– U Visokom su danas završeni VI sportski susreti za učenice medresa i gimnazija Islamske zajednice (IZ) u BiH, a domaćin je bila Medresa “Osman ef. Redžović” u Visokom.
Učenice Elči Ibrahim-pašine medrese Travnik, zajedno sa profesoricom Selmom Haskić koja ih je pripremala za ove susrete su osvojile PRVO mjesto u ukupnom plasmanu, i to:
– odbojka 1. mjesto;
– šah 1. mjesto;
– stoni tenis 2. mjesto;
– atletika – trčanje na 200 m 3. mjesto;
– atletika – trčanje na 100 m 4 mjesto.
“Ovo je i historijski uspjeh za našu Školu kada su u pitanju susreti učenica medresa i gimnazija IZ u BiH.Čestitamo našim učenicama i profesorici Selmi na velikom uspjehu!”
Upravo ga se na jednoj takvoj snimci može vidjeti kako se popeo ni manje ni više nego na frižider. “Definitivno nismo znali da udomljavamo psa koji misli da je mačka”, piše u opisu.
“Kako se našao na vašem frižideru? Tako je sladak i nevin!”, “Presladak je”, “Je li se možda tako penjati naučio od mačaka?”, “Naprosto se voli penjati”, glase komentari ispod videa.
Vlasnice su u naknadnim snimkama objasnile da voli kopirati ono što mačke rade, ali i da voli biti na povišenom.
Ukrajinac Dmitro Banenko je mjesecima snimao kako izgleda život pod ruskom okupacijom. Nakon što su Rusi 1. martu okupirali Herson, novinar Banenko je počeo tajno bilježiti kako izgleda tok invazije na njegov rodni grad.
– Danas sam vidjela robota. Letio je… htio me ubiti – čuje se kako na videosnimci govori njegova 5-godišnja kći Ksuša.
Sve je bilo prazno
Banenko navodi da je prvih nekoliko dana nakon dolaska ruskih trupa Herson izgledao napušteno. Škole su bile prazne, kao i vladine zgrade te uredi i tvornice. Ljudi su se skrivali – piše BBC.
On i njegova supruga Lidia smišljali su razne igre kako bi umirili Ksušu. Odvukli su madrace u hodnik, što dalje od prozora, i pokušavali zabaviti kćer. Banenko je kazao kako je postao stručnjak za pravljenje figura od sjena, da se specijalizirao za paukove. Lidia i on bi zviždali pjev ptica kako bi ublažili buku dok Ksuša pokušava zaspati.
Nakon okupacije su krenuli mirni protesti. Na početku vojska nije reagovala, ali se ubrzo situacija promijenila. 21. marta je na demonostrante počela bacati suzavac, a kasnije su aktivisti i novinari počeli nestajati. Neke su priveli na protestima, a neke u njihovim domovima. Neki su pušteni, a neki se nikada nisu vratili.
Banenko se počeo bojati za svoju sigurnost, plašio se da će doći po njega zbog poruka koje je slao nekima od uhapšenih. Šta ako mu pretraže kuću i pronađu videomaterijal koji je snimao?
34 kontrolne tačke
Sredinom proljeća su ruske snage uklonile sve ukrajinske zastave i simbole, uništile spomenike ukrajinskih heroja. 6. maja je Herson posjetio ruski političar Andrej Turčak i poručio: “Rusija je ovdje zauvijek. U to nema sumnje. Neće biti povratka.”
Uskoro je porastao pritisak unutar njegove porodice. Banenkovog šurjaka Vitalija posjetila je ruska Federalna služba sigurnosti (FSB). Jedan od muškaraca mu je dodao ručnu bombu, izvukao iglu i otišao. Kad se vratio, nasmijao se i rekao da se šalio.
Drugi službenik FSB-a je Vitaliju kazao da dođe u ured s dokumentima kako bi njega i njegovu suprugu Marinu preselili na Krim. Oni, naravno, nisu htjeli ići tamo jer je Krim pod ruskom okupacijom.
Marina i Vitalij su se spakovali i odlučili sljedećeg dana napustiti Herson te su Banenko i njegova supruga shvatili da je najbolje ići s njima. Mahnito su uzeli sve nužne stvari, zapisali podatke o Ksuši, uključujući i to ko će biti njezini skrbnici ako ne prežive, na komad papira koji su sakrili u njenu iskaznicu za knjižnicu. Iskaznicu su joj objesili oko vrata.
Išli su u konvoju nervozno prolazeći jednu kontrolnu tačku za drugom, a onda su nakon 34 kontrolne tačke, ugledali ukrajinsku zastavu čije su ih boje podsjećale na slobodu.
Porodica 41-godišnjeg Edisa Isakovića prije dvije godine se iz Županje preselila u okolicu njemačkog grada Freudenstadta. Niko ih nije pripremio na ono što ih očekuje. Iz Županje su se u potrazi za boljim životom preselili u okolicu njemačkog grada Freudenstadta, 65 km jugozapadno od Štutgarda. Sada je 41-godišnji Edis Isaković dobio otkaz u pilani u kojoj je radio, piše Fenix-magazin.de.
Posudio novac
Prije toga otkaz je u istoj firmi dobila i njegova nevjenčana 39-godišnja supruga Defija nakon što je njezin šef saznao da je trudna. S obzirom na to da su živjeli u stanu u vlasništvu šefa firme u kojoj su radili, on ih je odjavio s te adrese i do kraja decembra moraju se iseliti.
Isaković je roditelj petero djece, a za manje od tri sedmice rodit će mu se šesto dijete, koje će dobiti s Defijom.
Preživljavaju s 1.600 eura dječjeg doplatka i život im nije ni blizu onome što su očekivali kad su odlazili iz Hrvatske.
– Morao sam od oca posuditi 10.000 eura kako bih preživio. Otac mi je dao svu svoju ušteđevinu. Baka mi je dala još 5.000 eura, od čega smo kupili automobil jer živimo na selu, pa nam je potreban. No i njega sam prije mjesec prodao jer nisam više imao novca. Sram me je situacije u kojoj sam se našao – kazao je Isaković za Fenix-magazin.de.
Javio se na oglas
Ranije je radio u Engleskoj. Po povratku u Hrvatsku zaposlio se u Županji u firmi koja se brine o očuvanju šuma. Misleći kako će njegovo petero djece, dvojica sinova u dobi od 13 i 16 godina i tri kćeri u dobi od 10, 18 i 20 godina, imati bolji život u Njemačkoj, pronašao je posao u njemačkoj pilani i doselio se u okolicu Freudenstadta.
– Oglas za posao sam vidio na Facebooku. Dobro govorim engleski jezik, javio sam se na oglas i dobio posao. Počeo sam raditi u tamošnjoj pilani. Kasnije je u pilanu došla raditi i moja nevjenčana supruga. Dvojica mojih sinova iz prvog braka te moja 18-godišnja kćer, svi oni su ovdje počeli ići u školu. Šef firme nam je dao stan u najam, koji smo plaćali 550 eura – objasnio je i dodao da su u Hrvatskoj ostali njegova 20-godišnja kćer, koja se osamostalila, i najmlađa kći.
Kaže da je s nevjenčanom suprugom radio od jutra do mraka težak fizički posao.
– Kad je nakon godinu žena ostala trudna, javili smo to šefu, a on joj je odmah dao otkaz. Oboje smo bili u stalnom radnom odnosu. Koliko smo bili vrijedni i dobri u svom poslu, dokaz je i zahvalnica koju smo dobili prije nego što je ona ostala u drugom stanju – dodao je Isaković, piše Fenix-magazin.de.
Borba za opstankom
Tada je počela njihova borba za opstankom u Njemačkoj. Isaković navodi da su angažirali advokata, koji je preuzeo slučaj njegove supruge.
– Nakon sudske tužbe mene su na radnom mjestu počeli maltretirati i ponižavati na sve načine. Otežavali su mi posao valjda kako bih sam dao otkaz. Takvu sam torturu izdržao mjesec, a onda sam imao manju operaciju noge. Ljekari su mi operirali dobroćudni tumor pa sam morao na bolovanje. Svakih pet dana sam dobivao pismo od šefa u kojem mi piše neka se vratim na posao ili ću dobiti otkaz – navodi Isaković i dodaje da je šefu dostavio ljekarsku dokumentaciju o bolovanju.
Sud je u međuvremenu donio odluku da firma mora vratiti ženu na posao budući da je advokat ishodovao sve potrebno za nastavak radnog odnosa. No, to nije spriječilo šefa da im oboje uruči otkaz i otkaže i ugovor o stanu u kojem je porodica živjela.
– Djeca mi idu u školu i ne znam šta ću. Šef nas je najprije odjavio s adrese na kojoj stanujemo, a mi smo tad uredno plaćali stan i 20 dana uopće nismo znali da smo odjavljeni. Otkaz mi je uručio tek 31. jula. Nakon što nas je odjavio s te adrese, automatski nam je prestao stizati dječji doplatak. Mjesecima nisam imao nijednog eura jer primanja nismo imali – priča Isaković.
Hrvatsko državljanstvo
Oboje imaju hrvatsko državljanstvo. Nakon otkaza uspjeli su se izboriti za ostanak u Njemačkoj i za pravo na dječji doplatak.
– Niko nam nije želio pomoći jer su šef i njegova dva sina „bog i batina“ u tom mjestu. Sada niti jedan advokat iz tog mjesta ne želi uzeti moj slučaj jer se ne usuđuju ništa raditi protiv njih – navodi Isaković i dodaje da ima dokaze za sve svoje navode. Uspjeli su riješiti problem s adresom, pa im je počeo ponovno stizati dječji doplatak.
Isaković navodi da stan nisu platili od juna jer nemaju od čega. Poslodavca je molio ugovor o najmu stana kako bi mogao dobiti pomoć od centra za zapošljavanje. Dobio ga je tek u septembru i centar je platio stan, no drugu pomoć na koju imaju pravo zbog malih primanja još nisu dobili.
Potraga za stanom
Pokušali su pronaći i unajmiti novi stan, no niko ih ne želi uzeti u podstanarstvo jer nemaju primanja, piše Fenix-magazin.de.
– Supruga je sad na porodiljom dopustu. Uskoro ćemo dobiti novorođenče, a moramo se seliti iz stana. Ne znam više šta učiniti. Kao da se sve urotilo protiv nas. Na svašta sam pomišljao, ali ne želim uništiti život svojoj djeci. Ne vidim izlaz iz ove situacije – kazao je Isaković.
Većina nas misli da su lideri oni pametni ljudi koji ne mogu da pogriješe i koji će automatski biti uspješni u budućnosti.
U našim umovima je uobičajena zabluda da lideri ne mogu učiniti ništa loše, ali to uopće nije slučaj. Pošteno je reći da su lideri generalno pametni ljudi koji imaju prednost u odnosu na druge, ali ne donose uvijek sve ispravne odluke.
Istina je da lideri, koji su obično prirodno inteligentni, također donose loše odluke kao i svi drugi s vremena na vrijeme. U nastavku se nalaze pet nesvjesnih načina na koje lideri sabotiraju svoj uspjeh.
Oni su perfekcionisti i previše misle
Lideri sabotiraju svoj uspjeh težnjom ka savršenstvu i pretjeranim razmišljanjem. Žele da sve bude savršeno. Također, mnogi lideri od početka imaju na umu da ako žele da budu uspješni ili žele da ostanu na vrhu, moraju da budu savršeni.
Sada, iako je donekle tačno da morate biti bolji od prosjeka da biste ostali na vrhu, ponekad lideri preuzmu previše i na kraju sabotiraju svoj uspjeh. Također mogu osjetiti pritisak da stvore čuda kako bi održali svoje poslovanje dinamičnim.
Ovo samoočekivanje dovodi do napetosti u odnosima sa ljudima zbog njihovog “superiornog” stava. Često se ne prilagođavaju verbalnim i neverbalnim signalima koje im drugi daju kako bi ukazali na to da se ne osjećaju poštovano.
Misle da sve znaju
Jedna od najgorih stvari koje čovjek može da pomisli je da sve zna. Ovo igra ogromnu ulogu u tome zašto mnogi lideri ne uspijevaju, jer razvijaju način razmišljanja koji najbolje poznaju i ne mogu se ni u čemu ispraviti. Kada osoba počne da razmišlja na taj način, ona prestaje da uči i razvija nove vještine koje bi mu pomogle u budućnosti, ali i da evoluiraju u još bolju osobu.
Lako im je da se zaglave na putu, a vremenom zahrđaju i zaostaju za novim razvojem u svojoj oblasti. S druge strane, kada lideri misle da sve znaju, mogu prestati da rade na sebi i postanu lijeni. Lideri koji ne uspiju dalje da razviju svoje vještine na kraju će zaostati za drugima koji su u početku bili manje talentovani, ali su proveli više vremena da se razvijaju.
Prestaju da rizikuju
Kada lideri dođu do određene tačke u svom životu, mnogi od njih prestaju da rizikuju. Oni mogu vjerovati da zato što ono što su uvijek radili dobro funkcioniše, nema potrebe da mijenjaju stvari. Zbog toga ostaju zaglavljeni na istoj tački i ne rastu. Uvijek čujemo da veći rizik znači veću nagradu – lideri moraju to zapamtiti ako žele da vide dugoročan uspjeh.
Ne uključuju zaposlene u donošenje odluka
Jedna od najvećih mana koja se vidi kod lidera je nepovjerenje u svoje zaposlene i neuključivanje zaposlenih u njihov proces donošenja odluka. Ovo je jedna od najgorih stvari koje lider može da uradi, jer kada uključite zaposlene u proces donošenja odluka, oni dijele mnogo različitih ideja kroz koje možete donijeti bolje odluke.
Opet, mnogi lideri imaju jak ego i ne vjeruju da im treba tuđi doprinos, posebno od svojih zaposlenih. Ovo pretjerano samopouzdanje zapravo može biti prepreka za njih i za kompaniju u cjelini.
Osjećaju da imaju pravo
Oni koji misle da zaslužuju posebne privilegije i tretman često već imaju značajnu prednost, bilo da je u pitanju inteligencija, bogatstvo ili društveni status. Ljudi sa pravom imaju tendenciju da sjede i čekaju da im dođe uspjeh umjesto da ulažu naporan rad koji je potreban da bi do toga stigli.
Imaju ovakav način razmišljanja da zato što su lideri zaslužuju uspjeh i ne moraju da ulažu mnogo truda da bi postigli taj uspjeh – i na kraju ga sabotiraju.
Manifestacija “Trahanijada” predstavlja samo mali dio onog što Krajina čuva u svojoj bogatoj kulinarskoj riznici, a dosta toga u Bosni i Hercegovini i regionu nemaju priliku vidjeti osim kroz nastupe krajiških udruženja i kulturno-umjetničkih društava.
Udruženje žena “Hanume sa Une” baštini tradiciju kulinarstva tih krajeva i krajiška jela promovišu u domovini i van nje. Nedavno su na takvom jednom putovanju boravili u turskom gradu Biga, gdje žive potomci Krajišnika koji su se nekada ranije iselili sa tih prostora. Tu su imali radionicu sa ženama koje vuku porijeklo iz krajeva a prave krajiške pite, ali su prenoseći se sa koljena na koljeno, izgubile orginalnu recepturu.
“Zajedno smo pripremali jela, između ostalog maslenicu (krajiški masnicu op.a), ali se njihova i naša masnica malo razlikuju. Upoznali smo Majku Nuru (78) koja živi u Edirneu, a pronašla nas je putem društvenih mreža. Ona je sačuvala jedinu uspomenu na svoga djeda. Radi se o tanjiru koji je on odlazeći iz Bosne u Tursku ponio sa sobom. Ona je tanjir uredila i obradila, te ga dala nama u emanet i na čuvanje”, navodi predsjednica Udruženja žena „Hanume sa Une“ Enisa Šahinović.
Dodaje, kako je Obrtnička komora Unsko-sanskog kantona u saradnji sa Biotehničkim fakultetom u Bihaću, pokrenula projekat u okviru kojeg će po prvi put u BiH dva proizvoda dobiti tradicionalnu oznaku hrane. Radi se o tradicionalnim krajiškim jelima trahana i omač. Certifikat će dobiti svi učesnici projekta.
Osim ta dva jela i hurmašice spadaju u tradicionalno krajiško jelo, a njihove su osvojile prvo mjesto na Unsko-sanskom kantonu.
“Što se tiče pita, mi pravimo sve vrste pita koje se u Krajini prave. Ono što mlađe generacije ne znaju, postoji i baklava koja se pravi od trahane, koja se ovdje jede uglavnom kao slani proizvod. Starije generacije su trahanu pripremale i kao slatki proizvod, nešto slično kao baklava. To je kombinacija oraha i trahane. Razlika između prave baklave i baklave koja se pravi od trahane je u tome što se ova vraća u rernu nakon što se zalije, da bi dobila na okusu i kvaliteti. To su pravile siromašne porodice jer je za pripremu potrebno manje sastojaka”, navodi Enisa Šahinović.
U ovim krajevima BiH nekada se pravila i potkriža. Ima je više vrsta zavisno od kojeg mesa se pravi.
“To je kombinacija crvenog luka i pogače koja, kako naš narod kaže, mora biti tvrda da možeš ubiti čovjeka s njom i zalijeva se temeljcem od iskuhanog mesa, koje se na kraju vrati na potkrižu. A imate i pogača sa paprikama i piletom, okolo pogača a unutra se stave paprike i zaliju kajmakom ili vrhjom i tako se jede”, pojašnjava Šahinović.
Kada je trahana u pitanju svi imaju svoje recepte. U Krajini imaju svoj tradicionalni recept na kojem su Krajiškinje stoljećima pripremale trahanu i othranile desetine generacija. Recept se sastoji od dinstanog povrća, luka i mrkve, u koje se dodaje faširano meso, a zatim se to sve lagano kuha oko 45 minuta do sat vremena. Poslije toga se zasipa trahana i dodaje paradajz sos da se zgusne i da joj dadne crvenu boju.
Nermin Nino Kasupović iz Bihaća osnovao je firmu i proizvodi i izvozi trahanu van BiH. Cilj mu je, kaže, približiti trahanu novim kupcima pod sloganom “Stvaranje nove tradicije”.
Rodila se ideja
“Ideja se rodila tako što smo željeli da imamo vlastiti proizvod i da to bude nešto u vezi hrane jer uvijek postoji potreba za hranom. Trahana se pokazala kao dobra, iako je domaće tržište možda zasićeno, ali globalno tržište ne poznaje ovakvu trahanu kakvu mi proizvodimo. Grci su najveći proizvođači trahane, a za razliku od Turaka, Grci proizvode sličnu trahanu ovoj našoj”, kaže Kasupović.
Dodaje, kako Grci prave trahanu sa istim granulatima neravnomjernu kao što je ona u Krajini, ali je ne kisele kvascem već jogurtom.
“Priprema je slična kao i kod nas. Turci prave nešto sasvim drugo, to je ribano tijesto koje je jako sitno skoro do praha, koriste dosta crvene leće i pradajza u trahani. I kod Turaka se trahana zove tarhana, pojasnio je Kasumović.
Ističe kako Bosanska krajina ima veliku dijasporu koja traži svoju krajišku trahanu, tako da je to nezaobilazno jelo na meniju bilo da su na odmoru i u posjeti rodbini u domovini ili u zemljama u kojima žive i u koje su otišli, te u kojima čuvaju tradiciju na običaje i kulinarske specijalitete na krajeve iz kojih vuku porijeklo.
Prema tim rezultatima u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, koji broji 98 poslanika, naći će se 14 stranaka, a najviše poslanika će imati SDA, njih 26.
Od 98 poslanika njih 25 se tu nije našlo voljom građana, nego političkih partija. Prvi na kompenzacijskim listima su i određeni političari koji su osvojili respektabilan broj glasova, ali koji im nije bio dovoljan za direktan mandat, ali i određen broj onih čiji broj glasova ne bi bio dovoljan ni da uđu u općinsko vijeće jedne manje općine.
Kompenzacijski mandat ispred stranke SDA osvojili su Adnan Efendić sa 6.902 glasa, predsjednik kantonalnog odbora SDA u TK Fahrudin Skopljak sa 4.591 glasom, predsjednik Asocijacije mladih SDA Haris Šabanović sa 3.252 glasa te Kenela Zuko koja je i prije četiri godine zahvaljujući kompenzacijskom mandatu zasjela u ovaj dom.
Idu u Parlament FBiH sa 261 i 197 glasova
Što se tiče SDP-a BiH Lana Prlić, koja je ostvarila više glasova nego prije četiri godine, tada je prošla direktnim mandatom, a sada ipak putem kompenzacijskog mandata. Ona je imala 2.491 glas, dok je Esma Hasanbašić ostvarila 2.656 glasova i dobila je također kompenzacijski mandat. Kompenzacijski mandat ispred SDP-a BiH dobili su i Siniša Dukić sa 1.159 glasova te Ivan Boban, od kojeg su samo tri kandidata SDP-a BiH iz svih 12 izbornih jedinica imala manje glasova, sa 261 glasom.
Koalicija okupljena oko HDZ-a dobila je tri kompenzacijska mandata.Njih su dobili Mario Karamatić, koji je imao 3.692 glasa, Ivo Vincetić sa 2.346 te Delfa Dejanović. Interasantno za Delfu Dejanović je i to da je i prije četiri godine putem kompenzacijskog mandata sjedila u ovom domu, ali je tada imala 2.865 glasova za razliku od sadašnjih 2.008.
Koalicija DF-GS će imati dva kompenzacijska mandata, a oba će dobiti osobe koje su imale beznačajan broj glasova. Marijana Hrvić-Šikuljak je imala 887 glasova, a Amir Ibrović 807.
Koalicija NiP-SPU BiH će imati četiri kompenzacijska mandata, a svi će također pripasti osobama koje nisu imale zapažen izborni rezultat. Alma Beganović je imala 551 glas, Rasim Smajlović 499, Halil Bajramović 328, a Suada Halilović samo 197.
Ponovo na listi za kompenzaciju
Naša stranka je također dobila četiri kompenzacijska mandata, ali, za razliku od prethodnika, njih će popuniti osobe koje su imale bolji izborni rezultat. Kompenzacijski mandat ispred Naše stranke ostvarili su Damir Nikšić sa 3.761 glasom, Mirsad Čamdžić, koji se na istom mjestu našao i prije četiri godine putem kompenzacijske liste, sa 1.658 glasova, Mirjana Marinković-Lepić, koja je prije četiri godine dobila kompenzacijski mandat u Parlamentu BiH, sa 1.419 glasova i Amir Purić sa 1.248 glasova.
Kompenzacijski mandat ispred NES-a je dobio kadar ove stranke iz Starog Grada Mirza Batalović, a on je dobio 1.951 glas.
Kompenzacijski mandati ispred Stranke za BiH pripali su Edini Gabeli, koja je imala 1604 glasa i Safetu Omeroviću za kojeg je glasalo 1.465 građana.
U subotu navečer zgrada Hrvatskog amaterskog kazališta Travnik u Jankovićima bila je premala za sve one koji su željeli pogledati predstavu “Da sam ptica” u izvedbi Tarika Filipovića.i Darije Lorenzi.
Predstava je odigrana u sklopu Andrićevih dana, a predstavi je prisustvovalo skoro 200 ljudi, a iz Sarajeva za Travnik stigao je i veleposlanik Hrvatske u BiH nj.e.gdin Ivan Sabolić sa suprugom.
Tarik Filipović izrazio je zadovoljstvo reakcijama publike, a oduševila ga je zgrada kazališta i sam ambijent.
Na kraju predstave Tarik se slikao sa brojnim fanovima.
Fahrudin Gačanović, bivši pripadnik SIPA-e i aktuelni uposlenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, koji je odlučio nakon hapšenja sarađivati s Tužilaštvom BiH, izazvao je pravi potres u policijskim agencijama u BiH.
Tajni podaci
Mnogi s kojima je sarađivao Gačanović, a godinama je radio u SIPA-i i bio blizak saradnik Vahidina Šahinpašića Šaje, glavnog inspektora ove agencije, sada pokušavaju saznati čije je ime spomenuo i koga je sve ošmekao.
Tužilaštvo BiH tvrdi da je Gačanović imao Sky aplikaciju i da ju je koristio kako bi od kriminalaca uzimao pare, a zauzvrat im odavao tajne iz istraga. Tužioci vjeruju, a što je Gačanović i priznao, da nije bio sam u ovim kriminalno-policijskim trgovinama. Zbog toga i vlada panika u SIPA-i, ali i ostalim agencijama.
Zbog Skya je već uhapšeno 12 policajaca i, prema informacijama „Avaza“, bit će ih uskoro mnogo više. Gačanović je pao zbog povezanosti s Admirom Arnautovićem Šmrkom. Zbog Šmrka je uhapšen i inspektor MUP-a KS Adis Prašović.
Uporedo s tim, iz zatvora je skoro pa istovremeno pušten i Elvis Keljmendi, koji je, također, pristao sarađivati s tužiocima. U iskazu je Keljmendi priznao s kojim je policajcima i nosiocima pravosuđa imao kontakte i ko mu je pomagao.
Traže odgovore
Navodno, sumnja se da su Sky aplikaciju koristili i pojedini pripadnici Federalne uprave policije (FUP), što se sada uveliko istražuje. Neki su bili na direktnoj vezi s Keljmendijem i njegovim bliskim drugom iz ugostiteljskih krugova.
Saznajemo da će prvi ljudi FUP-a tražiti od Tužilaštva BiH sve podatke o osobama čija se imena već spominju u medijima. Isto važi i za SIPA-u, u kojoj je Gačanović radio godinama.
Uhapšene stotine
I dok advokati uhapšenih tvrde da Sky nije dokaz, Tužilaštvo užurbano nastavlja s istragama na kojima radi osmero tužilaca. Do sada je zbog Skya uhapšeno na stotine osoba u BiH.
Većina ih je povezana s trgovinom narkoticima. Za mnoge je zatraženo i raspisivanje potjernice.
