrijeme sjetve zasijana je pod hljebnim žitom. Sada je, kaže Urošević, u problemu.
“Mi smo, sada, došli u situaciju da je jedna pekarska kifla od 2gr jednaka cijeni kilograma pšenice. A sada smo u situaciji da pekari traže dodatno povećanje cijene hljeba. A mi, proizvođači, koji proizvedemo tu pšenicu, mi bismo pristali da pšenica bude i jeftinija, ali da hljeb bude 0,80 KM/kg”, kaže Urošević i dodaje da je “krajnje vrijeme da nešto preduzmu po pitanju zaštite domaće proizvodnje, da obustave uvoz bar na mjesec dana dok se ne otkupi sva domaća pšenica od naših, bh. proizvođača, a poslije neka rade šta hoće”.
Podsjećaju ratari Semberije i na činjenicu da već godinama unazad posluju sa gubitkom.
Trenutno, navode, ne postoji rentabilna ratarska kultura koja bi poljoprivrednicima omogućila zaradu. Poseban problem je, navode, nepostojanje zaštite domaće proizvodnje, te su pred nekontrolisanim uvozom i lošom agrarnom politikom prepušteni sami sebi.
Cijene repromaterijala za proizvodnju postale su nedostupne manjim proizvođačima. U sjetvu samo jednog hektara pšenice jesenas je bilo potrebno uložiti od 6.000 do 10.000 KM.
“Mi smo prošle godine u ovo vrijeme plaćali đubrivo 185 KM i UREU 195 KM, a cijene su počele padati kada je prošla sjetva. U aprilu smo, potom, imali obilne padavine, te smo morali zaštitnim sredstvima tretirati žitarice, a svaki tretman pšenice košta 100 KM. Onda, kada je došla žetva pšenice, prinosi su bili duplo manji, a cijena je bila preniska”, kaže Živko Marković, proizvođač iz Semberije.
Sa otkupnom cijenom od 0,27KM/kg proizvodnja je odavno nerentabilna i glavni razlog što se polja u najvećoj bh žitnici pretvaraju u pašnjake, upozoravaju ratari.
Proljetna sjetva upitna
Cijene proizvodnih imputa diktiraće obim ovogodišnje proizvodnje hrane.
Predsjednik Udruženja “Sela Semberije” Boško Radić kaže da, ukoliko se dugovanja prema poljoprivrednicima ne izmire, proljetna sjetva će biti pod znakom pitanja.
“Svi jedni drugima dugujemo. Jedni dobavljačima, drugi apotekarima, treći ljudima koji su poručili mehanizaciju, četvrti duguju bankama. Ako ova sredstva ne budu ubrzo uplaćena, proljetna sjetva je skroz upitna“, rekao je Radić i dodao da nisu nezadovoljni visinom agrarnog budžeta.
“180 miliona za poljoprivrednu proizvodnju nisu mala sredstva, ali nas brine dinamika isplate. Nama je važnije da na vrijeme dođe, pa makar i manje para, nego poslije žetve da dođe više”, kaže Radić.
Proizvodnja hrane treba da bude prioritet
U semberskom selu Crnjelovo, inače, najvećem selu u BiH, čija je površina od oko 6.300 hektara, gotovo 50% površine je pod plodnim oranicama. U najvećoj mjeri, domaćini ovog kraja uzgajaju povrće, kako za preradu i izvoz, tako i za potrebe domaćeg tržišta. Ipak, ove godine će, kažu, morati smanjiti proizvodnju zbog nerentabilnosti.
“Nama je najveći problem uvoznički lobi. Evo, trenutno imamo na lageru ogromne količine domaćeg kupusa, koje ne možemo prodati, jer trenutno na naše tržište dolazi roba iz Albanije. Druga važna stvar jeste da apelujemo na inspekcije da odgovornije rade svoj posao, jer nije moguće da mi u Crnjelovu kupus tovarimo da bismo prodali po cijeni od 0,50 KM/kg, a onda isti taj kupus u tržnim centrima košta 1,30 KM/kg. To je direktan udar na potrošača”, kaže povrtlar Mladen Mitrović.
Radna snaga gorući problem
Odliv stanovništva iz zemlje reflektuje se i na manjak radne snage. Uprkos tome što su dnevnice, kažu ratari, znatno uvećane.
Nedostatak radne snage ostavlja negativne posledice po proizvodnju, te su potrebne odgovarajuće mjere kako bi se ovaj problem riješio.
“Ovaj problem je posebno izražen kod povrtlara i voćara u sezoni berbe. Zašto se to dešava? Mladi odlaze, a i ovi koji ostaju, na njivu i u plastenik više neće niko”, kaže Mladen Mitrović.
Farmeri prijete protestima
Afrička kuga svinja desetkovala je stočni fond na području Semberije, gdje je eutanazirano više od 46.000 grla. Farmeri očajni. Navode da su očekivali veću podršku.
“Afrička kuga je pomela 90% ozbiljnih farmi, među kojima je bila i moja. Očekivali smo isplatu novca, kako bismo po Pravilniku EU nakon 40 dana obnovili stočni fond, međutim, to se nije desilo, novac je mnogo kasnio i prva tranša je došla 5. januara. Na sastanku sa nadležnima obećano nam je da će preostalih 4 miliona biti isplaćeno u roku od pet dana, pola sata nakon sastanka, taj rok je odgođen za kraj februara. Evo, sada je kraj februara i isplate nema. Mi ćemo morati da zakažemo sastanak i, najvjerovatnije, organizujemo proteste”, kaže farmer Ilija Kačarević.
“Mi više čekati ne možemo”, kaže Kačarević upozoravajući da je većina farmera odlučila da “na svoju ruku” obnovi farme. “Pa neka bude šta bude”, kaže Kačarević i dodaje: “Oni od nas legalnih proizvođača prave ilegalne.”
izvor: Buka
