Već petu godinu frizer Ivan Gazibarić Šoko, vlasnik Frizerskog salona “Šoko” u Franšiznom centru u Vitezu, radi nesvakidašnju akciju nazvanu “Nova frizura za novi početak”, u kojoj besplatno šišanje imaju svi dječaci prvačići.
Dobar je osjećaj, kaže, djeci na tako važan datum u njihovim životima pokloniti nešto.
“Peta je godina zaredom kako obradujem mališane prvačiće s besplatnim šišanjem. Svi ostali osnovci imaju kroasane i sokiće. Imamo i kasicu u koju dajemo dobrovoljne priloge koje na kraju iskoristim za kupovinu ruksaka i pribora za osnovce s područja Viteza. Akcija traje od 1. do 3. septembra i onda idem i kupim što treba i poklonim onima u potrebi. Udruga Viteško srce poznaje većinu porodica kojima treba pomoć”, rekao je Gazibarić.
I njegovi klijenti, naglašava, rado se odazovu akciji.
“Osim ove akcije imam i Dane darivanja za božićne i novogodišnje blagdane, moji klijenti rado sudjeluju”, rekao je Gazibarić, a s njim se složio i klijent kojeg smo zatekli u salonu.
“Podržavam akciju, Šoko je poznat po tome da čini dobra djela. I ja sam novi klijent i ovako sam dao svoju podršku”, rekao je Dubravko Iveljić.
Njegov primjer počeli su, kako ističe, slijediti i drugi kolege.
“Kad sam prvi put napravio akciju želio sam da se i ostali kolege uključe, prvi razred je nešto veliko za te dječake. Drago mi je što se i drugi uključuju, kao što je jedna frizerka iz Kiseljaka za koju sam čuo da pravi sličnu akciju”, naveo je viteški frizer.
Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje je riješio do sada pristigle kompletne zahtjeve koji se odnose na ispravljanje diskriminacije prema nosiocima srazmjernih penzija čiji jedan dio staža zarađen u Federaciji a drugi u Republici Srpskoj.
Ove penzije su ranije iznosile od 90 do 250 KM, a sada su u nivou minimalne penzije koja je u ovom trenutku 424 KM.
Ostaje problem srazmjernih penzija iz Srbije, Hrvatske
Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Husein Rošić (SDA) među prvima je ukazao na diskriminaciju prema nosiocima srazmjernih penzija kojih je samo u Unsko-sanskom kantonu više od 1.000.
– Drago mi je da je taj dugogodišnji problem konačno riješen. Mi ćemo vjerovatno ići sa inicijativom da se u budućem sazivu Parlamenta Federacije ide sa izmjenama zakona u smislu da i ostali ljudi, koji iz drugih država imaju srazmjernu penziju, da se izjednače sa svim penzionerima u FBiH.
Meni se ovih dana javljalo dosta penzionera koji imaju slične probleme, dio staža zarađenog u Srbiji, Hrvatskoj, imaju tri-četiri godine rada tamo, a najveći dio su stekli u Bosni i Hercegovini. Oni nisu sada u ovom dijelu riješeni – kazao nam je Rošić.
Tomislav Kvesić, portparol Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, za Faktor je potvrdio da su zahtjeve za srazmjerne penzije koji su bili kompletni riješili i da će 5. septembra mnogi po novom izračunu dobiti penzije.
Razlika u novcu od trenutka predaje zahtjeva
– Riješili smo sve kompletne zahtjeve u vezi sa srazmjernim penzijama nas i RS-a, te će biti isplaćeni 5. septembra. Dobit će razlike od trenutka podnošenja zahtjeva. Oni koji još nisu predali zahtjeve, trebaju to učiniti, a uvjet za ostvarivanje prava je da žive na području Bosne i Hercegovine i da imaju isključivo našu i iz RS-a srazmjernu penziju – rekao nam je Kvesić.
Srazmjerna penzija je kada osiguranik nema dovoljno staža u Federaciji da bi ostvario uvjet za penziju, nego mu je za ispunjenje uvjeta za penziju neophodan staž ostvaren kod drugih nosioca osiguranja. U ovom slučaju je to staž ostvaren u Republici Srpskoj.
U okviru jačanja cikloturističke ponude, Turistička zajednica SBK/KSB SrednjaBosna.ba i dalje provodi brojne programe na unapređenju cikloturističke ponude u Srednjoj Bosni.
Slijedom programskih aktivnosti Turističke zajednice SBK/KSB danas je u Ulici II Zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu postavljena smart cikloturistička klupa sa stalkom za popravku bicikla. Biciklistička klupa će uskoro biti opremljena i sa FREE HOTSPOT sistemom i besplatnim WiFi konekcijom za posjetitelje i cikloturiste.
Ovo je već peta SMATR CIKLO klupa postavljena na području Srednje Bosne. U prethodnom periodu ove biciklističke klupe su postavljene na području općine Vitez, Travnik, Busovača i Donji Vakuf. Dosadašnja praksa je pokazala veliki benefit koje ove klupe pružaju biciklistima budući da su, pored odmora koje pružaju biciklistima, opremljene i setom malog alata za popravku bicikala, setom za krpljenje pneumatika i pumpom te utičnicama za punjenje el. bicikala.
U narednom periodu u cilju unapređenja biciklističke ponude Turistička zajednica SBK/KSB će podijeliti i biciklističke pakete (stalak za parkiranje bicikala, punjač za el. bicikla, set alata za popravku bicikala, pumpa i set prve pomoći) za dvadeset odabranih mikro, malih i srednjih poduzeća na području Srednje Bosne!
Projekt jačanja cikloturističke ponude provodi se u okviru poziva „Strategije lokalnog razvoja u Bosni i Hercegovini” EU4Business kojeg financira EU preko Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH, a implementira Turistička zajednica SBK/KSB.
Zlatna jabuka ili sidonijska kruška, poznatija kao dunja, nekad je bila omiljeno i rasprostranjeno voće širom Evrope.
Dunja je sezonsko voće, dostupno od rane jeseni pa sve do januara. Kasno sazrijeva i bere se kad plod mijenja boju iz jako zelene u žutu. Većina sorti je preteška i prekisela, a plod je pretvrd da bi se mogao konzumirati sirov, pa se umjesto toga rade marmelade, pekmezi, pudinzi, kompoti…
Čuvati je na sobnoj temperaturi
Načini pripremanja dunje doista su raznovrsni – oguljena, kuhana, pirjana ili pržena… Zbog aromatičnog okusa i mirisa dodaje se u malim količinama kolačima od voća, pitama od jabuka, džemovima i raznim drugim jelima.
Ako odmah ne koristimo svježu dunju za pripremu jela, najbolje ju je čuvati na sobnoj temperaturi dok potpuno ne dozrije, tj. požuti i počne puštati ugodan miris. To je svojevremeno bio jedini osvježivač prostora.
Listovi i sjemenke dunje ublažavaju upalne procese ždrijela i dišnih puteva.
Sjemenke dunje sadrže masti, tanin, pektin, šećer, jabučnu kiselinu, amigdalin, emulzin i protid. Sjemenke se mogu staviti u vodu dok ne puste sluz koja zbog velikog sadržaja pektina i tanina djeluje kao antiseptik, te je odlična kod liječenja upalnih procesa, opekotina, otvorenih rana i upale očiju.
Idealno voće za gubljenje težine
Svježi plod dunje bogat je željezom, a sadrži i kalij, kalcij, magnezij, natrij, sumpor, klor i bakar, karoten (provitamin A), vitamine B1 i B2, vitamin C i niacin. Uz to, bogat je vlaknima i pektinom, pa je tako idealno voće za sve koji žele izgubiti na tjelesnoj težini.
Dunjin plod pomaže kod probavnih smetnji i u regulaciji kolesterola zbog pektina koji snižava “loši” LDL holesterol, a povisuje “dobri” HDL holesterol. Zbog visokog udjela kalija može biti koristan u regulaciji hipertenzije (povišenoga krvnog pritiska).
Nije rijedak slučaj da veliki tegljači, namjenjeni transportu robe na dugim relacijama, do kraja radnog vijeka pređu milion kilometara, a nerijetko i više. Za tako nešto su i napravljeni. Hiljade inžinjera, posebni proizvodni procesi, milioni testnih kilometara, konačno tome i služe – da stvore kamion koji će sa što manje troškova donositi profit.
Njihovi motori su posebni, a istina je da najveći dio vremena provedu u kontinuiranom radu, što je osnov za dugovječnost. Kvare se rijetko, ali kvarovi obično dolaze kada im se vozači najmanje nadaju – na dugom putu, daleko od servisne radionice i pod punim opterećenjem, što obično za sobom vuče kašnjenje u isporuci robe.
Kamion ne čini samo motor, a moderne konstrukcije sastavljene su od nekoliko hiljada elemenata. Svi oni moraju biti uigrani i otkaz samo jednog od njih može narušiti harmoniju rada cijelog kamiona.
Osnov pouzdanosti i dugotrajnosti je, kažu stručnjaci, redovno održavanje i razuman vozač. Zbog toga savjetuju redovno održavanje u ovlaštenom servisu, koji će, u svakom trenutku, uz pomoć preciznih dijagnostičkih uređaja i obučenih servisera, motoru i pratećim dijelovima pružiti najbolji tretman. Čak i pored toga dešavaju se oni kvarovi koje niko ne može predvidjeti, ali se među stotinama hiljada kamiona mogu naći i oni koji nisu pokleknuli ni pred jednim zadatkom, niti su imali potrebe za bilo kakvom vanrednom posjetom servisu, čak ni nakon milion pređenih kilometara.
A kad brojač kilometara na jednom kamionu prikaže sedmocifrenu brojku, to znači samo jedno – neupitan kvalitet i pridržavanje plana održavanja. Takvog jednog smo našli i u Bosni i Hercegovini: transportna kompanija Sezato iz Sarajeva kupila ga je 2013. godine. Bio je to prvi kamion u floti sa Euro VI motorom, što je, prema riječima Tarika Žilića, vlasnika kompanije, predstavljalo svojevrsnu prekretnicu u poslovanju. Do tada je ovo transportno preduzeće za 17 godina isprobalo različite vrste i brendove kamiona, pa je novi Volvo FH460 Euro 6 predstavljao pravo osvježenje u voznom parku. Kompanija je tada brojala devet kamiona, od čega je sedam bilo Volvo. Iskustvo je govorilo tako da su se među svim kamionima najpouzdanijim i najekonomičnijim pokazali kamioni Volvo.
Žilić kaže da je neposredno prije kupovine novog kamiona sklopio dobar posao, pa mu je trebao pouzdan kamion koji će zadovoljiti vrlo zahtjevnog klijenta – jednu vrstu tereta je trebalo prevoziti od Bosne i Hercegovine do Španije, a drugu odmah potom iz Portugala, na istoj relaciji do Bosne i Hercegovine.
Koliko mu je bila zanimljiva namjena isto toliko mu je bila zanimljiva i posada. Za njegov upravljač sjeo je vozački dvojac – Emir Palo i Amela Palo, supružnici, oboje iskusni profesionalni vozači, koji su vještine vožnje teških kamiona savladali puno ranije. Njihov radni angažman u Sezatu krenuo je 2013. godine i to sa tek pristiglim kamionom.
Čak i prva odvezena tura bila je do dalekog Portugala – i prva i posljednja u ovom kamionu, jer je ovaj nevjerovatan tandem do Portugala sa ovim kamionom stigao tačno 200 puta. Tako su za nešto manje od devet godina sa kamionom Volvo FH460 Euro 6 prešli gotovo milion i 200 hiljada kilometara.
A sada ono najvažnije – 1.200.000 kilometara bez ijednog kvara! Bez i najmanjeg kvara! Činjenica je da takvih kamiona koji krstare evropskim cestama ima mnogo, a jedan od njih je završio u jednoj bh. transportnoj kompaniji u kojoj se i dalje koristi.
Većina od 200 “tura” do Portugala završavala je u Portu, ali je glavni teret stizao u Španiju, u Vigo – grad gdje postoji Citroenova fabrika automobila. Teret je nekad završavao i na nekoliko usputnih destinacija u Španiji, ali isključivo u fabrikama automobila pred čijim je kapijama stajao amblem Seata, Nissana ili Forda.
Volvo je uvijek bez kašnjenja u ova postrojenja dovozio kožne presvlake za sjedišta tih automobila koja se proizvode u Bosni i Hercegovini. Nekoliko je poznatih lokacija na kojima svake sedmice na utovar stigne crveni Volvo FH460 na čijoj kabini stoji natpis Sezato: kožne presvlake utovaraju se u pogonima bh. kompanije Prevent u Visokom, Goruši, Zenici, Goraždu i u Žepču i za nekoliko dana uvek stignu na odredišta u Španiji. Kada se konačno završi istovar, Volvo istoga dana stiže Portugal, u Porto, koji je od Viga udaljen oko 150 kilometara, gdje mu utovare sirovinu za te iste presvlake, odakle ponovo stiže u BiH na iste lokacije gdje su osam dana ranije utovarene gotove presvlake i opet isti krug.
Krug je dugačak oko 6.000 kilometara, a u jednoj turi vozački tandem Palo preveze 5.000 kompleta kožnih presvlaka namjenjenih evropskoj automobilskoj industriji. To znači da je Volvo FH460 u 200 tura “opremio” čak milion automobila kožnim sjedištima. Emir Palo kaže da roba u jednoj turi ima masu između sedam i deset tona, te da je prosečna potrošnja goriva u 200 tura iznosila 26,5 litara. Za sve vrijeme njihov Volvo FH460 potrošio je ukupno 318.000 litara goriva, 19.000 litara tečnosti AdBlue i nikad ih za devet godina nije ostavio na “cjedilu”. Motor je radio 17.700 sati, dok se radilica motora okrenula milijardu i 170 miliona puta.
Podaci su zanimljivi i fascinantni, ali ništa od ovoga ne bi bilo moguće da se transportno preduzeće Sezato u potpunosti ne pridržava propisanih servisnih intervala i plana održavanja. Upravo od toga zavisi njegova dobra kondicija. Serviserima ovlaštenog servisa Volvo Trucks u Sarajevu ovaj kamion je poznat po tome što se na servisnoj liniji zadržava vrlo kratko, tek toliko da obave pregled i da zamjene potrošni materijal. Tako je u servisnom “dnevniku” ostalo zabilježeno da je ovaj kamion servis posjetio 12 puta i da je “potrošio” 390 litara ulja, 36 filtera za ulje, 12 filtera za gorivo, 12 filtera za zrak u kabini, 12 isušivača, šet filtera zraka za motor, 12 separatora goriva, jedan set disk-pločica, dva seta remenja sa zatezačima, dva puta mu je promijenjeno ulje u mjenjaču i u diferencijalu. Nakon milion i 150 hiljada kilometara serviseri su savjetovali zamjenu kvačila, ali kad ga rastavili, uvjerili su se da je bez problema i sa postojećim mogao preći još barem pola miliona kilometara. Kad se ispod svega podvuče linija, troškovi redovnog održavanja ovog kamiona su za devet godina iznosili nešto više od 25.000 KM. U svemu tome je i nekoliko sitnih servisnih intervencija koje su obavljene na redovnim servisima. Također, za sve vrijeme kamion je “potrošio” četiri seta prednjih pneumatika i pet setova zadnjih.
Emir Palo i njegova supruga Amela kažu da im je jedan od najtežih trenutaka u životu bio taj kad su se morali rastati od “svog” kamiona. Vlasnik se, naime, odlučio na modernizaciju, pa je vozni park obogatio novim kamionom Volvo FH460, ali sa punim paketom za uštedu goriva I-Save i sa savremenim mjenjačem sa dvostrukim kvačilom. Jedinstvena “posada” je preuzela novajliju i već napravila nekoliko identičnih tura do Portugala. Iako ne kriju emocije prema kamionu u kojem su zajedno proveli gotovo devet godina, kažu da je novi kamion bez sumnje još bolji. Udobniji je, sigurniji je i opremljeniji, a njegova prosječna potrošnja u istim uslovima je 22 litra. U jednom krugu su zabilježili potrošnju od samo 20,8 litara, što je fantastičan rezultat.
Jednostavno je, na kraju izračunati koliku će uštedu na novih 200 “tura” do Portugala donijeti novi Volvo FH 460, ali sa paketom I-Save. Ukoliko uslovi budu identični vlasnik kompanije Sezato može očekivati da će novi kamion potrošiti oko 54.000 litara goriva manje u odnosu na prethodnika.
Zanimljivo je i to što se vlasnik kompanije odlučio da zadrži kamion koji je davno pregazio prvi milion. Već su mu dodjeljeni novi radni zadaci, odmah ga je preuzeo drugi vozač, pa kamion praktično i nije pravio pauzu. Kažu da sa njim očekuju barem još jedan milion.
Tako je Volvo pokazao da milioni predstavljaju samo brojeve, a ne prepreke preko kojih se ne može preći. Oni također slikovito kažu da je ovaj Volvo FH460 obišao Zemlju čak 30 puta i to bez ijednog kvara.
Najmlađe selekcije, ŠN Univerzalac Donji Vakuf, zajedno sa svojim trenerima i rukovodiocima škole nogometa, danas su svome gradu poklonili Turnir u malom nogometu ” 7. Ciciban KUP”, generacija 2019. godište i mlađi.
Mladi fudbaleri, u Sportskoj dvorani u Donjem Vakufu, kroz igru, takmičenje i druženje, pokazali su kako mlade generacije kroz bavljenjem sportom mogu i na ovaj način dati svoj doprinos obilježavanju Dana općine Donji Vakuf.
Želim vam sretan početak nove školske godine, mnogo uspjeha u učenju i vladanju te što bolje rezultate u radu. Neka vas ovaj novi početak motiviše da budete još bolji i uspješniji u sticanju novih znanja, vještina i spoznaja.
Posebnu čestitku upućujem roditeljima, koji svoju djecu izvode na pravi put, kao i svim učiteljima i nastavnicima kojima želim puno uspjeha u radu te da svoja znanja s ljubavlju prenesu novim generacijama.
Uz iskrene čestitke želim nam svima uspješnu novu školsku godinu!
Školske klupe širom Bosne i Hercegovine svake godine su praznije, jer se sve manje upisuje učenika u osnovne i srednje škole. Zbog toga sve je više nastavnika na listama tehnološkog viška i ne znaju hoće li nastaviti raditi u narednoj školskoj godini.
U razgovorima koje smo obavili sa predsjednicima sindikata srednjeg obrazovanja u Federaciji BiH, ističu da sve teže pronalaze rješenja kako da ostanu na poslu nastavnici koji nemaju punu normu, a neki ostaju bez posla jer jednostavno nema učenika.
Predsjednica sindikata, Mirzama Džemidžić iz Bosansko-podrinjskog kantona kazala nam je da je ove godine bilo oko 30 nastavnika kojima se moralo pomoći da ostanu na poslu.
– Nastavnici koji nisu umali pune norme raspoređeni su i u druge škole i imat će punu plaću. Sreća pa u ovoj školskoj godini imamo blago povećanje broja učenika u srednjim školama – ističe Mirzama Džemidžić.
Elbira Bešić, predsjednica Sindikata Tuzlaanskog kantona, kratko nam je kazala da je u ovom kantonu zbrinuto 69 nastavnika koji nisu imali punu normu i oni predaju u nekoliko škola, kako bi zaradili punu plaću.
I u Zeničko-dobojskom kantonu tehnološkim viškom bilo je proglašeno 97 nastavnog osoblja, okrio nam je Đevad Hadžić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja ZDK i dodao:
– Svi nastavnici su zbrinuti i ove školske godine, a ne znamo hoćemo li to moći učiniti iduće školske godine. U ZDK roditelji sve češće ispisuju djecu iz škole i odlaze u inostranstvo što je zabrinjavajuće, jer ostajemo bez djece koji su u BiH već završili nekoliko razreda.
U Srednjobosanskom kantonu prema zvaničnim podacima 319 nastavnika nema punu normu časova.
– Više od 45 posto nastavnog osoblja u SBK radi na određeno vrijeme ili nema punu normu. Od 2018. godine u našem kantonu je manje 11 hiljada učenika, a u međuvremenu se povećao broj nastavnika. Pisao sam premijeru SBK i tražio da se prime nastavnici koji rade na određeno vrijeme ili sa pola norme i još nisam dobio odgovor – kaže Abdulah Serezlija, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja SBK.
Prema podacima Ministarstva obrazovanja USK, više je od 200 prosvjetnih radnika koji su tehnološki višak.
– Veliki je problem kako svima osigurati potreban broj nastavnih sati, pa postoje primjeri da neki nastavnici istovremeno predaju u više škola. Razlog je teško stanje u obrazovanju te sve manje učenika u školama, zbog čega je veliki broj prosvjetnih radnika na listama tehnološkog viška. Najveći broj naših kolega, posebno onih u mlađoj životnoj dobi, odlazi u inostranstvo za boljom egzistencijom. Najviše ih ne pronalazi posao u struci, već rade ono što ih zapadne – izjavio je Samir Fajić, predsjednik Sindikata srednjoškolskog obrazovanja USK.
U Kantonu Sarajevo je oko 300 nastavnika kojima je riješen problem nedostatka norme časova.
– Od 2003. godine Sindikat srednjeg obrazovanja Kantona Sarajevo napravio je plan kako zbrinuti nastavničko osoblje koje nema punu normu ili rade na određeno vrijeme. Sindikat strogovo vodi računa kako se ispunjava taj plan i nedozvoljavamo raspisivanje novih konkursa dok se ne riješi status nastavnika koji već rade na određeno vrijeme ili nemaju dovoljan fond časova. Naša je sreća da se stalno doseljavaju ljudi u Sarajevo, pa imamo dovoljno učenika u školama i onda posao za nastavnike. Nama je problem što ne možemo zaposliti nastavnike njemačkog jezika, matematike, fizike i informatike. Oni ne žele da rade u školi za 1.200 maraka mjesečno, već rade kao informatičari – kaže Faruk Bešlić, predsjednik Sindikata obrazovanja KS.
Edina Čomić, predsjednica Sindikata srednjeg obrazovanja Hecegovačko-neretvanskog kantona, kaže da se Vlada HNK ne osvrće na probleme zbrinjavanja viška nastavnog osoblja u srednjim školama.
– Čekamo već pet godina da se usvoji Pravilnik o zbrinjavanju viška nastavnog osoblja i jedini smo u Federaciji BiH koji nemaju taj pravilnik. Uz to Vlada HNK odobrila je Pravilnik o zbrinjavanju viška radnika u osnovnim školama u ovom kantonu, a nama ne dozvoljavaju. Međutim, sreća je naša da imamo pet – šest nastavnika koji nemaju punu normu, ali ćemo naći način da ostanu raditi i rasporedit ćemo ih po drugim školama – kazala je Edina Čomić.
U Posavskom kantonu svi nastavnici su zbrinuti.
– Nekoliko nastavnika koji nemaju punu normu časova rasporedimo u druge škole i tako svi zarade punu plaću – rekao nam je Stjepo Pejić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja Posavskog kantona.
Početkom augusta svečano je otvorena džamija u Mandinom Selu – Dilaverima u općini Tomislavgrad.
Otvaranju su uz brojne goste, prisustvovali i načelnik općine Tomislavgrad Ivan Buntić, premijer Livanjskog kantona Ivan Vukadin, te doskorašnji gvardijan Franjevačkog samostana u Tomislavgradu Sretan Ćurčić. Uz vakife i donatore, izgradnju džamije pomogli su i Hrvati iz Dilavera.
Na mjestu sadašnje džamije od 1984. nalazio se mekteb, a na ideju o gradnji džematlije su došle prije tri godine, pošto je stara zgrada mekteba bila dotrajala.
– Prva značajna donacija za gradnju džamije došla je od Crvenog polumjeseca iz Arapskih Emirata. Bio je to iznos od 50 hiljada dolara. Sve je išlo brzo i, hvala Bogu, na vrijeme smo završili. Kompletan projekat vrijedan je oko 400 hiljada maraka. Dio je donirala Općina Tomislavgrad, dio kantonalni, entitetski i državni nivoi vlasti, a dio i sam džemat, te njihove komšije. Jedan od donatora bio je i poznati fudbaler Dinama Emir Dilaver koji je izdvojio značajnu sumu za džamiju. Njegova porodica je porijeklom upravo iz Dilavera. Lokalna vlast pomogla je da se lahko dobije građevinska dozvola – kaže glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tomislavgrad Amer ef. Jugo.
Mandino Selo je punkt u sklopu džemata Opličani. Džematlije iz Mandinog Sela sa 25 posto učestvuju u plaćanju imama, a u novootvorenoj džamiji klanja se svaka posljednja džuma u mjesecu, dok se svakog vikenda organizuje mektepska nastava za djecu.
– Redovno se sve vjerske aktivnosti obavljaju tokom svetog mjeseca ramazana. Posljednjih godina je to bio posao učenika Medrese koji su upravo iz Dilavera – dodaje Jugo.
Donedavno gvardijan u Tomislavgradu fra Sretan Ćurčić radostan je zbog izgradnje džamije, a još radosniji što su je pomogli katolici u ovom kraju. To je, kako kaže, samo normalan – ljudski gest.
– Cijeli svoj mandat, koji je prije nekoliko dana okončan, sam sarađivao sa Pravoslavnom crkvom i Islamskom zajednicom. Učestvovao sam i u obnovi pravoslavnog hrama, kasnije i kapelice, a nedavno i u gradnji džamije u Dilaverima. Kod mene važi ‘jedan čovjek, jedan Bog’, i to je najnormalnija stvar. To je moje podneblje. U mom selu, kada se gradila crkva, muslimani su davali priloge za njenu izgradnju. I ovo neko zahuktavanje kojem svjedočimo u medijima je prepuhavanje. Katolici su pomogli izgradnju džamije i u Omerovićima. To je normalna stvar. Išao sam s muslimanima u školu, družili smo se, nikad nije bilo problema. Meni to ništa nije strano. Bio sam i ostao na usluzi – kaže Ćurčić.
Posebno je na kraju izdvojio važnost poštovanja drugog i drugačijeg.
– Ključno je vrednovati drugu stranu. Poštivati je i cijeniti. Tada ćeš više cijeniti i čuvati i svoje. Bilo koja vrsta isključivosti je utopija. To vodi u propast – poručio je Ćurčić.
Tajko Dilaver iz Mandinog Sela jedan je od mještana koji su ostvarili svoj san i dočekali džamiju pored svojih ognjišta. Sreću ne skriva, uz džamiju je stalno, pa je bio i nama na usluzi. O važnosti izgradnje objekta i načinu na koji su sredstva prikupljena priča s ponosom, a nama je recitovao i stihove koje je napisao i također recitovao prilikom otvaranja džamije:
Selo malo, a volja je jaka,
Ima finih cura i momaka,
Složne braće i složnih pajdaša,
Sagradi se i džamija naša.
Nije bilo koliko moraš dati,
Cio život da ti duša pati,
Već si dao koliko si htio,
Da bi uvijek zadovoljan bio.
Mi imamo komšije Hrvate,
I oni su okrnjili plate,
Davali su za našu džamiju,
Jer imaju dobrog komšiju.
Komšije su najvrijednije stvari,
Tako su nam govorili stari,
Sa komšijom moraš dobar biti,
Da se imaš na koga nasloniti.
Džemat Mandino Selo broji 25 domaćinstava, a tu je i osam praznih kuća u vlasništvu ljudi koji su u dijaspori, ali redovno posjećuju mjesto iz kojeg su potekli.
